Vanja Brkljač

Croatian

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

FII.OZOFSKA ISTRAŽIVANJA98 God. 25 (2005) Sv. 3 (747-760) 753 Recenzije i prikazije  nebo nebo, zemlja zemlja, a čovjek čovjek, za to ne postoji nikakav drugi razlog osim ono­ga da je  to tako htio Onaj koji ih je  stvorio.«5 Knjigu zaključuje osvrt autora na osobu Ni­kole Kuzanskog, čiji naslov ističe njegovu važnost i aktulnost i za nas današnje: NIKO­LA KUZANSKI KAO SUVREMENIK -  O  dometu života i mišljenja Nikole Kuzanskoga. Prema Wisseru, riječ je o »osobnosti koja je  njegovo vrijeme i u njegovo vrijeme učinila nešto krajnje zapaženo«. Mišljenje koje ne samo da doseže do nas već će možda svoju punu afirmaciju dosegnuti u budućnosti. Raznovrstan je prinos Kuzanskoga europskoj kulturi. Njemu možemo zahvaliti jedan od prvih zemljovida Srednje Europe, on je prije Galileja istaknuo daje Zemlja jedno nebesko tijelo među drugima. Ne naziva ga slučajno Johannes Kepler »božanski velikim«, a Gior- dano Bruno uspoređuje ga s Kopernikom. Njegova kršćanski usmjerena filozofija, koju on označuje kao »laičku filozofiju«, upućuje na to da ona nije samo stvar klerika učenjaka već svačija stvar, jer se u njoj radi »o svakom čovjeku u njegovu odnosu prema Bogu, svije­tu i bližnjemu«. Kuzanski neke od svojih knji­ga izričito posvećuje »laicima« kao »Idiotae libri« (1450.), što ne znači luđake nego su­kladne grčkoj riječi »idios« -  onima koji su »doista« ljudi.Knjiga što ju je za tisak priredio i preveo Želj- ko Pavić, zapravo je Wisserova habilitacija. Ona će u svakom slučaju doprinijeti boljem poznavanju mišljenja Nikole Kuzanskog.Vesna BatovanjaR a in e r  T h u r n h e rHermeneutička fenomenologija kao angažmanPrevela Parija Domić, priredio Damir Barbarić, Matica hrvatska, Zagreb 2004.Knjiga Hermeneutička fenomenologija kao an­gažman  trideseta je i, s otprilike 280 stranica, dosad najobimnija u filozofskom nizu knjižni­ce »Parnas« Matice hrvatske, u kojoj su do­sad izašli naslovi čiju dostupnost u hrvatskom5D e beryllo 29 (P I.fol.189 v).prijevodu teško da je moguće precijeniti. Knjiga se sastoji od dvanaest zasebnih teks­tova, što ih je autor tijekom godina objavio u raznim zbornicima i časopisima. Filozofi koje autor u tekstovima obrađuje su Heidegger, Husserl, Platon, Humboldt i Nietzsche, s tim da je polovina tekstova posvećena Heideg- geru.Ono što knjizi daje dodatnu vrijednost za či­tatelja jest to što autor, zahvaćajući u cjelinu opusa filozofa kojeg obrađuje, neprestano u brojnim fusnotama upućuje na mjesta u opu­su na koja se referira, tako da se čitatelj pre­ko tih referenci može dalje uputiti u origi­nalne tekstove i samostalno nastaviti rad, znajući gdje što u njima može pronaći. Sam se autor uglavnom suzdržava od vlastitih filo- zofirajućih pokušaja. U tekstovima obično postavlja pitanja na koja onda u djelu obra­đenog filozofa traži odgovor, ili iz sabi rućeg prelaženja kroz djelo izvlači tezu koja nam približuje i rasvjetljava filozofa o kojem je ri­ječ, a koja kod njega možda nije na jednom mjestu jasno eksplicirana. Na taj način autor na malo stranica uspijeva izuzetno proširiti i produbiti znanje i, što je važnije, razumije­vanje čitatelja, te upravo to knjigu svrstava među najpreporučljiviju sekundarnu literatu­ru. Pogotovo će studenti od nje profitirati ako im se nađe na popisima literature. Knji­ga zahtijeva određeno minimalno predznanje i autor stalno ostaje na razini stvari o kojoj je riječ, ali su njegov jezik i izraz jednostavni, a izlaganje metodično i pedantno, što čini »tvr­du« problematiku knjige iznenađujuće pristu­pačnom. Kako je polovina tekstova posveće­na Heideggeru, poželjna je barem početna upoznatost s problematikom Sein und Z eit-a. Filozofijski credo samog Thumhera možda je najbolje izražen, osim u samome naslovu knjige, u bilješci o autoru koju na kraju daje Damir Barbarić: »Filozofija se, prema Thurn- heru, mora otvoriti za cjelokupnost fenome­na u najrazličitijim područjima zbilje te ujed­no raditi na tomu da za svako posebno pod­ručje zasnuje i razvije vlastiti, njemu primje­reni način razumijevajućeg pristupa.« Tu se daje i citat autora koji objašnjava njegov u ovoj knjizi očitovani pretežući interes za Hei- deggera: »Tko danas želi filozofirati, mora se upustiti u raspravu s Heideggerom. Nijedan put više ne vodi mimo njega. I oni koji ga ignoriraju, odbijaju ili pobijaju često su, posredno preko drugih filozofa, ovisni o nje­mu.«Pošto svaki od tekstova zaslužuje da se na njega ukratko pojedinačno osvrne, te pošto želimo zainteresirati potencijalne čitatelje daFILO ZO FSK A  ISTRAŽIVANJA98 God. 25 (2(X)5) Sv. 3 (747-760) 754Recenzije i prikaziprostudiraju ovu vrijednu knjigu, izložit ću u najkraćim crtama sadržaj svakog od tekstova. U prvom tekstu, »Svijet života i znanost u Edmunda Husserla. Naputak za usporedbu fenomenologije i konstruktivnog realizma«, riječ je Husserlovu suprotstavljanju pozitivis­tičkoj paradigmi, koja niječe cjelokupnu zbi­lju svijeta života. Husserl tu uvodi svoj pojam intencionalnosti, iz kojega slijedi da »zbilje mogu postojati uvijek samo relativno prema intencionalnim odnosima subjekata prema njima«.Drugi tekst nosi naslov »Husserlove Ideje i Heideggerov Bitak i vrijeme«. Heidegger je pri lektiri Logičkih istraživanja bio zaokup­ljen razumijevanjem prividnog protuslovlja između prvog i drugog sveska. Dok prvi opovrgava psihologizam, drugi opisuje kako se spoznaja gradi iz činova svijesti. Rješenje je bilo u tome da je Husserl u drugom svesku i kasnije u Idejama za čistu fenomenologiju i fenomenologijsku filozofiju htio da se intencio- nalni činovi shvaćaju kao činovi čiste svijesti, dakle, »svijesti uopće« u Kantovu smislu. Nasuprot shvaćanju Bitka i vremena kao u se­bi zatvorene cjeline (zbog čega je knjiga is­prva i bila shvaćena kao filozofija egzisten­cije, na tragu Kierkegaarda i Jaspersa), treba joj pristupiti kao dijelu opsežnijeg filozofij­skog programa koji je u njoj zacrtan, ali samo djelomično izveden. Tekst »Heideggerov Bi­tak i vrijeme kao filozofijski program« mogao bi se s obzirom na temu i intenciju smatrati najreprezentativnijim za cijelu knjigu. U nje­mu se daje zgodan prikaz značenja herme- neutike za Heideggera, kojem je stalo da po­kaže raznolikost ustroja bitka i predrazum- ljenje bića na temelju hermeneutičkog pre­dujma.Rani Heidegger šuti o Bogu, kaže Thurnher u tekstu »Zapažanja o Heideggerovoj teolo- gijskoj apstinenciji prije ‘okreta’«, i objašnjava kako ni njegova rana predavanja (1920/21.), Fenomenologija religioznog života (prevedena i u nas), ne prekidaju tu šutnju u bitnom smislu. Suvremenici, kao npr. Sartre, smatra­li su da ga to pitanje ne zanima te su ga sma­trali agnostikom ili ateistom. Paralelan je pri­mjer neopozitivističko prisvajanje \Vittgen- steina (koji međutim kaže za svoj Tractatus »smisao te knjige jest etički«, te kako je važan drugi dio te knjige -  onaj koji nije napisao). Takoreći nastavljajući se izravno na prethod­no, Thurnher u tekstu »Bog i prigoda. Hei- deggerova protuparadigma spram onto-teo- logije« odmah ustvrđuje kako je Heidegge- rovo mišljenje u svojoj najdubljoj jezgri obi­lježeno bitnim odnosom prema pitanju Boga,te tu upućuje prvenstveno na djelo Prinosi fi­lozofiji, »posljednja fuga« kojeg kruži oko »posljednjeg Boga« i događaja njegova »mi- moilaska«.»Zašto je posvuda biće, a ne ništa? Dijag­noza i prebolijevanje nihilizma u Heidegge­ra«, naslov je slijedećeg teksta. S tim ništa koje se objavljuje kroz najpotresnije riječi, Heidegger se nastojao najozbiljnije filozofij­ski susresti. »Strepnja objavljuje ništa«, kaže op u predavanju Što je metafizika?. »Uronje- nost tubitka u ništa na temelju skrivene strep- nje čini čovjeka čuvarom mjesta za ništa.« Thurnher kao središnju tezu svog teksta isti­če »da svaki govor o nihilizmu i o temeljnim iskustvima ništavnosti ne može predmnijevati neko nešto koje se može općenito identifici­rati.»Povratak u temelj vlastitoga kao uvjet za ra­zumijevanje drugoga u Heideggerovu mišlje­nju«, odio je u kojemu Thurner govori o Hei­deggerovu izrijeku: »Nema druge filozofije osima zapadnjačke. ‘Filozofija’ je u svojoj biti toliko izvorno zapadnjačka da nosi temelj povijesti Zapada.« Početak zapadnjačkog mišljenja i skriveni izvor sudbine Zapada određuje to da u Grčkoj bitak bića postaje onim dostojnim mišljenja. Zapadnjački čo­vjek, međutim, po Heideggeru ne može sam otvoriti novo svjetsko doba. To on može tek u dijalogu s nezapadnjačkim načinima mišlje­nja, s »malobrojnim velikim počecima«, prven­stveno zen-budizmom i taoizmom. Stoga Heidegger svoje mišljenje opisuje kao »pret­hodno«.U tekstu »Heideggerovo mišljenje kao ‘fun­damentalna etika’?«, Thurnher ne postavlja pitanje bi li se iz Heideggerova djela dala iš­čitati ili izvesti neka etika, već je li Heidegger baš intendirao nešto poput etike? Iz Bitka i vremena proizlazi da etika podliježe optužbi zaborava bitka i da kao tradicionalna filozof­ska disciplina preskače fenomen svijeta. No, kaže Thurnher, Heideggerova kritika tradi­cionalne etike upravo upućuje izvan sebe same.Popperova teza o Platonu kao neprijatelju otvorenog društva vidi u Platona kobno po­vezivanje ideja: (1) utopijske socijalne teh­nike; (2) totalitarizma odnosno antiindividu- alizma; te (3) historicizma. Thurnherov tekst »Popperova interpretacija Platona« ograniču­je svoju namjeru na ispitivanje Popperove in­terpretacije Platonova historicizma. Popper prigovara da historicizam nije znanstven, tj. da je historicističke teorije nije moguće em­pirijski provjeriti. On je također i opasan, po­gotovo tamo gdje tvrdi da sreću suvremenihFILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA98 God. 25 (2005) Sv. 3 (747-760) 755 Recenzije i prikazinaraštaja treba žrtvovati u korist budućih, što treba odbaciti iz moralnih razloga.U tekstu »O strukturi i sadržaju Platonova Fedra. Platonov Fedar kao polemički spis o teoriji odgoja«, Thurnher naglašuje da pri­mjereno razumijevanje Fedra nije moguće bez odgovora na pitanje što taj dijalog čini cjeli­nom te se priklanja tumačenju koje kaže da je to kritičko razmatranje vrijednosti retori­ke. Podnaslov rada sadrži Thurnherovu for­mulaciju iste stvari, jer retorika je za Platona u svom navlastitom vidu umijeće vođenja duše.Platonovo pitanje o ispravnosti imena (u Kratilu) pretpostavlja postojanje kriterija is­pravnosti i neispravnosti jezika, dakle pod­ručje koje je očevidno samo po sebi bez pos­redovanja jezika. O tomu govori tekst »Otvo­renost jezika. Istraživanje uz Humboldtovu tezu o jezičnom viđenju svijeta«. Thurnher zaključuje: »Upravo... prisnost u odnosu čo­vjeka, jezika i svijeta, odnosu koji treba za­snivati uvijek iznova, jest ono što po Hum- boldtu povezuje sve jezike i viđenja svijeta u njihovoj individualnosti. Budući da ih uvaža­va, Humboldt ne povlači one konzekvencije za koje su drugi vjerovali da ih moraju povući iz njegove teze.«Posljednji tekst nosi naslov »Jezik i svijet u Friedricha Nietzschea«. U njemu Thurner jednim svojim djelom ponavlja neke teze iz prethodnog, a onda se zapućuje dalje u temu iz naslova. Thurnher se pita: kako na sam jezik povratno djeluje otkrivanje uvjeta nas­tanka jezika? Isprva se čini kako je Nietz- scheu stalo do reformiranja jezika koje bi omogućilo jeziku da izražava čisto postaja- nje. Usporedivši Humboldtovo i Nietzsche- ovo shvaćanje jezika, Thurnher kod potonjeg uočava jedan paradoks. Nietzsche se s jedne strane stavlja na tlo romantičarske (dakle ne više platonovske) jezičke filozofije i usvaja njezinu relativističku misao o jezičnoj konsti­tuciji uma, a s druge strane shvaća jezik na način platonovske tradicije i njome određene racionalne gramatike, uslijed čega mu jezik i gramatika ostaju sinonimi. »Čini se«, zaklju­čuje Thurnher, »da je očuđenje jezika po­sljednja mogućnost kojom se autonomni in­telekt, otuđen putem jezika, osvećuje samom jeziku«.Riječ je o iznimno vrijednoj knjizi, iz koje se može jako puno naučiti. Već je pri letimič­nom pregledu očito kako je autor rijetko do­bar poznavatelj svih u knjizi obrađenih pod­ručja. Objavljivanje ovog hrvatskog prijevoda treba pozdraviti, jer Hrvatska se može po­hvaliti obimnom i kvalitetnom recepcijomHeideggerove misli (Sutlić, Petrović, Pejo- vić...). Ovakvi prijevodi daju dodatni poticaj da se ta tradicija nastavi. Heidegger i danas, gotovo osamdeset godina od objavljivanja Sein und Zeit-a, obilježuje našu filozofsku si­tuaciju više negoli i jedan drugi filozof. Ulaženje u dijalog s njime ostaje naša glavna zadaća, jer to znači i dijalog s cjelokupnom poviješću filozofije. Pristupačnost ovakvih pri­jevoda daje nadu i pouzdanje da ni Hrvatska neće iz tog dijaloga izostati.Vanja BrkljačP h i l ip p a  F o o tDie Natur des GutenS engleskog na njemački preveo Michael Reuter,Suhrkamp Verlag, Frankfurt am Main 2004., 162 str.Neprijeporna je činjenica da se u drugoj po­lovici dvadesetog stoljeća probudio snažan interes za Aristotelovu etiku. U tom smislu pojedini filozofi govore o stanovitoj »rearisto- telizaciji« (Realistotelisienmg) suvremene Eti­ke.1 Djelo američke autorice Philippe Foot Natural Goodness, odnosno prijevod na nje­mački jezik Die Natur des Guten (Narav do­bra), vrijedno je pozornosti iz nekoliko raz­loga. Kao prvo, Foot pripada onom dijelu su­vremenih anglosaksonskih filozofa koji u svo­jim etičkim diskursima snažno zagovaraju i promiču Aristotela, a s njime i novi smjer u okviru etike, naime tzv. »Virtue Ethics« (Etiku kreposti). Oslanjajući se tako na svog učitelja Aristotela, Foot se u knjizi Die Natur des Guten pita, može li i kod racionalnih bića -  ljudi, pronaći neko prirodno, samo njima svojstveno dobro prema kojem bi se njihovi čini procjenjivali, kao što je to slučaj s osta­lim živim bićima? Za hrast je tako npr. svoj­stveno, kaže Foot, da mora imati duboke ko­rijene i za lavicu da se mora brinuti o svojoj mladunčadi donoseći im lovinu. Bez tih svoj­stava hrast ne bi bio dobar hrast, niti lavica dobra lavica. Odgovor na prethodno pitanje biva, dakle, potvrdan i Foot ga nalazi u prak­tičnoj racionalnosti, te dalje u ‘krepostima’, aiUsp. Otfricd Hoffe, »Aristoteles’ universalistischc Tugcndcthik«, u: Klaus P. Rippc und Pctcr Schaber (ur.), Tugendethik, Recklam, Stuttgart 19°8., str. 42.

Rainer Thurner: Hermeneutička fenomenologija kao angažman

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia