The Declaration on the name and status of the Croatian language. adopted in i 967
by eighteen Croatian scientific and cultural institution , meant a break with linguistic
unitarianism aimed at merging two separate languages. Croatian and Serbian. rn to one
-· Serbo-Croatian - in fact, Serbian. The Decl aration was a ring ing NO from the Cro atian
side to the unitarian efforts of previous periods , which makes it a mi les tone in rhe
history of Standard Croatian

Stjepan Babić

Croatian

The Declaration on the name and status of the Croatian language. adopted in i 967

by eighteen Croatian scientific and cultural institution , meant a break with linguistic

unitarianism aimed at merging two separate languages. Croatian and Serbian. rn to one

-· Serbo-Croatian - in fact, Serbian. The Decl aration was a ring ing NO from the Cro atian

side to the unitarian efforts of previous periods , which makes it a mi les tone in rhe

history of Standard Croatian

Babić, Stjepan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

IK @ ČASOPIS ZA KULTURU HRVATSKOGA KNJIŽEVNOG JEZIKA IZDAJE HRVATSKO FILOLOŠKO DRUŠTVO GOD. 44., BR. 3., 81.-120., ZAGREB, VELJAČA 1997. DEKLARACIJA - MEĐAŠ DVAJU RAZDOBLJA Stjepan Babić [f ·()·... · :.! deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskoga jezika već je toliko pisano i! . < : i govoreno da se jedva može reći što novo bez posebnih istraživanja il ' i proučavanja cjeline zbivanja u kojoj se dogodila . Međutim povodom 30. obljetnice njezina potpisivanja i izlaženja u javnost dobro se podsjetiti na njezino značenje jer treba da smo svjesni da ono nije maleno koliko nam se god činilo da je sada, u novim prilikama, mnogo izgubila od svoje nekadašnje važ-nosti. Kad se danas čita, može se mnogima učiniti nevažnim pa čak i banalnim tekstom. Sjetimo se samo njezina početka: Višesto/jetna borba jugoslavenskih naroda za nacionalnu slobodu i socijal-nu pravdu kulminirala j e revolucionarnim preobražajem u razdob~ju od 1941 - 1945. Tekovine Narodnooslobodilačke borbe i socijalističke revolucije omo-gućile su svim narodima i narodnostima u Jugoslaviji da uđu u novu fazu nji-hova povijesnog postojanja. Oslanjajući se na temeljna načela socžjalizma o pravu svakoga čovjeka da živi slobodan od svake podjcmnljenosti i o pravu svakog naroda na porpun suverenitet i neograničenu ravnopravnost sa svim drugim nacionalnim zajednicama, Slovenci, Hrvati, Srbi, Crnogorci i Make-donci formirali su federativni savez, sazdan od šest socijalističkih republika, 82 Jezik. 44 .. S. Babić. Deklaracija ... kan jamstvo te uz.a.Jamne rm'nopravnosti , medusobnog bratstva i soc!jalističke suradnje. Iako to danas može djelovati odbojno, ipak i tu ima načelnih riječi nepri-hvatljivih za vrijeme u koj.e su izrečene kao što su npr. riječi "o pravu svakog naroda na potpun suvrenitet i neograničenu ravnopravnost" , a ako nam se sve čini pukom frazeologijom, valja znati da je ta frazeologija nekad bila potrebna da se može izreći bit problema s nadom da će uspjeti postići svrhu za koju je Deklaracija rađena. Ne bih ovdje ulazio u sva gledi šta s kojih Deklaraciju možemo promatrati. zaustavit ću su prvenstveno na njezinome jezičnome značenju , i to s jednoga posebnoga gledi šta. Da bi bilo jasno što Deklaracija zapravo znači, valja izričito reći da za sve nevolje koje je hrvatski narod prošao u posljednjih stotinjak godina , nisu nam u svemu krivi samo Srbi, nego smo za dobar dio njih krivi i mi sami. Za poslje-dice unitarističkih nasrtaja na hrvatski jezik i nevolje koje su iz toga proizlazile, kri vi su jednim dijelom i Hrvati. Naime, iako smo davali žestok otpor unita-rističkima nasrtajima. on nije uvijek bio onako odlučan kakav bi trebao biti. Bilo je i trenutaka popuštanja jer nismo bili svjesni opasnosti u koju ulazimo, mislili smo da ćemo nekim postupcima postići veću znanstvenost u određivanju jezične norme. a kad smo donekle i bili svjesni, postupali smo u dobroj vjeri da će ujednačivanje biti ravnopravno i da će se unatoč svemu posebnost hrvat-skoga književnoga jezika održati. Zajedničkim pravopisom, rječnikom i naziv-ljem i političkim nastojanjem Srbi su jasno pokazali dokle žele ići i time prije Domovinskoga rata otvorili oči mnogim Hrvatima. I Deklaracija je izraz te jasne spoznaje. Ona je kamen međaš u povijesti hrvatskoga jezika, kraj hrvat-skomu unitarističkomu razdoblju koje ima točno određen početak i svoj kraj. Početak nije u hrvatskome preporodu jer iako je unitaristička crta u njemu bila jako nagiašena, ona je bila sasvim drugačije naravi. Prvo, ona je bila u sklopu Jedne opće s lavenske ideje da se u slavenskome svijetu ostvare četiri književna jezika, ruski, poljski , češki i južnoslavenski, ilirski. Drugo, hrvatski ilirski pokret svojim određenjem hrvatskoga književnoga jezika značio je zapravo nastavak dotašnjega hrvatskoga književnoga jezika koji je već bio izgrađen izvan kajkavskoga područja. a koliko je u nekim poje-dinostima bilo novo oblikovanje. ono je bilo bez misli na približavanje kojemu drugomu jeziku. Tu su mi sao imali samo s obzirom na hrvatsku raznolikost. Određen je samostalno u Hrvatskoj, u Zagrebu i ponuđen je drugima da ga prihvate ili odbiju. Ponuđen oblik nije prihvatio ni jedan južnoslavenski narod pa ni Srbi. Svi su oni išli svojim putem na stojeći zadovoljiti svoje narodne potrebe. Ilirskomu Jezik. 44 .. S. Babić, Deklaracija ... 83 liku hrvatskoga jezika krnj je došao porazom zagrebačke filološke škole. Prema tome hrvatski preporodni unitarizam nipošto se ne može smatrati početkom onoga hrvatskoga unitarizma kojemu je Deklaracija kraj . Početak je toga drugoga i sasvim drugačijega hrvatskoga jezičnoga unita-rizma, koji nam je donio goleme nevolje, zapravo onaj unitarizam koji je za hrvatski književni jezik prihvaćao karadžićevsko oblikovanje štokavske knji-ževne osnovice , kojim se hrvatski književni jezik oblikuje tako da se što više približi srpskomu, da Hrvati u stvarnosti prihvate srpski književni jezik. Te je išlo u takvoj mjeri da su Srbi govorili kako su Hrvati od njih uzeli svoj knji-ževni jezik. Početak se toga nastojanja može jasno označiti dolaskom Đure Daničića u Zagreb. On je pozvan u Zagreb 1866., došao je 1867 ., točno stotinu godina prije Deklaracije pa je upravo njegov dolazak u Zagreb početak hrvat-skoga jezičnoga unitarizma. Taj je unitrarizam jedan vrhunac dosegao u djelo-vanju hrvatskih vukovaca, kojemu je najjač i izraz Maretićeva Gramatika i sti-listika hrvatskoga ili srpskoga književnoga jezika. Hrvati iz toga nisu povukli potrebne zaključke, nego su u novim prilikama nastavili istim unitaris tičkim putem, u jednom smislu i gorim. Novi se unita-ristički vrhunac očitovao u Novosadskome dogovoru , u izradi i izdavanju za-jedničkoga Pravopisa hrvatskosrpskoga/srpskohrvatskoga književnog jezika i prvih dviju knjiga R(j)ečnika hrvatskosrpskoga/srpskohrvatskoga književnog jezika. Ta su djela jasno pokazala na kako smo se niske grane spustili jer je obilje popuštanja Matice hrvatske Matici srpskoj i srpskim zahtjevima dosegla danas nerazumljivu širinu. Ta su djela mnogima jasno pokazala kamo Srbi ciljaju na jezičnom podru-čju i srpska su presezanja ujedno djelovala tako da su se hrvatskim kulturnim djelatnicima na području jezika i oko njega oči do kraja otvorile prije trideset godina i tad su u Matici hrvatskoj pripremili Deklaraciju o imenu i položaju hrvatskoga jezika znajući da ona ima veću važnost od svoga povoda. Iako je formalno bila samo dopis Saveznoj skupštini da se promijeni jezična formu-lacija u Ustavu SFRJ , Deklaracijom su hrvatski filo lozi i književnici rekli od-lučni NE! najprije sebi samima da se unitari s tičkim putem ne smije dalje nasta-viti. da taj put jednom zauvijek treba prekinuti , zatim su jasno rekli cijelomu hrvatskomu narodu kako je taj put za nas poguban, a onda su rekli NE! Komu-nističkoj partiji SRH i SFRJ, konačno i svim Srbima. Bilo je to zaista povijesno NE, kamen međaš i u hrvatskoj politici općenito, a u hrvatskoj jezičnoj politici posebno. Protivnici hrvatskoga jezika, hrvatske ravnopravnosti, a time i hrvatske slo-bode tako su to i shvatili i zato su pokrenuli u političkome životu komuni stičke Jugoslavije besprimjernu hajku. No Hrvati su tu hajku izdržali i prekalili se u jednoj bitci koja je samo naizgled doživjela poraz. Čak je i dio hrvatskih komu-Jezik . 44 .. S. Babić , Deklaracija ... 11is r,i shvatio njezinu poruku i njezino značenje i već je 1972. u Amandmane na UsLav SRH ušao nazi v hrvatski knji ževni jezik. a 1974. godine i u Ustav SRH. Pojed ini Srbi upozorava li su da prihvaćanje toga naziva znači ostvarenje zahlj ,: va iz Deklaracije, ali je njihov glas bio slab da išta promijeni. U bitku za pff)rn1enu s hrvatske strane žestoko se ušlo 1985. godine kad je Stipe Šuvar ocijen io da bi mu promjena toga naziva donijela velike poene na jugoslaven-skome pl anu. ali Je i za njega bilo već kasno, makar je tada bio veoma moćan, ideje 1z Dekl aracije toliko su ušle u svijest hrvatskoga naroda da ni sastav hr-n 1tskoga Sabora izabran prema mjerilima komunističke političke podobnosti nije bio pripravan da se podredi Šuvarovim željama. Kad je 1989. u hrvatskome Saboru propao zahtjev za promjenom ustavne ud redbe o jeziku, tada su neki srpski intelektualci stali dokazivati kako oni i nisu bili proti v zahtjeva iz Deklaracije. nego su je prihvatili svojim Predlogom za razmi šlJ,mje koji su izdali za deklaracijskih dana. Međutim, to je još jedna od srpskih prijevara. Naime Predlog za razmišljanje formalno znači prihvaćanje Deklaracije , a li kako su znali da Predlog neće i ne može biti prihvaćen, tako su znali da neće biti prihvaćena ni Deklaracija. Zato su ga i napisali. No time za laz; m u jednu problematiku koja traži šira obrazlaganja pa je ovom prilikom duvolj no i toliko da se naznač i kako su važnosti Deklaracije bile svjesne obje strane. Bud ući da je Deklaracija pobijedila i prije potpune hrvatske pobjede, ona je pravi međaš u povijesti hrvatskoga jezika i za vrijedila je da je se uvijek s_1 ećarno. Ona je međaš u politici općenito i jezičnoj politici posebno, tu je imala ve liku ulogu. Jer ulazak naziva hrvatski književni jezik u ustavne amandmane 1972 . i n Ustav SR Hrv atske velika je prekretnica, ali je Deklaracija međaši u konkretn om radu. Prvo. prekinut je s hrvatske strane rad na R(j)ečniku hrvatskosrpskoga/ ~rpskohrvatskoga knji ževnog jezika, novosadski pravopis u praksi je trpljen, ali se razmišljala o izradi posebnoga hrvatskoga pravopisa i č im su prilike dopu-stile. on je i i zrađen 197 1. godine. Iako nije uspio zaživjeti, ipak je postao značaj an u tome smislu što se poslije njega nije više moglo pomišljati na zajed-ni čku doradu i izdavanje novosadskoga. Bilo je zajedničkoga pravopisnoga rada. ali samo u proučavanju pravopisne problematike, ali bez pomisli i moguć­nosti na zajedničku izradu novoga pravopisa. Važan je bio i prekid rada na zajedničkome nazivlju jer da je on ostvaren u smjeru koji je postavljen u novosadskome pravopisu, to bi najviše naškodilo posebnosti hrvatskoga knji ž.evnoga jezika. Odmah poslije Deklaracije nastao je i preokret na leksičkome području . ~apušre ne su riječ i tačka , točn o i tačnost, a s njima i mnoge druge tuđice ili riječi ko.Je su imale srpsko obilježje jer je hrvatska jezična stru ja snažno krenula Jezik. 44., S. Babić, Deklaracija . .. 85 Šulekovim. Dapčevim i Ladanovim smjerom. Najviše se to osjetl!o na područj u književne kritike i kulturne publicistike pa je npr. muzika ustupala mjesto g!u,~-bi, kompozija skladbi, kompozitor skladate~ju, stala se naglo širiti riJ e Č' tijek i sl. To je imalo takvu snagu da je počelo zadirati i u društveno i državno pod-ručje. Fond za nauc"ni rad zamijenjen je Fondom za z.nansr1•e11i rod, č a k je i saobraćajna dozvola službeno promijenjena u prometna dozvolo . Da se u to dobije cjelovit uvid, bit će potrebna posebna istraživanja. a li je spornenutu dokaz da je već i prije potpune hrvatske slobode učinjeno mnogo na vraćanju hrvatskoga književnoga jezika svojim korijenima i svojem pravom toku . On je do Deklaracije usmjeravan jednim smjerom, a od Deklaracije drugim . Pr ema tome Deklaracija je u svemu kamen međaš, označuje kraj jednoga ra zdoblja i početak drugoga, za vrijedila je dakle da je uvijek imamo na umu. a ne sarno o obljetnicama. Sažetak Stjepan Babić , sveuč. prof. u m .. Zagreb UDK 800.853(091) :808.62, pregiedni čl a nak. primljen 16. 1. 1997. , prihvaćen za tisak 27. I. 1996. A Milestone Declaration The Declaration on the name and status of the Croatian language. adopted in i 96 7 by eighteen Croatian scientific and cultural institution , meant a break with linguist1 c unitarianism aimed at merging two separate languages. Croatian and Serbian. rn to one -· Serbo-Croatian - in fact, Serbian. The Decl aration was a ring ing NO from the Cro -atian side to the unitarian efforts of previous periods , which makes it a mi les tone in rhe history of Standard Croatian. TRI DESETLJEĆA POSLIJE Dalibor Broz.ović i.r1•· .. ·.)·•··.·•.· .. •.· ... '.;{Đ. ' .. ·.·.·.·.·.· ..· .. ···.·•·.r. 1:ošlo je v~ć trideset godina ~d. donošen ja, .prih.~ać anj~•.· i ob j a~lj i q ~nja !. :,,'.lj i;: ' Deklarac1Je o nazivu 1 polozaJu hrvatskog knJ1zevnog y nka u ozuJ-~'_:_ ,~:l ku godine 1967. Očito je kako je to proteklo razdoblje sada ve( zaslu-žilo ozbiljan, iscrpan, sustavan i dokumentiran osvrt i sigurnu, pouzdanu ocje nu. Na veliku žalost svih nas valja ustvrditi kako za to još uvijek nema pravih uvjeta. Naime, u povijesti svakoga naroda malo je odsudnih događaja istodobno i kulturnoga i političkog nacionalnoga značenja što se mogu uspoređ ! v au s izvanrednom važnosti Deklaracije za hrvatski narod, ali ni hrvatska hi ~torio · 

A Milestone Declaration

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia