Stjepan Vukušić

Vukušić, Stjepan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

.Jezik, 44. , Pitanja i odgovori podjela zadržala sve do naših dana. Upo-zorio sam jednoga od autora. prof. Teža-ka. na taj nesklad i on je rekao da je to ostalo od 1.izdanja. koje je izašlo 1987., ali da će to u novom priru čn iku biti pro-mijenjeno jer zaista nije dobro da se u školi prelama dvojno učenje . Stoga je ovo pitanje dobrodošlo da objasnimo taj ne-sklad. Inače moram reći da profesori takva pitanja autorima gramatika i pravopisa i urednišvu Jezika postavljaju samo iznim-no. Vjerojatno ga ne bi postavila ni spo-, ;nuta profesorica da se ni smo upoznali na jednome stručnome poslu. A to je šte-ta. Pravopis se ponešto mijenja pa u nje-mu ostane koji propust. a druge priruč­nike treba usklad it i s njime. pogotovu one za škole. a tko će nesklad bolje primijetiti 151 od nastavnika i profesora koji ih primje-njuju u praksi. U šestom smo izdanju Težak-Babićeve gramatike. 1973. godine, napisali i ovo: ''Za usavršavanje novih izdanja bilo bi veoma korisno kad bi nam oni koji se njome služe slali svoje napomene i pi-tanja. Zajedničkom suradnjom najbolje ćemo postići cilj kojemu sv i težima: da budemo pismeni i kao narod i kao poje-dinci." To ponavljamo i u ostalim izdanjima. s lično smo napisali u Hrvatskome pravo-pisu na kraju Napomene o ovome rječni­ku , ali se tomu pozivu malo tko odaziva. a pitanje Gordane Kokić lijepo pokazuje kako su takva upozorenja korisna. S1jepan Babić OSVRTI TKO .JE DJELOVAO. A TKO ČEKA09 jeziku 2 za ovu školsku godinu objavljen je moj članak Nepri-1.: .. '="-' hva1/jiva 11aglasnonorma1iv11a pra vila i članak suautora Ive Škarića . Đurđe Škavić i Gordane Varošanec-Ška-rić pod naslov om O naglašavanju posu-ctenica -još jednom, nakon V11kušića. Na samom početku svog odgovora na moje zamjerke, suautori se tuže da grubo nasrćem na njihov navedeni rad. Koliko je moj tekst doista grubi nasrtaj. a i koliko je odmjeren njihov odnos prema mojoj osobi, neka prosude sami čitatelji. Sebi za utjehu mogu samo dodati kako ni sam ni dirnuo nijedno od osobnih svojstava samih auto-ra, a jesu li i oni tako postupili, opet će vidjeti sami čitate lji. Doista. u raspravi je na rubu polemike katkad teško odrediti pravi fon i dobar ton. pa ona znade zapasti u jalovo natezanje i dangubu. Zato sam i mislio prekinuti ovu raspravu , to više što najupućeniji ionako znadu što je što. ali ima i čitatelja kojima akcentologija baš i nije na glavnome smjeru zanimanja, pa bi takvi mogli pomisliti da sam ušutkan jačinom argumenata. A to nije . doista. Tako onda , idući u stvarnosnom smje-ru, želim govoriti samo o bitnome. I. Autori su uglavnom izbjegli odgo-vore na moje zamjerke. 2. Oni šire raspravu na opća standar-dološka pitanja. 3. Ističu svoje zasluge u razvoju hr-vatske normativne akcentologije. 4. Tvrde kako je radikalan odmak od 152 Karadžić-Daničićeve akcentuacije ostvaren pred koju godinu. 5. Ostalo su u njihovu članku općija prozodijska raz matranja koja u ovom kontekstu baš i nisu bila potrebna. Mislim da je odmah shvatljivo kako se o prvoj točki nema što kazati. a što se tiče druge. tj. općih standardoloških pita-nja , sigurno ima kompetentnijih od nas četvero upletenih u ovu raspravu. Istina. mogu .svi raspravljati. ali ipak. mislim. samo o predmetu o kojem imaju vidik cjeline i neku svoju viziju. ili bar točno uočavaju kakvu pojedinost. Glede pete točke. stvari su uglavnom već otprije jas-ne. Preostaju mi. dakle, za odgovor samo treća i četvrta točka. A je li istina da suautori ističu svoje normativnoakcentološke zasluge. pokazat će sljedeći citati . Prvi citat: ·'U našem smo članku jasno rekli da za druga rješenja 'nećemo trošiti riječi jer su dovoljno poznata i obrazložena od drugih. ali zato četvrto rješenje (silazni naglasak u nepočetnom slogu). koji do sada nije nitko javno podupirao. moramo posebno potkrijepiti·. •· (Ivo Škarić. Đurđa Škavić. Gordana Varošanec-Škarić: O na-glašavanju posuđenica - još jednom, na-kon Vukušića. Jezik , 44. 1996 .. str. 67) Drugi citat: .. Ni veća otvorenost zapadne novo-štokavštine prema silaznoj intonaciji u nepočetnom slogu nije mogla ostati bez utjecaja na naglaske zemljopisnih naziva u hrvatskom jeziku pa u uporabnoj normi susrećemo naglaske kondom1nij. stalaktlt. Maroko. Melanez ija. Mezopotamija. pa i ValtGra. PremantGra itd. Takvo se nagla-Jezik. 44 .. Osvrti šavanje oslanja na unutarnje značajke za padnog dijalekta. U njemu. kao što smo rekli. imamo zadataka, Dalmatinaca. is-kustava. vizionarstava pored zadataka. Dalmatfnaca. iskustava, vizionarstava pa i zadataka. Dalmatinaca, iskustava (u Bosni). Ni udio čakavaca i kajkavaca kao govoritelja hrvatskoga književnog jezika ne može ostati bez utjecaja , pa je inzisti-ranje na novoštokavskom prenošenju na-glaska baš u svakoj prilici i pod svaku cijenu za hrvatsku naglasnu normu - ne-realno." (Stjepan Vukušić: Onomast ica Jugoslavica, JAZU. Zagreb. l 982., str. 365-3 70) Kronologija je posve jasna , a citati izrijekom kazuju kako stoji s javnim pod-upiranjem silaznog naglaska u nepočet­nom slogu. Još će jedan citat iz navedenog član­ka troje autora reći što oni smatraju svo-jom normativnoakcentološkom zaslugom: .. Mi ustrajno tvrdimo, a što je velika no-vina koja nije mogla neopazice proći. da su raspodjelna pravila prozodijskih sred-stava u hrvat skom standardnom govoru ova: l. silazno naglašen ( ' , ~) mož.e biti bilo koji slog u riječi. 2. uzlazno naglašen ( , . ' ) ne može biti posljednji slog u rije-či i 3. dug i nenaglašen ( - ) ne može biti slog ispred naglašenoga u riječi." Znalcu je otprve jasno koliko je sve to skupa velika novost. Pa ipak. treba te točke po-bliže objasniti. možda radi onih kojima je akcentologija izvan kruga podrobnijeg zanimanja. Što se tiče prvog pravila, objašnjavaju ga prethodni citati. prema kojima troje autora s tumačenjem silaz-nog tona u nepočetnom slogu kasni bar desetak godina. iako smiono tvrde kako takav ton u nepočetnom slogu '·do sada Jezik. 44 .. Osvrti nije nitko jav no podupirao··. Dva preosta-la razdiobna pravila (o nepostojanju pred-naglasne dužine u hrvatskom književnom jeziku i o ograničenju koje se odnos i na uzlazne naglaske u pos ljednjem slogu) -ta dva prav i Ja znadu svi dobri studenti. pa i srednjo školci koji h nastavn ik mari za naglašavanje. Što je. dakle. novo u troje autora '' To da su preuveličavali ono što je drugima bi lo već o tprije pozna to . da su predimenzionirali jednu akcena tsku poja-vu koja n ij e nezn atna . ali baš ni jezgrena za hrva tski jezik. To i opet ne znači da je njihovo pi sanje nekori sno. nego samo to da nem a one novosti o kojoj tako istak -nu to govore. Jed nos tavno : stvar i treba dobro dimenzionirat i. I to je sve. Nis::im baš radostan što to moram reći osobi koja na drugome podru čju ima ne-prijeporn ih zas lu ga za hr va tski jezik. A rado ću iswknuti kak o je gospoda Đurđa Škavić dobro uo či la naglasnn dvojst vo glagola na -av- lj ati (Jezik. 43. str. 139-142). Osta la mi je j oš če tvrta toč ka prema kojoj autori tvrde kako se sve bitno u na-šoj normat ivnoj akcen tolog ij i i nag lasnoj normi dogodilo tek posljednjih nekoli ko god ina. To bi značilo da crta od Toml_j e-noY i ća. Japunčića. I všića. Nikole Andrića do Jonkea. Brozovića . Babi ća i dalje nao-vamo uopće ne postoji: da ne postoji Gra-matika Zavoda za jezik ni Tvorba riječ i u hrvatskom knj iževnom jeziku Stjepana Babića. Treba se zbilja zam islit i nad č inj en i ­co m d a se niječe .što ljetni norniativno-akcentološk i napor koj i je postojano izno -s io na vidjelo hrvatsk u uporabn u normu i kon ačno je potvrdio u svojim priručnici­ma. Ta j e norma u go lemn_1 već ini svojih 153 već zap isanih vrijednost i :ž. iva svota bit-nih. postojanih procesa hrvatskog normi-ranj a odozdo i iznutra. Ona je otkri će naše normativne akcentologije uspostav-ljene tijekom ovog s to ljeća. On a je kulti-virana i gradska jer su joj jezgrenim nosi-telji ma i Matoš . i Šimić. i Ujevi ć , kao i d ru gi hrvatski pi sci deve tnaestog i dva-de setog stolj eća. Već sam spomenuo Nazora. Ta norma ima i svoju podlogu u korpusu književnih tekstova Šiška Men-četi ća i Džore Držića. Iva na Gundulića, bosansk ih franjevaca poput lvana Bandu-la vića. za tim Andr ije Kačića Miošića, J\1atije Antuna Reljković a i drugih . Ta je norma zapadnoštokavska po svojoj jezgri. ali je i općehrvatsk a jer je dograđena i nadograde na mnog im vrijednostima au to-nomn e prozodij~ke svijesti i svih hrvat-skih idioma koji sa zapadni m dij alek tom imaju istosmjeran prozoJijski razvoj. Ona nij e rura lna jer je očišće n a od mjesnog i pokrajinskoga te obogaćen a sv ime što je potrebno da književni jezik dobro fu nkc i-onira . 1 nem a nikakva cik-caka u radu onih koji su pred četvrt stoljeća poš li izravnije od pri općajne prakse te. s l užeć i se dakako i akcentološkim radovima svo-jih prethodn ika. utvrđivali što _je u ko m-pl eks u sve novoš to kavštine zapadno-štokavsko . hrva tsko pa onda to unos ili u hrvatsku normu. Sada kad _je g lavn ina stvari već zap isana i u normati vnim pri-ru čnic ima. treba polaz it i od svote spo-zn aja i tekstova. a priopćajna praksa može biti izvorom zn anja o naj nov ijim tendencijama. Otkriveno ne treba još jed-nom otk rivati. Ukratko: prateći i praksu. da nas treba sv im a približi ti svo tu već sređeni h vrij ednosti sus tava i korpusa. Ako bismo tako radili. možda ne bismo 154 na radiju i televiziji pretežno slušali pro-ći. izaći. poteći, i to od naših vrsnih glu-maca. To bi bilo pravo pristajanje uz po-luti sućljetnu okomicu. a nikakav cik-cak. A što se tiče naglaska u stranih riječi, prilagodbeni uzorci već dugo postoje, uči­nili su svoje u desecima tisuća riječi i dalje djeluju. U skladu s njima može se norma u ponečemu i anticipirati. Tako se u nas i ra-dilo. I sve je to unutarhrvatski proces . Ako netko. nakon svega. tvrdi kako se li našoj akcentologiji i naglasnoj normi sve bitno dogodilo li posljednjih nekoliko godina. onda mu je najbolje reći da to nije istina. A kada tko. odbrojavajući od početka sedamdesetih godina, tvrdi da je SLOGA NA KRAJU AKCENTOLOŠKE POLEMIKE Neka se ut1n/i kao .fro ka;'e Vukušić: 1101·ošrokavsko je prenošenje naglasaka baš II srnkoj prilici i pod svaku cUenu ;,a hrvarsku nag/osnu normu -· nerealno.' fN' •. Jj. akon kr~tkog polemi ziranja _is-,11 ,, hod se. sto se hrvatskog _1 ez1ka •·' !. lL.:;,;s ,.,.,.,,J ti če. nije ni mogao poželjeti po-voljnijim. Utvrđeno je. naime. suglasje da je silazno naglašavanje nepočetnih slogo-va unutarnja osobina hrvatskoga stan-dardnog jezika - da to nisu "neprihvat-ljiva naglasnonormativna pravila". Naša je autorska strana s time potpuno zado-voljna. jer nam i nije bilo do drugoga. nego do što točnijeg opisa narav i posto-jećeg ( implicitnog ) hrYatskog standarda. Nije nam ni do pronalazaštva ni do prvenstva, koje nismo ni ,pominjali. Da-pače, dostatno smo za tu temu navodili druge autore, pa i našeg kritičara . i to Jezik. 44., Osvrti morao čekati još ''teških dvadese t godi-na •·, onda mu to treba priznati, ali drugi nisu ni tad čekali. A i dijete zna da nam danas. hvala Bogu. nitko ne može name-tati normu odozgo, izvana. Međutim. tko je već i prije djelovao, a tko čekao. što se tiče hrvatskoga naglašavanja. lako se uvjeriti pogledom na bibliografije Jezika. Filologije i Hrv atskoga dijalektološkog zbornika. Hrvatska normativna akcentologija i hrvatska naglasna norma danas imaju sa-mo jedan put i bezbroj stranputica. Tko dobro gleda , moći će se snaći u toj mreži smjerova. Stjepan \!ukušić relevantnim i karakterističnim citatima. Molimo č it ate lje da uzmu do znanja da ovim autorima nije do toga da se u pole-mici raščišćavaju razlike između našeg ''podupirati" da postoji otvorena moguć­nost silaznih naglasaka na nepočetnim slogovima i oponentovog opažanja da te pojave ima i da je stoga '"inzistiranje na novoštokavskom prenošenju naglasaka baš u svakoj prilici i pod svaku cijenu za hrvatsku naglasnu normu - nerealno·• . Mi smo rekli u prvom našem članku da je za veliku većinu posuđenica. ali ne i zapre-težitu. "sasvim legitimno da se kodificira i silazni naglasak na nepočetnim slogo-vima ako suvremeni jezični osjećaj tako traži" (sam završetak članka, Jezik, 43 , str. 138. ). te da "si lazno naglašen može biti bilo koji slog u riječi" u drugom č lan­ku (Jezik. 44, str . 70). G. Vukušić pak smatra da ta pojava" ... nije neznatna. ali ni baš jezgre na za hrvatski jezik". I u to-

Tko je djelovao, a tko čekao?

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia