The article analyses key points of conflict in the constitutional process of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenians. The author identifies the issue of internal territorial delimitation as the hot spot in the dispute between the most influential political parties, and argues the source of conflict was the fact that different political strategies were attached to the national ideologies which had been formed long before the creation of the state in 1918. Although not entirely unified regarding all constitutional issues, a key Slovenian and a key Croatian political party advocated the preservation of historical boundaries, in line with the federalization strategy based on the national principle. Through various political and legal maneuvers their alternative proposals were completely ignored, with the Vidovdan constitution establishing the unitary regime.U članku se analiziraju ključne točke sukoba u ustavnom procesu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od nastanka te države do usvajanja Vidovdanskog ustava. Autor identificira pitanje unutarnjeg teritorijalnog razgraničenja kao nepomirljiv dio inače šireg spektra ustavnopravnih sporova između najutjecajnijih političkih stranaka. Pritom argumentira tezu da izvor sukoba leži u činjenici da su različite političke strategije vezane uz partikularne nacionalne ideologije bile formirane puno prije nastanka jugoslavenske ideologije i stvaranja države 1918. Iako nisu bile u potpunosti jedinstvene u pogledu svih ustavnih pitanja, najveća slovenska i najveća hrvatska politička stranka zagovarale su očuvanje povijesnih granica, što je bilo u skladu sa strategijom federalizacije koja se temeljila na nacionalnom principu. Različitim političkim i pravnim manevrima njihovi su se alternativni prijedlozi u potpunosti zanemarili te je usvojen unitaristički Vidovdanski ustav
