Stjepan Babić

Babić, Stjepan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

16 tLJvajaju i neke njezine posebne grane i ogranci (subdiscipline). Temeljna je poJ jela na dvije glavne grane: antroponoma-stiku i toponomastiku. Prva ima za pred-met proučavanja antroponime, odnosno antroponimiju ('ljudsko ime', odnosno 'imena ljudi'). Drugoj su predmet prouča­vanja toponimi, odnosno topo•::·,,_ija (u prije navedenom značenju). Prema vrsti zemljopisnih imenovanih objekata glavni su ogranci toponimije ovi: hidronimija 'vodna imena' (polazni naziv: hidronim), oronimija 'imena konfiguracije tla· (polazni naziv: oronim), ojkonimija 'imena naseljenih mjesta' (polazni naziv: ojkonim). Da je naziv ojkonim općenito proširen. ne samo u nas nego i u onomastičkoj terminologiji drugih slavenskih naroda, dobro potvrđuje i navedena knjiga „Os-noven sistem i terminologija na slovenskata onomastika". U abecednom popisu naziva u toj knjizi za hrvatsku su uporabnu normu navedeni ovi primjeri kojima je polazni naziv ojkonim: ojkonim (str. 372), ojkonim izveden po zanimanju ljudi (str. 3 73), ojkonim nastao prema nadimku mje-štana (str. 373), ojkonimija (str. 373). Široka je primjena tih naziva iziskivala da i znanstveni ogranak kojemu su preJ-met proučavanja ojkonimi, odnosno ojko-nimija, dobije naziv od te osnove, pa u navedenoj knjizi nalazimo i ove termi-nološke izvedenice: ojkonomastika 'znanost o ojkoni-mima/ ojkonimiji', ojkonomastičar 'stručnjak za ojko-nime/ ojkonimiju', ojkonomastički 'koji se odnosi na oj-konime/ ojkonimiju'. Dodajmo još i to da danas naziv ojko-nim (i izvedenice) odreda upotrebljavaju i drugi onomastičari, a ne samo navedeni. kad pišu o imenima naseljenih mjesta: štoviše, taj se naziv nalazi i u naslovu članaka i rasprava. Između ostalih usp. ove nasumce izabrane primjere: Mijo Lončarić, O varijantama ojkonima i višeimenosti naselja u Sabljarevu „Mie-stopisnom riečniku" (Filologija, 8. JAZU. Zagreb 1978, 193); Milan Moguš, Hidronimijski ojkonimi (Četrta jugoslovanska onomastična konfe-renca, SAZU, Odbor za onomastika, Ljubljana 1981, 135). U zaključku se može reći da ie napredak i specifikacija onomastičke znanosti namet-nula i terminološku specifikaciju (i u svijetu i kod nas) i da u toj specifikaciji nazivi ojkonim, ojkonimija i Jrugi od njih izvedeni dobro i jednoznačna obilje-žavaju željeno značenjska područje. Sma-tram, međutim, da nije uputno u općim člancima izvan djelokruga uže struke ulaziti u takve specijalne terminološke specifikacije, koje su poznate samo struč­njacima i traže dodatno objašnjenje. Umjesto antroponim bolje je upotrijebiti osobno ime, prezime, nadimak itd., umje-sto toponim zemljopisno ime, umjesto hidronim vodno ime, umjesto ojkonim ime naselja, ime naseljenog mjesta itd. Božidar Finka O ŠETNICAMA U MAKARSKOJ I ZAGREBU Iz Makarske smo od M. D. (koji se ni u pismu nije potpisao punim imenom i pre-zimenom, ne znamo zašto) dobili ovo pitanje: U Makarskoj je izgrađena vrlo lijepa staza za šetače uzduž cijele plaže Na ulazu piše: „ŠETNICA izgrađena samodoprinosom građana''. Je li ime-nica šetnica u duhu suvremenog knji-ževnog jezika 7 i\Jolimo Vas da nam to odgovorite u jednom od idućih brojeva Jezika? Pitanje je još aktualnije što se katkada imenica šetnica spominje i u vezi sa savskim nasipom u Zagrebu koji se uređuje i za šetnju. Da budemo odmah jasni i određeni: šetnica je sasvim u duhu suvremenoga hr-vatskoga književnog jezika, ali kako to „u duhu" nije dovoljno lingvistički odre-đeno. reći ćemo da je šetnica napravljena potpuno po tvorbenom sustavu našega književnog jezika i da nije nova riječ. Prema AR prve su joj potvrde s početka 18. stoljeća iz Dubrovnika. No to da je dobro načinjena po tvor-benom sustavu samo je pola odgovora. Druga je polovica u tome što ona kon-kretno znači ili što treba da znači jer se uz nju nalazi mnogo proširenija riječ šetalište. Očito je zbog te riječi čitatelj i postavio pitanje jer je veoma vjerojatno da pretpostavlja kako je uz šetalište riječ šetnica nepotrebna. Ako bi šetnica značila isto što i šeta-lište. tada bi ćaista bila nepotrebna i št~tna jer bi nepotrebno narušavalajezičnt1 stabilnost. Ali šetnica u \1akarskoj vjero-17 jatno nije pravo šetalište, nego samo staza pogodna i za šetnju jer šetalište je širok, otvoren prostor gdje se može komotno šetati u oba smjera pa je razlika jasna. šetnica je dakle svojevrsno mjesto za še-tanje. posebna staza. dakle posebna vrsta šetališta. U rječnicima je zabilježeno da šetnica znači i lođa za šetanje pa i zgrada. U Broz-1 vekovićevu Rječniku hrvatskoga jezika s. v. šetnica piše: .,po nastavcima rekao bih, da je šetalište mjesto gdje se šeta, a šetnica zgrada. gdje se šeta." U is-tom je rječniku zabilježena i riječ šetao-nica koja po tvorbenom sustavu treba značiti 'prostorija u kojoj se šeta'. Kao što se vidi, u jeziku ima mjesta za sve tri riječi, samo jasno za svaku u svom značenju. Mislim da je sada odgovor prilično jasan. Ako je šetalište u Makarskoj samo posebna staza, tada je sasvim naravno što je nazvano šetnicom. To isto vrijedi i za zagrebački savski nasip ako je šetnicom nazvana samo staza za šetanje, za razliku od biciklističke staze za koje je po naravi stvari dobro da su odijeljene, dakle ako to područje nije samo šetalište kao što je npr. Strossmayerovo šetalište u Gornjem gradu. Za potpun odgovor potrebno je dobro poznavati mjesta o kojima je riječ, ali to već prelazi uredničke mogućnosti i za-datke. Stjepan Babić 

O Šetnicama u Makarskoj i Zagrebu

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia