U članku se iznose pogledi Ruđolfa Strohala koji je na osnovi starih hrvatskih pisanih spomenika rekonstruirao dijalekatsku sliku hrvatskih narječja, posebno kajkavštine.The article discusses the views of Rudolf Strohal who reconstructed the dialect scheme of Croatian dialects, especially of the Kajkavian dialect, on the basis of old Croatian written documents

Josip Lisac

Croatian

Lisac, Josip

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

H R V A T S K I D I J A L E K T O L O Š K I  Z B O R N IK  9 , Zagreb 1995UDK 808.62Izvorni znanstveni članak Primljeno XII. 1988.Jo s ip  L isacFilozofski fakultet, ZadarSTROJJALOVI POGLEDI O GENEZI KAjKAVŠTINE S OSOBITIM OBZIROM NA PODRUČJE GORSKOGA KOTARAU č la nk u se iznose pogledi  R u đ o l f a  S t r o h a la  koji je n a  osnovi  starih hrva tskih pisanih s p o m e n i k a  r e k o n s t r u i r a o  d i ja lekatsku  sliku hrvatskih n a r j e č j a ,  pos ebn o  kajkavšt ine.Među proučavateljima dijalekatskih idioma hrvatskoga jezika- -dijasistem a što su djelovali u posljednjim desetljećim a 19. i u prvim desetljećim a 20. sto ljeća1 Rudolf Strohal (1856—1936) nema istaknuto mjesto, no njegovo je djelovanje ipak jasno izdvojeno i posve specifično. Općenito gledano, ne izdavajaju se prvenstveno inače bitni metodo­loški nedostaci Strohalova rada ili česta nepouzdanost dijalekatskih zapisa* 2, nego dolazi u prvi plan (s time unekoliko povezana) veoma ve­Usp. o njima u raspravi Dalibora Brozovica: Tri razdoblja u razvitku naše dijalektologije (Radovi F ilozofskog  fakulteta u Z ad ru , sv. 1, Zadar 1960, str. 51-65), gdje se Strohalov rad ocjenjuje ovako: »U drugom je raz­doblju znatno manji postotak amaterskih radova s diletanskim obilježjima, a njihovi pisci s obzirom na svoju formaciju zapravo samo vremenski, t. j. formalno spadaju u drugo razdoblje (na pr. Rudolf Strohal, Mijo Zuljić, oba iz prolaznog doba).« (str. 58).Te činjenice mogle bi se ilustrirati i opširno i navođenjem mnogo primjera, no bit će dovoljno spomenuti da u poznatoj Bibliografiji radova iz dijalektologije, antroponimije, toponimije i hidronimije (H rvatski dija­lektološki zb orn ik , knj. 1, Zagreb 1956, str. 387-479) Mate Hraste uz ne­koliko Strohalovih priloga dodaje: »(Upotrebljavati kritički)«. Objašnjenje akcenatskih nepouzdanosti Strohalovih (i još nekih učenjaka) v. u radu Antuna Sojata: Odraz Daničićevih akcenatskih studija u starijoj hrvatskoj45Josip Lisac: Strohalovi pogledi o genezi kajkavštine...Hrvatski dijalektološki zbornik, knj. 9, 1995, 4 5 -5 2lika plodnost te postavljanje teorije o razvoju hrvatskih dijalekata, što je već u njegovo doba, uz razne brzopletosti i nepreciznosti što karakteriziraju cjelokupni filološki rad Strohalov, izazivalo negativne kritike, a zatim i oštre polemike u kojima je naš autor nesvakidašnje uporno ustrajao3. Može se reći da se je Strohal bavio hrvatskim d ijale­katskim stanjem općenito imajući pretenzije većih područja, dok se je posebno bavio terenom između Karlovca i Rijeke dodajući tomu još i otok K rk4. Upravo čin jenica što se je najintenzivnije bavio tim toliko historijsko-dijalektološki zanimljivim područjem između Karlovca i Rijeke, uz općenito poznatu posvemašnju neprihvatljivost teze da su svi Hrvati u srednjem vijeku odnosno u drugom razdoblju hrvatskoga jezi- ka-dijasistem a od 12.do 15. stoljeća5 govorili čakavskim narječjem , ponukali su me na sažetu obradbu a time i još jednu prosudbu teme Strohalovih pogleda — o genezi kajkavštine s osobitim obzirom na pod­ručje Gorskog kotara6.Strohal je stavove o razvoju i smještaju hrvatskih dijalekatskih idioma — može se uzeti — definitivno razradio u kn jižici N ešto o h istoriji h rv a tsk o g  je z ik a  i n jegovih  n a r ječ ja  (P rilog  ju g oslav en sko j  d ija lek to log iji) , Zagreb 1932, ali ćemo se u slučaju potrebe koristiti i kojim od brojnih njegovih članaka iz R ada JAZU, N astavnog v jesn ika  i nekih drugih publikacija. Ipak, ni u toj konačnoj verziji Strohalovi pogledi nisu posve ujednačeni i iskristalizirani, jer je unaprijed postavljenu tezu o svim Hrvatima čakavcima7 *uporno branio, s time daakcentologiji ( Z born ik  o Đ uri D aničiću, SANU -  JAZU, Beograd -  Zagreb 1981, str. 377).Naročito su brojne (jezikoslovne) diskusije Strohala i njegovih opone- nata objelodanjene u N astavnom  vjesn iku , a i urednici toga periodika često su uz Strohalove članke dodavali kritičke opaske.4 Lako se o tim radovima možemo obavijestiti u već citiranoj Hrastinoj bibliografiji (bilj. 2).O razdobljima u razvoju našeg jezika ukratko piše Dalibor Brozović u tekstu Štokavsko n a r ječ je  (u: Stjepan Babić, J ezik , Panorama, Zagreb1967, str. 265 -273).Osvrt na problematiku geneze kajkavskog narječja v. u prilogu Antu­na Sojata: Pregled rada na istraživanju i obrađivanju kajkavskog narječja u poslijeratnom razdoblju (H rvatski dijalektološki zb orn ik , knj. 6, Za­greb 1982, str. 9-16).O dijalektološkim shvaćanjima učenjaka 19. stoljeća lijepo obavješćuju Vatroslav Jagić (Ein Kapitel aus der Geschichte der südslavischen Spra-4 6Josip Lisac: Strohalovi pogledi o genezi kajkavštine...Hrvatski dijalektološki zbornik, kuj. 9, 1995, 4 5 -5 2je ipak morao uviđati — htio to priznati ili ne — da bi njegovi prigova- rači, i oni manje istaknuti i oni najugledniji, mogli b iti u pravu. On je gotovo posve dosljedno branio stajalište da svi pisani spomenici vjerno odražavaju govor mjesta u kojima su nastali, što je u svojoj b iti uvje­tovalo njegovu tvrdnju da su se Hrvati do početka 16. stoljeća služili samo čakavštinom. Te njegove teze raznovremeno su opovrgavali mnogi, a ovdje će b iti dovoljno spomenuti Matiju Murka8 u dvadesetim godina­ma, prije ravno stotinu godina rođenog velikana naše lingvističke nauke Stjepana Ivšića9 u tridesetim  godinama i Zvonimira Junkovića10 1prije desetak godina. Ivšić ističe da su čakavske dokumente pisali ljudi koji su poznavali čakavsku ko in e  te da »pisarima takvih dokumenata samo kašto umakne i koja dijalekatska crta«11, dok Junković — videći kako se u našoj lingvistici znala precjenjivati mogućnost da se na temelju jez i­ka raznih spomenika neposredno zaključuje o govornom jeziku stano­vitog kraja i vremena — ustvrđuje: »Strohal je postao žrtva predrasude koje se ni kasniji istraživači nisu oslobodili: on je vjerovao da svaka povijesna listina, svaki sudski zapisnik, vjerno odražava govor onoga kraja u kojem je nastala.«12Prema Strohalovoj koncepciji, svi Hrvati do 16. stoljeća b ili su čakavci i pisali su glagoljicom, a hrvatski jezik doživio je zatim dva pomlađivanja: najprije početkom 16. stoljeća s juga pomlađivanje čakav- štine štokavštinom i zatim koncem 16. stoljeća pomlađivanje čakav­skog narječja sa sjevera, iz Slovenije, kajkavštinom odnosno slovenskim jezikom. To se pomlađivanje čakavskog narječja sa sjevera, m isli Strohal13, događalo kad se još nije ustalilo pomlađivanje s juga, pa zato pokazuju sačuvani hrvatski spomenici s konca 16. i početka 17. stoljeća borbu za prevlast između starijega čakavskoga, pomlađenoga čakavskogchen, A rchiv  fü r  slaw ische P hilolog ie, 17/1895, str. 47-87; v. taj tekst preveden u: Vatroslav Jagić, Iza b ran i spisi, MH, Zagreb 1948, str. 286-317).Die B edeu tu n g  d e r  R e fo rm ation  und G eg en re form ation  fü r  das g e i ­stig e L e b en  d e r  Südslaven, Prag -  Heidelberg 1927.Jezik Hrvata kajkavaca (O stogodišnjici našega novoga pravopisa i književnog jezika), L jetop is  JA ZU , knj. 48, Zagreb 1936, str. 47-88 .10 Jezik Antuna Vramcai podrijetlo kajkavskoga dijalekta (dijakronijska rasprava), R ad  JAZU , knj. 363, Zagreb 1972.11 Ibidem, str. 79.12 Ibidem, str. 161.13 N ešto o h istoriji h rv a tskog a  je z ik a  i n jegov ih  n a r ječ ja , osobito str. 5 -9 .47Josip Lisac: Slrohalovi pogledi o genezi kajkavštuie...Hrvatski dijalektološki zbornik, kuj. 9, 1995, 4 5 -5 2narječja sa štokavskim osobinama (Strohal misli da je štokavska ikavica pomlađeno čakavsko narječje) i pomlađenoga čakavskog narječja s oso­binama kajkavskim, dok u drugoj polovici 17. stoljeća ne pobijedi u Međimurju, nekadašnjoj varaždinskoj županiji, sjevernim krajevima m odruško-riječke, zagrebačke i bjelovarsko-križevačke županije kaj­kavsko narječje. Ovisno o tomu koliko su se sačuvale starije čakavske osobine, drži Strohal, i postoje dijalektalne osobine unutar kajkavskoga narječja. Slovenski utjecaj dolazio je u hrvatske zemlje dvama putovi­ma: jednim preko Međimurja u nekadašnju varaždinsku, zagrebačku i bjelovarsko-križevačku županiju i drugim preko Kupe u danas kajkav­ske krajeve ondašnje m odruško-riječke županije. Ističe Strohal i posve različit karakter kajkavskoga narječja u varaždinskoj županiji od onoga u Gorskom kotaru; uzroke vidi i u tome što su — po njegovu mišljenju — u Gorski kotar pobude stizale iz Kranjske, a u varaždinsku županiju iz Štajerske. No uočava se i velika razlika između kajkavskoga zagorskog dijalekta i slovenskog jezika te da su osobine čakavskog narječja u za­gorskoj kajkavštini bile mnogo jače u 17. nego u 20 . stoljeću. Za pod­ručje ondašnjeg črnomeljskog kotara (iz četvrtog desetljeća našeg stoljeća) ističe se da je govor bliži hrvatskoj negoli slovenskoj kajkav­štini dok je kajkavsko narječje u bjelovarsko-križevačkoj županiji s lič ­nije onomu u varaždinskoj županiji no onomu u zagrebačkoj županiji. I u Gradišću, domišlja se Strohal, oni žitelji što su zemljopisno bliže Slovencima naknadno su poprimili kajkavsko narječje. Među goranskim mjestima naš autor u ranijoj fazi, u studiji D anašn je n a r je č je  u B ro d a  na K u p i , izdvaja govor Broda na Kupi, graničnog mjesta prema Slove­n iji, koje je — misli on i ističe bez preciznosti — dosta rano karakte­rizirano kajkavštinom14.Najstarija listina s čabarskoga područja, iz 1570. godine, prema tomu dijalektologu, pokazuje da je u 16. stoljeću glagoljica na tom te ­renu bila dobro poznata, da je čakavsko narječje još bilo jako i da su Hrvati voljeli krsna imena kazati po madžarskom izgovoru (Miklouš) negoli po hrvatskom15. Ali čin jenica što je dokument napisan glagolji­com i čakavštinom, ne govori mnogo o običnosti i poznatosti toga pisma i tog narječja na čabarskom području, a ime Miklouš doista sugerira pomisao da je napisan književnim jezikom uobičajenim u Zrinskih i Frankopana, koji su često dolazili u doticaj s govornicima madžarskoga14 Rad JA Z U , knj. 196, Zagreb 1913, str. 5 3 -8 5 ; v. str. 55.15 N ešto o h istoriji hrvatskoga jez ik a  i njegovih  n a r ječ ja , str. 12-15.4 8Josip Lisac: Strohalovi pogledi o genezi kajkavstine...Hrvatski dijalektološki zbornik, knj. 9, 1995, 4 5 -5 2jezika16. 0  tom govori i sljedeći citat: »Čakavski je dijalekat ondje potrajao uz prilično neznatne kajkavske osobine još c ije li 17. vijek. Kajkavsko je narječje ondje posvema preotelo mah istom u 18. vijeku«17, dakle ubrzo nakon pada tih velikaških obitelji. Jednako vrijedi i za područje Delnica i Vrbovskog kamo su se hrvatske izbjeglice pred Turcima stale vraćati iz Slovenije; dolazili su i Slovenci, ali se je u cijelom  17. stoljeću govorilo, unatoč jakom prirastu pučanstva iz Kranjske, navodim Strohala, još uvijek nekom mješavinom čakavskoga i kajkavskoga narječja, a u 18. stoljeću potpuno je prevladala kajkav- ština u danas kajkavskim krajevima tih područja18. Kako je Strohal (za dijalektologa posve neuobičajeno) bio opsjednut pisanim izvorima a također i o tomu kako je ipak morao b iti svjestan razložitosti primjed­bi kritičara, o tomu govori ovaj primjer: »Ja bih mogao navesti u pri­log postojanju čakavskog narječja u Zagrebu pismo Krištofora Fran- kopana od 5. rujna 1526. napisano u Zagrebu čakavskim narječjem i glagolskim slovima, kojima javlja senjskomu biskupu Franji Jožefiću , zašto nije mogao doći k Mohaču i kako bi valjalo braniti zemlju od Tu­raka [...], premda bi mi tkogod mogao reći, da Krištofor Frankopan nije trajno boravio u Zagrebu, već da je to pismo u Zagrebu napi­sao.«19 Ako Strohal ponegdje, npr. u varaždinskoj županiji, nije pro­našao hrvatskih spomenika napisanih do 1550. godine, opet je izraža­vao uvjerenje o ondašnjem postojanju čakavštine. Eklatantan primjer neadekvatna načina pisanja o genetskoj lingvistici jest sljedeći: »Moglo bi se reći, da od g. 1576. počinje kajkavsko narječje u županiji va­raždinskoj.«20 Odgovarajući na Murkove prigovore Strohal je napisao: »Ni sam ne držim, da su listine grofova Zrinskih, napisane u Među- murju, bile najvjernija slika tadanjega međumurskoga narječja, već držim, da je na ove listine utjecao podosta ozaljski čakavski dijalekat, kojemu su bila braća Jurak i Nikola vješti, ali o tom sam uvjeren, da je bio čakavski dijalekat u 16. vijeku još dobro poznat u Međumurju.«21 Za Slavoniju Strohal ocjenjuje kako je do 1526. bila čakavska a ne ka j­16 Naime M iklou š  često nailazimo npr. u knjizi Emila Laszowskog Iz b o r  iz isprava  velik ih  feu d a  Z rin sk ih  i F ra n k o p an a , Zagreb 1951.17 Ibidem, str. 14.18 Ibidem, str. 20-21 .19 Ibidem, str. 31.20 Ibidem, str. 39.21 Ibidem, str. 44.49Josip Lisac: Strohalovi pogledi o genezi kajkavštine...Hrvatski dijalektološki zbo rnik, knj. 9, 1995, 4 5 -5 2kavska (dok štokavštine za taj raniji period uopće ne spominje) podu­pirući to ponajprije obrazloženjem da »do g. 1526. nije uopće ni po­stojalo kajkavsko narječje u hrvatskom narodu.«22 Postupanje prema unaprijed postavljenoj tezi potkrepljuje i uvijek razložita ali u Strohala iznimna sumnja u zapise iz Slavonije koji upućuju na kajkavsko narječje; jer je, kaže Strohal, »veliko pitanje, jesu li te r iječ i u latin­skim spisima vjerno prema ondašnjem narodnom govoru zabilježene i jesu li p isci tih latinskih spisa uopće točno poznavali ondašnji s la ­vonski d ija lekt.«23Navodeći Strohalova m išljenja (uglavnom nepotkrijepljena jezičnim  analizama) usput smo ih djelomično kom entirali, i to ne samo sa staja­lišta današnjih znanja o tim pitanjima, nego i prema opaskama suvre­menika toga našeg učenjaka. Naime, kad je 1922. objavljena Strohalova knjižica H rv atsk i d ija lek ti , recenzent u N astavnom  v jesn iku  ističe: »A što se tiče hrvatske kajkavštine, ona je samobitna jezična tvorevina...«24. Može se reći da su novija istraživanja potvrdila kako kajkavsko na­rječje nije nastalo stapanjem različitih  narječja, s time da se tzv. cen­tralni hrvatski kajkavski dijalekti razmatraju uglavnom odvojeno od ostalih kajkavaca, medu kojima su i Gorani. Za goransku kajkavštinu Božidar Finka utvrđuje da je »ta kajkavština oblikovana u novije vrije­me, od 17. stoljeća dalje, i to pretežno na čakavskoj podlozi, koju su snažno proželi elementi nekih slovenskih dijalekata.«25 No mora se is­taći da je 1960. napisano kako je goranski dijalekt »jedna prvenstveno organska tvorba, a ne rezultat naknadnog dodira dviju već postojećih dijalekatskih jed in ica.«26 Približno u to doba ocijenjeno je da govor Severina na Kupi i drugih mjesta u okolici »predstavlja očigledno stari govor doline srednjeg toka Kupe. To je govor sa specifičnom  kajkavskom osnovicom koja čini prelaz od kranjske ka hrvatskoj kajkavštini.«27 S tim u vezi ne bi se smjela odbacivati pomisao o predmigracijskoj22 Ibidem, str. 58.23 Ibidem, str. 58.24 Nastavni v jesn ik , 31/1922-1923, str. 257.25 Hrvatska dijalektologija danas, H rvatski dijalektološki zb orn ik , knj. 5, Zagreb 1981, str. 44-45.26 Dalibor Brozović, O strukturalnim i genetskim kriterijima u klasifi­kaciji hrvatskosrpskih dijalekata, Z born ik  za filologiju  i lingvistiku , III, Novi Sad 1960, str. 80.27 Prilozi poznavanju dijalekatske slike zapadne Hrvatske, Godišnjak  F ilozo fskog  fakulteta  u N ovom  Sadu, knj. VI, Novi Sad 1961, str. 197.50Josip Lisac: Strohalovi pogledi o genezi kajkavštine...Hrvatski dijalektološki zbornik, knj. 9, 1995, 4 5 -5 2kajkavštini u Gorskom kotaru sa specifičnim  odnosom i prema središ­njim hrvatskim kajkavskim dijalektim a i prema slovenskim dijalek­tima. U uvjetima kad su podaci o stanovništvu i jeziku u odgovarajuće doba za područje Gorskoga kotara prilično oskudni, vjerojatno se ne mogu očekivati vrlo veliki rezultati u studiju predmigracijske goran­ske jezične situacije, ali od toga studija, zapravo od podrobne je ­zične analize koja bi pokazivala što je u goranskom dijalektu organsko, ne treba niti odustajati.A u vezi sa Strohalom valja naglasiti da njegov uvid u pisane spo­menike nije bio potpun, da nije uviđao da su Hrvati — što je općepo- znato i što vrijedi i za sadašnjost i za duboku prošlost — i štokavci i čakavci i kajkavci. M isleći da su velike promjene u hrvatskim narječ­jima nastale u 16. i 17. stoljeću i da su stvorile stanje kakvo danas na­lazimo, on, dakako, nije bio u pravu, jer te promjene nisu bile tako velike kako se njemu činilo , a pretežno nisu ni bile u njima nego su to bile promjene što su prvenstveno zahvatile stanovništvo prisiljeno na m igracije, koje su opet imale i razne brojne posljedice. Zapostav­lja jući ovaj čas niz mogućih pitanja ipak moramo reći da danas Stro- halov dijalektološki rad uglavnom nije poticajan; gdje je pak u prošlosti bio poticajan, za većinu bismo slučajeva mogli reći kako bi bilo bolje da to nije bio. Naravno, u tom smislu u potpunosti izostavljamo p ri­mjere kad su nedostaci Strohalova djelovanja pobuđivali znanstve­nike na nova istraživanja i na nove poglede. Ipak, u budućem radu nezaobilaznu pomoć mogu pružiti neki elementi požrtvovna i kvalitetom neujednačena rada Rudolfa Strohala, koji — radeći mnogo i predano, osluškujući govor ljudi i promatrajući njihove foklorne osobine — svakako nije zaslužio da u Stativama kod Karlovca još živi uzrečica što  sto jiš  tu kao  S tro h a l , u značenju nesnalažljivosti, dangube i ruganja lijenčinam a28.28 Tomislav Majetić, Život i rad povjesničara i pisca Rudolfa Strohala, K arlovac. Radovi i grada iz dalje i bliže p rošlosti , Historijski arhiv u Karlovcu, sv. 2, Karlovac 1970, str. 260. Majetić se poziva na raniji članak Marka Trpčića. -  Dodajem da ni u Strohalovu bavljenju glagoljskom književnosti nema ni solidnosti ni potpune znanstvenosti, ali je ipak cjeli­nom svoga rada stekao stanovite filološke zasluge.51Josip Lisac: Strohalovi pogledi o genezi kajkavštine...Hrvatski dijalektološki zbornik, knj. 9, 1995, 4 5 -5 2STROHALS VIEWS ON THE GENESIS OF THE KAJKAVIAN DIALECT WITH A SPECIAL REFERENCE TO GORSKI KOTAR Sum m aryThe article discusses the views of Rudolf Strohal who reconstructed the dialect scheme of Croatian dialects, especially of the Kajkavian dialect, on the basis of old Croatian written documents.52

Strohal\u27s views on the genesis of the kajkavian dialect with a special reference to Gorski kotar

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia