U radu se prikazuju i analiziraju rezultati empirijskog istraživanja interakcije znanosti i gospodarstva u Republici Hrvatskoj. Postoje mnoge empirijske studije koje ukazuju kako suradnja između dvaju navedenih sektora utječe na poboljšanje inovativne performanse gospodarstva, a time i gospodarskog rasta. S obzirom na značaj teme kao i uočenu deficitarnost predmetnog istraživanja u Republici Hrvatskoj, autorica ovoga rada je provela empirijsko istraživanje oblika/modela, intenziteta, kvalitete i drugih parametara suradnje u Republici Hrvatskoj na uzorku sastavljenom od 21 visokog učilišta i 130 gospodarskih subjekata. Kao instrument istraživanja koristila su se dva anketna upitnika, jedan namijenjen gospodarskom, a drugi visokoobrazovnom sektoru. Ovim se radom željelo istražiti kako hrvatski gospodarstvenici i znanstvenici percipiraju predmetnu suradnju, kako joj ocjenjuju intenzitet, kvalitetu i druge parametre te koji se oblici/modeli suradnje najučestalije koriste. Realizirani modeli suradnje te njene ocjene, prema u radu definiranim parametrima, rezultat su procjene anketiranih znanstvenika i gospodarstvenika. Metodologija korištena za prikazivanje rezultata obuhvaća deskriptivnu statistiku. Rezultati istraživanja ukazuju da je prema ocjenama ispitanika, intenzitet i kvaliteta interakcije znanstvenog i gospodarskog sektora ocijenjena prosječnom ocjenom 2,87 (u intervalu od 1 do 5). U prosjeku su znanstvenici intenzitet i kvalitetu predmetne suradnje ocijenili s prosječnom ocjenom 2,83, a gospodarstvenici s 2,92. Kao najčešće korišteni modeli suradnje istaknuti su oblici koji su više rutinskog karaktera i koji nisu toliko usmjereni povećanju inovativnosti gospodarskih subjekata, poput zajedničke proizvodnje kodificiranog znanja, komercijalizacije rezultata istraživanja, zajedničkih projekata i slično. S obzirom na činjenicu da je 55 % anketiranih poslovnih subjekata navelo da u promatranom periodu nije imalo realiziranu predmetnu suradnje uz veću zastupljenost rutinske suradnje kod onih koji su je imali, zaključuje se da je interakciju znanstvenog i gospodarskog sektora, s obzirom na njen potencijal, potrebno značajnije iskoristiti za unaprjeđivanje cjelokupnog ekonomskog razvoja Republike Hrvatske
