Vjeročka Vojvodić (ur.)

Vojvodić (ur.), Vjeročka

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

433ZAŠTITA OKOLIŠA, Kem. Ind. 67 (9-10) (2018) 433–435  ZAŠTITA OKOLIŠAUređuje: Vjeročka VojvodićZaštita okoliša regulirana je čitavim nizom obvezujućih zakona za članice Europske unije. U članku 2. Zako-na o zaštiti okoliša Republike Hrvatske (NN 80/2013, 28. 6. 2013., proglašenje 24. lipnja 2013.) nalaze se sljedeće di-rektive EU-a prenesene u pravni poredak Republike Hrvatske:1. Direktiva 2011/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (kodifikacija) (tekst značajan za EGP) (SL L 26, 28. 1. 2012.);2. Direktiva 2003/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o osiguravanju sudjelovanja javnosti u izra-di određenih planova i programa koji se odnose na okoliš i o izmjeni direktiva Vijeća 85/337/EEZ i 96/61/EZ s obzi-rom na sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu (SL L 156, 25. 6. 2003.);3. Direktiva 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka pojedinih planova i progra-ma na okoliš (SL L 197, 21. 7. 2001.);4. Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprje-čavanje i kontrola onečišćenja) (preinačena) (tekst značajan za EGP) (SL L 334, 17. 12. 2010.);5. Direktiva Vijeća 96/82/EZ od 9. prosinca 1996. o kontroli opa-snosti od teških nesreća koje uključuju opasne tvari (SL L 10, 14. 1. 1997.);6. Direktiva 2003/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2003. koja mijenja Direktivu Vijeća 96/82/EZ od 9. prosinca 1996. o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari (SL L 345, 31. 12. 2003.);7. Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14. 2. 2003.);8. Direktiva 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprječavanja i otklanjanja štete na okolišu (SL L 143, 30. 4. 2004.);9. Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o mor-skoj strategiji) (tekst značajan za EGP) (SL L 164, 25. 6. 2008.);10. Direktiva Komisije 2001/116/EZ od 20. prosinca 2001. o prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 70/156/EEZ o približavanju zakona zemalja članica koji se odnose na homo-logaciju motornih vozila i njihovih prikolica (tekst značajan za EGP) (SL L 18, 21. 1. 2002.);11. Direktiva 1999/94/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 1999. o dostupnosti podataka za potrošače o ekono-mičnosti potrošnje goriva i emisijama CO2 u vezi s prodajom novih osobnih automobila (SL L 12, 18. 1. 2000.).U ovom tekstu pažnja je usmjerena na točku 3. Direktiva 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka pojedinih planova i programa na okoliš (SL L 197, 21. 7. 2001.): Direktiva 2001/42/EZ – Direktiva o strateš-koj procjeni utjecaja na okoliš (SPUO)Izvor | Službeni list EU, 21. 7. 2001. (posebno izdanje 2013.) Čemu služi ta direktiva?• Direktivom se nastoji osigurati visok stupanj zaštite okoliša i uzeti u obzir pitanja okoliša pri pripremi, donošenju i provedbi planova i programa.• Njome se promiče održivi razvoj osiguravanjem provedbe pro-cjene utjecaja na okoliš određenih planova i programa koji bi mogli imati značajne učinke na okoliš.Ključne točke• Procjena utjecaja na okoliš primjenjuje se na javne planove i programe obuhvaćene Direktivom o strateškoj procjeni utjeca-ja na okoliš (SPUO) tijekom njihove pripreme i prije donošenja.• Direktivom se određuju postupci i nekoliko koraka koje treba slijediti pri procjenjivanju plana ili programa na koji se primje-njuje. Ti koraci uključuju: – određivanje područja primjene;– pripremu izvješća o okolišu;– javno savjetovanje i sudjelovanje;– donošenje odluka i– nadzor.• Direktivom se zahtijeva da planovi i programi kojima se odre-đuju uporaba malih površina na lokalnoj razini i manje promje-ne planova ili programa koji se razlikuju od onih navedenih u članku 3*. stavku 2*., ali kojima se određuje okvir za buduće odobravanje provedbe projekata, budu podložni postupcima pregleda. Margina prosudbe država članica EU-a pri pregle-du određenih planova i programa ograničena je kriterijima za utvrđivanje mogućih značajnih učinaka, utvrđenih u Prilogu II.* i općim ciljem direktive, odnosno osiguravanjem visokog stup-nja zaštite okoliša. (*Posebne stavke u ovom dijelu teksta dostu-pne su u originalnim, cjelovitim dokumentima):• Poseban skup pravila primjenjuje se na rane faze donošenja odluka u kojima se planovi i programi razvijaju, odnosno: – pripremanje izvješća o potencijalno značajnim učincima na okoliš;– informiranje i savjetovanje javnosti i tijela za zaštitu okoliša;– provedbu prekograničnih savjetovanja s potencijalno ugroženim državama članicama EU-a;– utvrđivanje mjera za rješavanje i praćenje značajnih učinaka na okoliš.Zaštita okoliša u Republici Hrvatskoj O regulativi EU-a i RH  iz područja zaštite okolišaNovosti | svibanj, 2018. 434   ZAŠTITA OKOLIŠA, Kem. Ind. 67 (9-10) (2018) 433–435• Ta se direktiva primjenjuje na sljedeće javne planove i pro-grame (kao i na njihove izmjene) koje je nadležno tijelo pri-premilo i/ili donijelo i koji podliježu pravnim, regulatornim i upravnim odredbama: – planovi i programi pripremljeni za pojedinačne sektore (poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, energetika, industrija, prijevoz, gospodarenje otpadom, gospodarenje vodom, te-lekomunikacije, turizam, prostorno planiranje ili uporaba zemlje) i kojima se određuje okvir za buduće odobravanje za provedbu projekata na temelju Direktive o procjeni utje-caja na okoliš (PUO);– planovi i programi za koje je potrebna procjena u skladu s člancima 6. i 7. Direktive o “prirodnim staništima”;– planovi i programi kojima se određuje okvir za buduće odo-bravanje provedbe projekata, osim onih na temelju Direk-tive o PUO-u (koji nisu ograničeni na prethodno navede-ne sektore) i za koje su države članice EU-a utvrdile da bi mogli imati značajne učinke na okoliš. Države članice EU-a to mogu odrediti ili ispitivanjem pojedinačnih slučajeva ili navođenjem vrsta planova i programa odnosno kombinira-njem oba pristupa.• Manje promjene planova ili programa za mala područja na lokalnoj razini, samo ako bi mogle imati značajne učinke na okoliš (“pregled”).• Planovi i programi namijenjeni jedino državnoj obrani ili iz-vanrednim stanjima, a planovi i programi koji se odnose na financije i proračun nisu obuhvaćeni ovom direktivom.• Izvješće o okolišu mora sadržavati sljedeće podatke: – sadržaje plana i programa, njihove glavne ciljeve i poveznice s drugim relevantnim planovima i programima;– postojeće stanje okoliša i njegov mogući razvoj ako plan ili program ne bude proveden;– ekološke značajke iz bilo kojeg područja na koje bi plan ili program mogli imati značajne učinke;– sve postojeće probleme okoliša relevantne za plan ili program, konkretno one koji se odnose na područja u okviru mreže Natura 2000;– nacionalne, europske ili međunarodne ciljeve zaštite okoliša relevantne za predmetni plan ili program;– moguće značajne učinke na okoliš primjene plana ili programa;– mjere kojima se nastoje spriječiti, smanjiti i ublažiti štetni utjecaji na okoliš;– pregled razloga za odabir alternativa;– opis načina na koji je provedena procjena;– predviđene mjere praćenja;– sažetak navedenih informacija koje nisu tehničke prirode.• Nacrt plana ili programa i izvješće o okolišu moraju se sta-viti na raspolaganje tijelima odgovornima za pitanja okoliša i javnosti. Tijela i javnost moraju imati mogućnost izraziti vlastita stajališta o nacrtu plana ili programa u ranoj fazi i unutar odgovarajućeg vremenskog okvira, prije njegova do-nošenja ili podnošenja zakonodavnom postupku.• Država članica EU-a odgovorna za pripremanje plana ili pro-grama mora poslati presliku nacrta plana ili programa, kao i presliku izvješća o okolišu drugim državama članicama EU-a: – kad se smatra da plan ili program može imati učinke na okoliš na području tih drugih država članica EU-a;– na zahtjev tih država članica EU-a.• Druge države članice EU-a mogu započeti savjetovanja o pre-kograničnim učincima plana ili programa s odgovornom drža-vom članicom EU-a, kao i o mjerama predviđenima za smanji-vanje ili uklanjanja tih učinaka.• Nadležno tijelo mora uzeti u obzir izvješće o okolišu, mišljenja koja su izrazila relevantna tijela i javnost i rezultate svih pre-kograničnih savjetovanja tijekom pripreme plana ili programa i prije njegova donošenja.• Kad se plan ili program donese, odgovorna država članica mora obavijestiti sve predmetne strane s kojima je obavljeno savjeto-vanje te im staviti na raspolaganje sljedeće: – doneseni plan ili program;– izjavu sa sažetim prikazom načina na koji su uvrštena pitanja okoliša i izvješće o utjecaju na okoliš;– mišljenja i rezultate savjetovanja;– razloge za odabir donesenog plana ili programa;– poduzete mjere praćenja.• Države članice EU-a mogu osigurati usklađene ili zajedničke postupke kako bi se izbjeglo udvostručavanje procjene okoliša u pogledu planova i programa za koje obveza provedbe pro-cjene istodobno proizlazi iz te direktive i drugih propisa EU-a.• Međutim procjenom okoliša provedenom na temelju Direkti-ve SPUO ne ukida se obveza provođenja procjene u skladu s Direktivom o PUO-u, odnosno ispunjavanja bilo kojeg drugog pravnog zahtjeva EU-a.• Do 21. srpnja 2006., a zatim svakih sedam godina, Europska komisija podnosi izvješće o primjeni Direktive Europskom par-lamentu i Vijeću.Direktiva se primjenjuje od 21. srpnja 2001. Države članice EU-a trebale su ju uključiti u nacionalno pravo do 21. srpnja 2004.U gornjem tekstu dijelovi označeni “masnim slovima” dio su Direktive relevantni za pitanja koja želimo postaviti, a od-nose se na događanja oko predloženih projekata/investicija koje mogu utjecati na okoliš u našoj zemlji. Naime, velik broj projekata sa značajnim zahvatima u okolišu u mnogo slučajeva struka ne prihvaća, kao ni šire i lokalne zajednice. Za ilustraciju prenosimo dijelove teksta iz javnih glasila, na pri-mjer prošlogodišnji tekst s Portala Dnevnik.hr: Zašto sudovi sve češće ruše studije utjecaja na okolišPiše | Paula Klaić Saulačić, 17. travnja. 2017. (Sudovi ruše stu-dije utjecaja na okoliš (Video: Vijesti Nove TV u 17)).Sve češće se događa da hrvatski sudovi, po tužbama ekoloških udruga, ruše te studije i stvari vraćaju na početak. Takve procedu-re nisu dobre ni za javni interes niti za investitore.Udruga Zelena Istra u posljednje dvije godine na sudu je srušila tri Studije utjecaja na okoliš za dva projekta.“Radi se o golfu u Motovunu i dva kamenoloma u općini Marča-na. Studije su srušene naravno zato što su bile loše, danas je javna tajna, opće je poznato da su studije vrlo loše i nekvalitetne”, kaže Dušica Radojčić iz udruge Zelena Istra. O procjenama utjecaja na okoliš Dušica Radojčić, dipl. polit. iz Zelene Istre održala je 29. 2. 2012. iznimno predavanje s naslo-vom: Procjena utjecaja na okoliš: perspektiva javnosti i pri-mjeri bolje europske prakse na tribini ZAŠTITA OKOLIŠA U HR-VATSKOJ U PROCESU PRISTUPANJA EUROPSKOJ UNIJI (EU) u organizaciji Hrvatskoga društva kemijskih inženjera i tehnologa te je s istom temom objavila i članak u rubrici Zaštita okoliša, Kem. Ind. 61 (7-8) (2012) 391–393. Također, u rujnu prošle godine Upravni Sud u Splitu srušio je Studiju utjecaja na okoliš za projekt golf kompleksa na Srđu. U posljednjih nekoliko godina desetak je takvih slučajeva.435ZAŠTITA OKOLIŠA, Kem. Ind. 67 (9-10) (2018) 433–435  “Ministarstvu zaštite okoliša bi trebalo biti veliko zvono za uzbu-nu, alarm, činjenica što procjene utjecaja na okoliš koje dajemo na Sud u pravilu se prihvaćaju i pobjeđujemo”, kaže Radojčić.Zašto ih sudovi ukidaju?U ministarstvu okoliša ističu da studije za investitore izrađuju ovlaštene tvrtke, ocjenjuje ih Povjerenstvo imenovano od strane Ministarstva zaštite okoliša te da Povjerenstvo uredno kontrolira sve studije procjene utjecaja na okoliš. Ovlaštenici izrađuju stu-dije, Povjerenstvo je to koje nadzire i na kraju daje konačan sud ili ocjenu o tome. Prema udrugama, ali i u Institut za more u Dubrovniku, glavni problem baš je u tom povjerenstvu. Kao primjer navode projekt Turističkog kompleksa u Malostonskom zaljevu. Struka je rekla ne, jer se time ugrožava uzgoj kamenica u zaštićenom rezervatu, no studija je ipak prošla. “Povjerenstvo je izabrano na način da studija što brže prođe. Kod rasprava vezano za studije vrlo često se ne usvajaju primjedbe, različiti su izgovori, a onda na kraju imamo loš rezultat”, kažu znanstvenici iz Instituta za more, Du-brovnik.A takvi procesi ugrožavaju i javni interes jer postoji mogućnost da prođe projekt koji je štetan, a s druge strane u gubitku su i investi-tori, koji zbog procesa na sudu gube i vrijeme i novac.Svježi primjeri neslaganja udruga i stanovništva sa studijama utjecaja na okoliš su investicije za LNG na Krku i plinsku elek-tranu na Perući (Cetina):Zelena akcija i Zelena Istra tuže Ministarstvo zaštite okoliša zbog LNG terminala na Krku Izvor | Zelena akcija, priopćenje, 21. 5. 2018.Zelena akcija i Zelena Istra su u petak, 18. svibnja 2018. godi-ne, uputile tužbu Upravnom sudu u Rijeci protiv rješenja Mi-nistarstva zaštite okoliša i energetike o prihvatljivosti zahvata plutajućeg LNG terminala za okoliš.“Smatramo kako s obzirom na manjkavosti studije o utjecaju na okoliš, te određene propuste i pogreške u proceduri, Uprav-ni sud treba poništiti Rješenje Ministarstva”, izjavila je Marija Mileta iz Zelene akcije, voditeljica kampanje “Kontra LNG-a”.U članku su navedeni i ostali važni detalji tužbe, kao na pri-mjer o neprihvatljivosti fazne izgradnje terminala, o izostanku različitih varijanti zahvata u okoliš, neusklađenost izgradnje s Prostornim planom uređenja Općine Omišalj te upotrebe mor-ske vode za uplinjavanje (u Italiji su primjerice okolišne orga-nizacije tužile vlasnika LNG postrojenja kod mjesta Porto Viro zbog ekološke katastrofe. Na sudu je 2016. godine dokazana povezanost ekološke katastrofe s ispuštanjem klorirane morske vode iz LNG terminala, ali su čelnici oslobođeni krivnje jer su prošli postupak procjene utjecaja i dobili dozvolu za taj način rada!). Posebno se ističe kako je za studiju utjecaja na okoliš za kopneni LNG terminal na Krku, koja je rađena 2013. – 2014. godine, temeljni preduvjet bila zabrana upotrebe morske vode za uplinjavanje koju je nametnulo baš samo Ministarstvo zašti-te okoliša i energetike zbog poznatih štetnih učinaka usisavanja i ispuštanja klorirane vode u morski okoliš. Potpuno suprotno tadašnjem stavu, Ministarstvo je za plutajući terminal prihvatilo upotrebu morske vode za uplinjavanje. Unatoč gore navedenom: Zakon o terminalu za ukapljeni plin, tzv. lex LNG izglasan je u Saboru. (14. lipnja. 2018.)Nositelj investicije u projekt LNG terminala jest tvrtka LNG Hr-vatska, koja bi projekt realizirala u dvije faze: izgradnju pluta-jućeg terminala u prvoj fazi te izgradnju kopnenog terminala za ukapljeni prirodni plin u drugoj fazi.ZaključakU zaključnom dijelu treba istaknuti da u RH vjerojatno ima dovo-ljan broj stručnjaka-ekologa jer postoji čitav niz cjelovitih ekološ-kih studija te gotovo i ne postoji fakultet koji u nastavnom progra-mu nema ugrađene predmete vezane uz ekologiju. Ta činjenica ulijeva nadu... Međutim pitanje je koliko su oni angažirani u rje-šavanje problema opisanih u gornjem tekstu i nije li odnos prema struci ponekad dvojben.*Međutim u javnosti je stvoren dojam da u Hrvatskoj nitko neće i ne želi promjene, povjerenje u struku je uzdrmano, sumnja se nerijetko u korumpiranost, obeshrabrujuće su česte svađe i ne-primjerena omalovažavanja umjesto rasprava i sve te negativne percepcije s ozbiljnim posljedicama imaju dodatno realno upo-rište u činjenici da se, unatoč definiranim pravilima od najave neke investicije do konačne ocjene, sudskim postupcima done-sene odluke poništavaju.Što se može i treba učiniti? Potaknuti raspravu o navedenim problemima, sučeliti suprostav-ljene strane, osigurati da etika u svim fazama rada i odlučivanja bude prioritet, pronaći način da se ukloni nepovjerenje javnosti davanjem pune važnosti struci – ekolozima da svojim doprino-som poprave studije već u početnoj fazi izrade i zaista omoguće i zdrav okoliš i razvoj Hrvatske.Pozivam i sva tijela HDKI-ja i ostale zainteresirane da svojim pri-jedlozima omoguće stvaranje plana i programa aktivnosti koji bi mogli osigurati napredak u zaštiti okoliša.*Dobar primjer za to je pred mnogo godina nerazumno izgubljeno ovlašte-nja za kemijske tehnologe, koji bi trebali biti neodvojivi dio grupacija koje rade na studijama utjecaja na okoliš s punim ovlaštenjima. Svi napori da se promijeni ta začudna odluka za sada nisu naišli na razumijevanje nadležnih. Navodimo i dijelove teksta o prosvjedima vezanim za planove izgradnje termoelektrane na Perući:Eko udruge pisale ministru Ćoriću protiv termoelektrane na Perući: “Taj će predator progutati Cetinu” | 21. 5. 2018.JEDANAEST ekoloških udruga i građanskih inicijativa iz ci-jele Hrvatske u nedjelju su uputile otvoreno pismo ministru energetike i zaštite okoliša Tomislavu Ćoriću u kojem su se pridružile protivnicima projekta “Vis Viva” odnosno izgradnji kombi kogeneracijske plinske elektrane (KKPE) na jezeru Pe-ruća i reverzibilne hidroelektrane Vrdovo te pozvale ministra da odbije izdati pozitivno rješenje Procjene utjecaja na okoliš za cijeli projekt.Pismo potpisuju udruge “Krizni Eko Stožer Varaždin”, “Javno je dobro – Hrvatska”, “Koprivnica kakvu zaslužujemo”, Udruga “Eko Zagreb”, Krizni Eko Kaštelanski Stožer – Split i Kaštela, Krizni Eko Stožer Marišćina – Rijeka, Krizni Eko Stožer Zagreb, Srđ je naš – Dubrovnik, Udrugu za zaštitu okoliša Jakuševec – Zagreb, Građanska inicijativa – Čuvajmo Rapske plaže – Rab i Za naš Supetar – Brač.U ovom slučaju: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike: KKPE Peruća nije prihvatljiva za okolišLider/Hina | 28. 12. 2017.Ministarstvo zaštite okoliša i energetike donijelo je rješenje da namjeravani zahvat – kombi kogeneracijska plinska elek-trana (KKPE) Peruća – nije prihvatljiv za okoliš.

Zaštita okoliša: Zaštita okoliša u Republici Hrvatskoj – O regulativi EU-a i RH iz područja zaštite okoliša

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia