Normobarična hiperoksija se sporadično opisuje u literaturi o neurokirurškoj anesteziji. Mišljenja o toj temi su različita. Dugi niz godina hiperoksiju se povezivalo s mogućim štetnim učincima slobodnih kisikovih radikala, koji se tijekom hiperoksije stvaraju u količini većoj nego što je kapacitet antioksidansa, uzrokujući hiperoksičnu akutnu ozljedu pluća. Nedavna istraživanja pokazuju da normobarična hiperoksija može biti korisna u liječenju traumatske ozljede mozga. Glavni ciljevi u neuroanesteziji su održavanje intrakranijskog tlaka, cerebralnog perfuzijskog tlaka te sprječavanje sekundarne ozljede mozga. Hiperoksija poboljšava oksigenaciju moždanog tkiva i aerobni metabolizam u mozgu zbog čega može biti neuroprotektivna. Dodatna korist hiperoksije je u liječenju poslijeoperacijskog pneumocefalusa, u smanjenju poslijeoperacijske mučnine i povraćanja, učestalosti infekcija kirurških rana te njihovom bržem cijeljenju, što omogućuje bolju kvalitetu oporavka bolesnika. Uzevši u obzir moguće dobrobiti normobarične hiperoksije te njenih neželjenih učinaka potrebna su daljnja istraživanja kako bi se jasno izdvojile skupine bolesnika u kojih hiperoksija može poboljšati ishod liječenja.Normobaric hyperoxia is occasionally mentioned in the literature concerning neurosurgical anesthesia. Opinions vary on this subject. Hyperoxia was long related to the potentially harmful influence of reactive oxygen species that are produced during hyperoxia in the amounts greater than the antioxidant capacity, thus causing hyperoxic acute lung injury. Recent research shows that hyperoxia may be benefi cial in treating traumatic brain injury. The main goals in neuroanesthesia are maintaining intracranial pressure and cerebral perfusion pressure while preventing secondary brain injury. Hyperoxia enhances brain tissue oxygenation and brain aerobic metabolism, thus being neuroprotective. Additional benefi t of hyperoxia may be found in the treatment of postoperative pneumocephalus by diminishing postoperative nausea and vomiting, and reducing the incidence of surgical site infections and facilitating their healing, thus providing better patient recovery. Considering the potential benefi ts of normobaric hyperoxia and its possible detrimental effect, additional investigation is needed to clearly defi ne the patient category where hyperoxia may have positive effect on patient outcome
