Matko Marušić

Marušić, Matko

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

M. Marušić: Prijedlog sadržaja zgrade pretkliničkih zavoda Studija medicine u Osijeku,Med Vjesn 1988; 20 (4): 127-129127Prijedlog sadržaja zgrade pretkliničkih zavoda Studija medicine u Osijeku kao model viđenja moderne medicine Some Suggestions for the Premises of the Preclinical Institutes of the Medical Studies in Osijek, as a View on Modern MedicineMatko MarušićMedicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Medical Faculty, University of ZagrebStrpljivi se čitatelj ovoga dokumenta ne treba začuditi nad njegovim sadržajem. Premda se na prvi pogled radi o projektnom zadatku za graditelje, govori se ustvari o jed­nom viđenju organizacije pretkliničkog dijela modernog medicinskog fakulteta. Medicinski su studiji u Hrvatskoj danas dovoljno stari (Zagreb), zreli (Rijeka) i mladi (Osijek i Split) da dobronamjeran i pažljiv prosuđivač može shvati­ti koje su im mane, a koje vrline, i kakvi bi oni zapravo tre­bali biti.Ovdje se ipak neću upuštati u raščlanjivanje detalja o po­jedinim studijima, nego ću iskoristiti priliku radosne vijesti da će se u Osijeku graditi zgrada pretkliničkih predmeta medicine, pa ću ovim člankom ukazati na dva dobitka: na opis moga viđenja maloga, modernoga i kvalitetnog medi­cinskog studija i — oprostite mi na preuzetnosti — da da­dem savjet osječkim graditeljima kako bi trebali postupiti u ovom ključnom trenutku upravljanja svojom sudbinom i sudbinom sjevernohrvatske medicine.Temeljne odrednice ovoga prijedloga proistječu iz moga iskustvenoga uvjerenja da je a) medicina jedinstvena i ne­djeljiva znanstvena disciplina, b) da se istraživači u svome radu ne usmjeravaju i ne udružuju po klasičnim »zavod­skim« konceptima i c) da se u okviru jedne klasične »zavod­ske« discipline, primjerice fiziologije, nastavnici u svom znanstvenoistraživačkom radu bave samo jednim malim di­jelom tematike koju predaju. Nastavnik anatomije, koji is­tražuje utjecaj biološki aktivnih čimbenika na kost, po svom je znanstvenoistraživačkom interesu mnogo bliži fizi- ologu-endokrinologu nago li anatomu koji proučava anato­miju mozga. (Zato je ovaj potonji možda bliži histologu, ko­ji mozak proučava elektronskom mikroskopijom, i farma­kologu — stručnjaku za encefaline. . .) Ukratko, moderna je biomedicinska znanost izbrisala granice među strukama u istraživačkom radu; time su one donekle zamagljene i u po­djeli nastave i — jednostavno — preživjele su, barem do te mjere da nas ne moraju voditi u tako složenom i odgovor­nom poslu kao što je koncipiranje profila studija i gradnja odgovarajuće zgrade.Prostorno udruživanje znanstvenika u zajedničke labo­ratorije neće ugroziti (nego će obogatiti!) njihove nastavnič­ke specifičnosti, a omogućit će suradnju i međusobno poti­canje u znanstvenoistraživačkom radu i uštedu prostora i novca za izgradnju i opremanje studija. Procjenjujem da bi plan gradnje jednako ambiciozan kao ovaj, ali stvoren na tradicionalnom konceptu podjele na zavode, zahtijevao dvostruko veći prostor i mnogostruko više opreme. A briguo troškovima treba voditi i u boljim vremenima od ovih u kojima živimo.U skladu s navedenim mišljenjem o stupnju razvoja mo­derne medicine, napravljen je i prijedlog plana izgradnje zgrade u Osijeku izložen u daljnjem tekstu. I premda on do­ista izgleda kao dosadan projektni zadatak, nemoje ga sa­mo tako shvatiti: on je zapravo opis moderne medicine! Prošla su vremena teških hrastovih vrata sa svečanim za­vodskim imenom, labirinta soba i niza činovnika do svetiš­ta predstojnika; praznih, tamnih vježbaonica u koje se ulazidvaput tjedno; seminarskih dvorana u kojima se drže semi­nari samo jednoga predmeta i laboratorija u kojima je sa­mo jedan austrougarski mikroskop! Danas svi rade zajedno (pogotovo u maloj sredini!), miješaju se postdiplomci, na­stavnici i studenti, predstojnici se mijenjaju svake dvije go­dine, nastavnici gostuju u drugim predmetima, posuđuju se kemikalije, dijele se centrifuge i na isto se mjesto odlaže ra­dioaktivni otpad. Pokusi se rade na životinjama koje se uz­gajaju u strogo nadziranim uvjetima, profesionalno, regis­trirano i ponovljivo. Metode su postale zajedničke (mole­kulska biologija, statistika), napori interdisciplinarni, a re­zultati javni i dokumentirani. Magla se razilazi, još je tam­no, ali bit će lijep dan. Valja sagraditi moderan studij jer on je simbol načina mišljenja i rada.Na redu je »projektni zadatak«.POLAZNE PRETPOSTAVKE1. Zavodi koje treba izgraditi su: Zavod za kemiju i bio­kemiju, Zavod za biologiju, Zavod za anatomiju, Zavod za histologiju, Zavod za fiziologiju s imunologijom, Zavod za mikrobiologiju i Zavod za farmakologiju.2. Patologija postoji.3. Zgrada treba imati oko 2500 m2.4. Za fiziku treba napraviti sporazum s nekim osječkim elektrotehničarima. Isto vrijedi i za sve »nemedicinske« predmete.5. Patofiziologija se veže uz klinički rad, (Zavod za nuk­learnu medicinu i klinika za unutarnje bolesti), a eksperi­mentalni se dio može raditi u višenamjenskom laboratorij­skom dijelu zgrade pretkliničkih zavoda (v. dalje).OSNOVNI KONCEPT OVOGA PLANA1. Klinički koncept »zavoda« treba napustiti, jer je a) za- starjeo, b) razdvaja ljude i nerazumno umnožava kapacitete i c) zavodi konačno ostanu prazni jer se prema sistematiza­ciji (po načelu student-sat) ne mogu napučiti regularno za­poslenim nastavnicima — istraživačima kolikogod bili mali.2. Za sve ljude u svim zavodima treba biti zajedničko sve što je moguće, a to je: knjižnica, uzgoj životinja, istraživački laboratoriji i svi pripadni prostori (npr. hladna soba), admi­nistracija, garderoba i seminarske dvorane.3. Posebne trebaju biti samo specifične vježbaonice, s tim da i neke od njih mogu biti višenamjenske.4. Nastavnici, uključujući i najmlađe, trebaju zbog speci­fičnosti posla sa studentima, koncentriranoga čitanja i pisa­nja imati posebne sobe. Ali, istodobno, te sobe mogu biti vrlo male — do granice ugodnosti i funkcije.M. Marušić: Prijedlog sadržaja zgrade pretkliničkih zavoda Studija medicine u Osijeku,Med Vjesn 1988; 20 (4): 127-129128OPĆA NAČELA RASPOREDA PROSTORA1. Srž fakulteta su knjižnica i prostor za uzgoj životi­nja. Knjižnica mora biti u prizemlju, blizu garderobe, lako pristupačna velikom broju ljudi, uključivši i studente koji će u nju dolaziti.Uzgoj životinja mora biti na vrhu zgrade, vezan na pro­strano dizalo, a inače komunikacijski zaštićen od glavnine prometa ljudi, pa i slučajnih namjernika. Velike količine teškog materijala, koje se kamionima dopremaju za potre­be životinjske kolonije, (hrana, stelja) treba moći istovariti blizu ulaza u dizalo.2. Studenti moraju imati lak pristup nastavničkim soba­ma i svim nastavnim prostorima, ali ih put ne smije voditi u laboratorije.3. Svojim sobama nastavnici moraju biti otvoreni na­stavnim, ali i laboratorijskim prostorima. Uzeto zajedno, 2. i 3. izlazi da nastavni i laboratorijski prostori moraju biti razdvojeni nastavničkim sobama.4. Nema »šefovskih« soba i prostora. To se ne odnosi na prostorije za (budućega) dekana i Vijećnicu. Oni moraju bi­ti prekrasni. Promocije — treba misliti da pored diplomskih postoje i druge. I Vijećnica i velika predavaonica?OPIS POJEDINIH DIJELOVA PROSTORA, S GRUBOM PROCJENOM POTREBNE POVRŠINE1. KnjižnicaUključuje 150 m2 prizemlja za izlaganje časopisa, kratko čitanje i rad osoblja sa strankama. U podrumu ispod, pove­zan dizalom, je isto toliki prostor za pohranu knjiga i uveza­nih volumena časopisa. Ovdje se ne smije štedjeti na pro­storu, knjižnica nikad nije prevelika.Knjižnica na prizemlju uključuje manju čitaonicu za na- satavnike i veću učionicu za studente, oko 100 m2.(U blizini predvidjeti prostorije za rad studenata: časo­pis, SSOMF, s elektroničkim računalom (?). Paziti, jer su studenti nedisciplinirani — sve njihove prostore treba pro­jektirati tako da se mogu držati na oku. Ukupno dvije pri­stojne sobe).2. Uzgoj životinjaBez njega nema istraživačkoga rada, dakle ni studija. Taj je prostor važniji od bilokojeg drugog dijela.Prostor mora biti klimatiziran, izvrsno prozračivan, ve­zan na dizalo, s regulacijom temperature, vlage i izmjene svjetla i tame.Osnova mu je 8 soba od po 25 m2 u kojima se drže životi­nje. Zidovi i pod plastificirani, s odvodima za vodu da bi se mogli neposredno prati. Konzole će biti pokretne. Svaka so­ba treba imati slivnik.Treba predvidjeti (što više): automatiziranu praonicu kaveza,— manja skladišta za hranu i stelju, te veće za kaveze; — spalionicu (peć) životinja?;— sobu za manje operacije na životinjama, npr. vađenje organa iz žrtvovanih životinja;— garderobu za timaritelje, sobu za rukovoditelja pogo­na, s o d u  s računalom, dnevni boravak.Pozor: dizalo na donjem katu mora prolaziti blizu labo­ratorija (a ne, npr., blizu seminarskih sala). Strojno prozra- čivanje prostora za uzgoj životinja treba biti nezavisno od prozračivanja cijele zgrade, jer će njegovo prozračivanje biti neprestano, a u zgradi neće.i.  LaboratorijiLaboratoriji za istraživački rad bit će zajednički za sve stanovnike zgrade. Nitko nema pravo na »svoj« laboratorij. Laboratoriji se mogu specijalizirati prema tehnologiji rada, a ne prema ljudima. A danas tehnologija rada nema veze s imenom struke kojoj istraživač pripada (tj. u svom istraži­vanju anatom više ne secira).A) Četiri osnovna laboratorija u nizu, svaki od oko 30 m2, dovoljna su osnova za cijelu zgradu. Ako ima prostora, mogu se povećati na po 40 m2, ali nije nužno. Barem jedan od labortorija treba imati strojno prozračivanje nezavisno od prozračivanja cijele zgrade, jer će njega trebati zračiti i kad se zgrada ne zrači umjetno. (To je laboratorij za rad sa štetnim ili neugodnim spojevima). Svaki laboratorij treba imati po jedan vjetreni radni stol (digestor).B) Prostori koji prate neposredan laboratorijski rad, brojni su, zajednički i — blizu laboratorija. To su:— Hladna soba, na +4°C, može biti mala, ali ne i pre- mala, jer u njoj biokemičari i rade, a služi kao bolje skladiš­te od hladnjaka. Držim da treba imati površinu od 5 do 10 m2.— Topla soba, 5 m2.— Soba za brojače, oko 20 m2.— Soba za kulturu tkiva ustvari je laboratorij. Sastoji se od pretprostora u koji se ulazi iz hodnika (oko 10 m2) i pro­stora za rad, oko 15 m2. U prostor za rad ulazi se samo iz pretprostora, kroz klizna vrata.— Soba za rad s radioaktivnim materijalom, relativno mala, vezana za sobicu za radioaktivno spremište, te na prostor za radioaktivni otpad i izljev.— Dvije sobe za instrumente, svaka po 20 m2, ili i više. Tu će biti hladnjaci, vage, boce za tekući dušik, posebni sku­pi instrumenti. Ustvari, za posebno skupe instrumente tre­ba predvidjeti posebnu sobu (treću).— Soba za računala.— Jedno obično skladište, 25 m2.4 .  Nastavničke sobeDvadeset (20!) soba toliko malih da to bude na granici funkcionalnosti i ugode. Nema soba šefova zavoda. U sobi je veliki pisaći stol, polica za knjige, obični garderobni or­mar i dvije stolice za dva posjetioca (10 m2?).Sobe moraju biti na okupu, tako da se ne mogu dijeliti na zavode, ali, ipak, da ne sliče na vojarnu.Kao što je već rečeno, student ih može lako naći — s jed­ne strane, a nastavnik je ujedno blizu laboratorija — s dru­ge.5. Velika predavaonicaOvisi o volji organizatora i financijera. Misliti na promo­cije. Nije dobro ako je previše strma. Dobra komunikacija sa seminarskim dvoranama, slaba s labortorijima.6. Seminarske dvoraneZajedničke za sve zavode. Četiri do pet, svaka s najviše 25 sjedećih mjesta.7. VježbaoniceProcjenjujem da treba 5 vježbaonica, svala s 15 — 20 rad­nih mjesta i mjestom za voditelja. Ne treba pretjerati s bro­jem radnih mjesta, ali ne treba štedjeti na prostoru.Ovdje, nažalost, dolazimo do specifičnih zavodskih pod­jela. Predlažem po jednu vježbaonicu za: a) kemiju i bioke­miju, b) anatomsku secir salu (u vezi s anatomijom mora­mo misliti na mali formalinski bazen u podrumu, a ovdje na jednu ili dvije pokrajne prostorije za pripremu prepara­ta), c) histologiju s patologijom, d) fiziologiju s imunologi­jom i farmakologijom i e) mikrobiologiju.7. AdministracijaDekan, Vijećnica, računala, daktilobiro i — ostalo.Svakako predvidjeti 2 — 4 sale za sastanke, negdje izme­đu seminarskih sala i administracije. Tu se mogu održati is­piti i braniti disertacije.M. Marušić: Prijedlog sadržaja zgrade pretkliničkih zavoda Studija medicine u Osijeku,Med Vjesn 1988; 20 (4): 127-129129VRLO ISKREN, VAŽAN I KONAČNI SAVJETNikako ne ići na podjelu na zavode, to je propast. Svi će zavodi iz Zagreba tražiti više nego što im treba (a dati ma­nje nego što bi trebali). Ovaj ili ovakav prijedlog mora biti osnova plana gradnje i organizcije, a prijedlozi zagrebačkih zavoda mogu služiti samo da podsjete da nismo štogod za­boravili.NAJVAŽNIJE: PORUKAStudiju medicine u Osijeku želim svaku sreću i uspjeh. Podsjećam ga da se u tom cilju treba što tješnje držati Za­greba, a što više željeti dobro Splitu i Rijeci. Samo se zajed­ničkim naporima mogu ostvariti najljepši snovi. U tom smislu čitatelja podsjećam na moj davni članak »O studiji­ma medicine u Osijeku i Splitu« u Liječničkom vjesniku (1981, 103:95 — 96). Sve je bilo istina.U Zagrebu, studeni 1988.Prof. dr Matko MarušićZavod za fiziologiju i Imunološki odjel Zavoda za kliničko- laboratorijsku dijagnostiku Medicinskog fakulteta i KBC Zagreb, Zagreb.

Some suggestions for the premises of the preclinical institutes of the medical studies in Osijek, as a view on modern medicine

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia