Božica Pažur

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

153Osvrti, prikazi - KAJ, L, Zagreb 5-6 (2017)nost pročelja tih dvaju zdanja doista je frapan-tna: Meštrovićev motiv kružne kolonade kva-dratičnih stubova Richter je (iako samo se-gmentno) vjerno citirao i genijalno prilagodio posve drukčijem tipu longitudinalne (uzduž-ne) zgrade, posluživši se u projektiranju struk-ture zdanja, kao i Meštrović, starim antičkim uzorom: Meštrović tholosom, a Richter heleni-stičkim tipom stoe, koja je u Grčkoj, pa i kasni-je, najčešće bila korištena – baš kao i naše Po-glavarstvo - kao upravna uredska zgrada. U tom uspješnom i vizualno atraktivnom, ali u kontekstu onodobnih avangardnih pro-mišljanja zapravo vrlo tradicionalnom (iako ne i konvencionalnom!) rješenju, većim dijelom na tragu klasičnih antičkih uzora, vjerojatno i leži razlog činjenice da Vjenceslav Richter nije isticao (kao uostalom ni u slučaju Đačkog doma u Zaprešiću) svoje autorstvo zgrade ze-linskog Poglavarstva: naime, kako to čitamo na str. 271 izložbenog kataloga njegove zagre-bačke retrospektive: “Sam je Richter smatrao da u osvrtima na njegov rad treba isticati samo one projekte koji su izašli iz uobičajenih okvi-ra projektiranja”, što se za zdanje zelinskog Poglavarstva, zbog snažnog oslanjanja na Me-štrovića i klasične uzore (usprkos originalnosti u stapanju tih uzora u skladnu cjelinu i inven-tivnom dinamiziranju pročelja polukružnom formom) ne bi moglo reći, jer se Richter od tih polazišnih klasičnih uzora znatno udaljio tek u spomenutom neizvedenom projektu stambe-nog objekta iz 1968., u kojem su se međutim djelomično izgubile izvorna jasnoća, toplina i jednostavnost, toliko karakteristične za pro-jekt zelinskoga Poglavarstva.Zelinska nova kulturna, umjetnička i tu-ristička referencijaSvakako, stručnjaci su prihvatili ovu, ov-dje prvi put javno iznesenu dokaznu argumen-taciju Richterova idejnoga autorstva zgrade našeg Poglavarstva, pa se stoga nadamo da će i zelinska Turistička zajednica uskoro uvrstiti to skladno arhitektonsko ostvarenje u samom srcu Zeline na listu turističkih ”must see” na-šega kraja.Ante VrankovićKUKOVAČECOVOM ZASLUGOM, SVETOIVANJSKI RECITAL I SMOTRA - DVIJE VODEĆE HRVATSKE KNJIŽEVNE  MANIFESTACIJEDostojanstveno i samozatajno, na visokoj estetskoj i organizacijskoj razini - Kulturnim četvrtkom (“Z” stupnjem), 30.11.2017. u dvora-ni Kraluš – Ivica Kukovačec radno se oprostio od Pučkog otvorenog učilišta Sv. Ivan Zelina, čijim je ravnateljem bio punih osamnaest go-dina. Taj finalni djelatni krešendo, vrlo emoti-van i inspirativan nazočnicima i sudionicima - predstavljanjem dviju knjiga književnika i znanstvenika dr. sc. Ive Kalinskoga (rođenog u Črečanu 1940.) – sažeo je u sebi simbolike dvi-ju vrsnoća, i autora Kalinskoga i ravnatelja Ku-kovačeca. Prva je predstavljena knjiga Apidik-tor,  pjesnička zbirka koja ponovno reprezenti-ra svoga autora bardom suvremenog hrvatskog (kajkavskog) pjesništva, ali i onog estetskih dosega svjetske literature. Druga Kalinskijeva knjiga Kiborg kao emotivni alien (II.) – treća u njegovu esejističnom zahvaćanju fenomena recitalnoga pjesništva, a 17. u raznolikom mu opusu – itekako se veže uz djelo i osobnost gos-podina Kukovačeca.Naime, narečene predstavljene, kao i veći-na knjiga Ive Kalinskoga, tiskane su u nakla-di Pučkog otvorenog učilišta Sveti Ivan Zeli-na. U sveukupnom kulturološkom pothvatu toga nakladnika, iznad svega zaslugom njego-va kulturnog movensa i ravnatelja Ivice Kuko-vačeca, 2. izdanje Kiborga..., u bogatstvu bibli-otečnog niza, objavljeno je čak kao 89. knjiga! 154Osvrti, prikazi - KAJ, L, Zagreb 5-6 (2017)Takav nemjerljiv kulturni rezultat, podvučen i nošen Kukovačecovom osobnošću, ozbiljno relativizira uobičajenu predodžbu o tzv. “ma-lim nakladnicima”. Izdavačka djelatnost POU Sv. Ivan Zelina, među ostalim, neporecivo do-kazuje vrijednost jednog od brojnih programa Učilišta; dokazuje značenje tradicionalnih, vi-šedesetljetnih, književnih manifestacija, poput Smotre dječjega kajkavskoga pjesništva “Dra-gutin Domjanić” i Recitala suvremenoga kaj-kavskoga pjesništva “Dragutin Domjanić” u Svetom Ivanu Zelini za cjelinu hrvatske kultu-re - s jedne strane, te integracijskog udjela kaj-kavske domaje (ne samo zelinske) u temeljima hrvatske kulture i znanosti - s druge strane.  Uzastopno smo, pogotovo potkraj listopa-da 2017. godine, uz 92 škole sudionice 37. smo-tre dječjega kajkavskoga pjesništva u Sv. Ivanu Zelini (čime je “karta” kajkavskih zavičajnih idioma, pokazala zadivljujuću zastupljenost svih 15 dijalekata hrv. kajkavskoga govornog područja na Smotri, dapače i pokrivenost izvan njihova kajkavskoga /i čakavskoga/ govornog ruba, npr. OŠ Vojnić) -  uzastopno smo isticali nadljudsku zaslugu ravnatelja Pučkog otvore-nog učilišta gospodina Ivice Kukovačeca. (Jer – nije se ni 95 škola u 2016. odazvalo tek tako.) Njegovim sustavnim, stručnim dugogodišnjim i upornim radom u osmišljavanju i provedbi vi-šestruko zahtjevnoga programa kajkavske kre-ativnosti tzv. odraslih i tzv. dječjih autora - te skrbi o kulturološkoj afirmaciji prigorsko-ze-linske areje u matičnoj hrvatskoj kulturi – Mali kaj v Zelini (kako ga je i sam imenovao) svaki put potvrđivao je svoje značenje velikoga pro-jekta. Projekta s polazištem u materinskom je-ziku i stvaralačkim dosezima univerzalnosti zavičaja! Taj  osmišljeni  kulturni  projekt s trajnom svrhom očuvanja i afirmacije temelja hrvatske kulture i stvaralaštva mladih, s kon-kretnim knjižnim rezultatom unutar Male bi-blioteke D. Domjanić – neporeciva je civiliza-cijska, kulturnoobrazovna poveznica s genera-cijama poslije nas.Godine 2016. zahvalili smo gospodinu Kukovačecu i na rezultatima velike obnove dvorane Pučkog otvorenog učilišta, koju je sâm inicirao, obrazložio, pribavivši znatna sredstva Ministarstva kulture i vodeći zahtjevne obno-viteljske radove. (Pohvalno je, razumljivo, da se tom projektu pridružio i Grad Sv. Ivan Zelina.)Sustavni rad dipl. ing. el. Kukovačeca u POU Sv. Ivan Zelina nije bilo samo radno is-punjenje zahtjevne dužnosti nego i zasebne, sveobuhvatne kulturnoobrazovne misije, i to na razini najuglednijih institucija, visokih uči-lišta; opsegom pak taj rad je ostvarenje slože-noga kulturološkog projekta dostojnog (u nje-govu slučaju – zamišljanog) cijeloga stručnog tima! Višestruko je značenje Recitala, njego-vom zaslugom, kao najmjerodavnije pjesničke manifestacije kajkavskoga govornog područja, s konkretnim i provjerljivim rezultatima – ti-skanim zbirkama sa svakog recitala – te, du-goročno, s dalekosežnijim dobitkom za cjelo-kupnu hrvatsku književnost: recitalne zbirke iskazuju se pouzdanom podlogom i bogatim predloškom recentnih i budućih antologija hr-vatske književnosti, i to ne samo njena kajkav-skoga odvjetka i korpusa. Kukovačecovom za-slugom, iznenađujući je  novum  “Kiborga 2” uz uvrštenih 30 eseja Ive Kalinskoga i para-lelna objava prvonagrađenih pjesama uz sva-ki mu tekst, kao izravna ovjera autorovih ra-ščlambi: prava mala antologija suvremenog hrvatskog recitalnog pjesništva, postmoder-nističke njegove kaj-ča-što umjetničko-jezične (s)tvarnosti (koju čini 45 pjesmotvora). I nije to jedina “recitalna” antologija! Godine 2006., uz 25 godina Recitala kajkavskoga pjesništva “D. Domjanić” u izdanju POU Sv. Ivan Zelina (za nakladnika – I. Kukovačec) objavljena je vrlo slojevita kulturna i književnopovijesna mono-grafija Tak je bilo... s pjesničkom panoramom, a dosegom – antologijom (!) izabranih 100 na-građenih pjesama zelinskoga recitala od 1970-ih nadalje. Knjiga je postala vrlo ozbiljnim i sve češćim referentnim štivom proučavatelji-ma i antologičarima hrvatskoga kajkavskoga pjesništva. U Kukovačecovom osmišljavanju dvaju godišnjih recitalnih kajkavskih događa-nja nisu dovoljne manifestacije sâme  i njihove pjesničke zbirke; one se upotpunjuju predstav-ljanjima najzanimljivijih izdanja značajnih za kajkavsko govorno područje, predstavljanjima prvih (a zrelih) dječjih zbirki autora pojedinih 155Osvrti, prikazi - KAJ, L, Zagreb 5-6 (2017)osnovnih škola, predavanjima učitelja /vodi-telja s najboljim primjerima izvannastavnog rada, zatim likovnim i drugim dokumentacij-skim izložbama, vizualnim prezentacijama, čak i kratkim filmskim portretima pjesnika, recitalnih sudionika; izložbama Galerije Kra-luš, kajkavskim dramskim izvedbama kaza-lišta ZAMKA... Među ostalim, organizirao je Kukovačec i uzornu izložbu cjelovitog suvre-menog hrvatskog kajkavskog nakladništva – program dostojan kakve nacionalne i sveuči-lišne knjižnice... itd.U njegovoj realizaciji, vrijednost Smotre i Recitala nije samo u nastavku tradicije održa-vanja određene književne manifestacije već se iskazuje mjerom inovativnog kulturnog sredi-šta – oglednog i uzornog drugim i sličnim knji-ževnim događanjima u Hrvatskoj, čak i u orga-nizacijskom smislu.Dirljiv je i najlaskaviji kompliment zelin-skom recitalu kad ugledni hrvatski pjesnici – visokom i hijerarhiziranom autorskom sviješ-ću - iskreno priznaju kako najbolje svoje tek-stove “čuvaju za Zelinu”.Posebno je područje ravnateljeva anga-žmana bio onaj neimenovani opseg tzv. pro-gramskih materijala, zamoran uteg bezrazlož-no birokratskog nam doba... Valja izdvojiti vrlo promišljen, sustavan i pismeno sročen  Pro-gram rada POU Sv. Ivan Zelina (2018. – 2020.) na mrežnim stranicama Učilišta – kojim bi se moglo podičiti i koje naše najzahtjevnije Mini-starstvo. Posebnu pohvalu zaslužuju koncepci-ja i strukturna preglednost upravo spomenute mrežne stranice, a iz obilja djelatnosti Učili-šta vođenih i ostvarenih Kukovačecovom ru-kom moderni književni analitičari ističu i pri-mjer baš te web stranica koja, među rijetkima, objavljuje digitalne verzije nakladničke dje-latnosti. Od 70-ak knjiga Učilišta čiju nakla-du potpisuje Ivica Kukovačec (među ukupno objavljenih 89 od 1991. do danas), njegovim marom i umijećem, čak je 46 knjiga digitalizi-ranih! Angažirani mladi suradnici Učilišta (u stručnom usavršavanju “bez zasnivanja rad-nog odnosa”) priznaju kako su, kratko surađu-jući s Kukovačecom, naučili više no tijekom ci-jeloga svoga  studija...***Ukratko, osebujnim kulturološkim trucom – znalački, produhovljeno i silnom energijom – Ivica Kukovačec dijeli sudbinu materinske kajkavske riječi i njenih suvremenih stvarala-ca, kao i entuzijazam te obrazovni potencijal osnovnoškolskih voditelja / mentora, učitelja i profesora hrvatskog jezika i književnosti. Isto-dobno, i bez popuštanja, drži visoki kvalitativ-ni rast dviju vodećih recitalnih manifestacija, književno i kulturno značajnih na republičkoj razini. Vjerovali smo, pa i napomenuli kadikad, da će Ivičin sveukupni kulturološki rad i konti-nuitet znati prepoznati i oni za koje se po iner-ciji pretpostavlja kako ne vladaju strukturom stiha (ali ponekad “vladaju” našim životima - suvremenici s moćima mandatnog odlučiva-nja). Izgleda, rekli bismo - “kakti potumplanih vûh” – nedužno, propustivši ga “kroz prste”, nisu ga prepoznali...Sa stajališta članice prosudbenog povje-renstva zelinskih dječjih smotri i recitalā su-vremenoga kajkavskoga pjesništva – a u povo-du odlaska (v.d.) ravnatelja Ivice Kukovačeca – ponovno mi se nameće pitanje otprije dva-desetak godina: da li se to naši “ljudi i krajevi” (rečeno matoševskom sintagmom) tako lako odriču  svojih najboljih ljudi? Prije skoro dva desetljeća, na primjer, nepriznavanjem reizbo-ra Josipa Pandurića, a danas – možda i gore – prešutno,  omaškom ili inercijom, spram izvr-snom i jedinstvenom Ivici Kukovačecu! S veli-kom bojazni, kao samo od sebe nameće nam se pitanje: hoće li Zelina bez Kukovačeca ostati i bez svojega kulturnog identiteta? Sugerirajmo si odgovor: nadajmo se da neće!   Božica Pažur

KUKOVAČECOVOM ZASLUGOM, SVETOIVANJSKI RECITAL I SMOTRA - DVIJE VODEĆE HRVATSKE KNJIŽEVNE MANIFESTACIJE

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia