The main objective of this article is to propose an alternative historiography to 19th century Ottoman architecture, without the Eurocentric paradigms, by including the ‘unseen’ actors of this history, namely the disregarded provincial architecture. The provincial mosques constituting the case studies of the article point to a previously neglected part of the historiography by changing the emphasis from the capital to the provinces.Glavni je cilj rada predložiti alternativnu historiografiju u odnosu na osmansku arhitekturu 19. stoljeća, lišenu eurocentrične paradigme, stavljanjem naglaska na ‘nevidljive’ čimbenike ove povijesti, tj. zanemarenu arhitekturu u provincijama. Provincijske džamije koje su predmet analize rada ukazuju na potrebu da se istraživački interes preusmjeri s glavnog grada na provincije kako bi se obuhvatio i ovaj zanemareni dio historiografije
