'Faculty of Education and Rehabilitation Sciences, University of Zagreb'
Abstract
Regardless of the fact that inclusion has a foundation in regulations of the educational system, many studies confirm that there are difficulties in implementing inclusion, because teachers do not a dequately apply inclusive principles in their methodological and didactic approaches (Burns, 2002; Guskey, 2002; Bybee and Starkweather, 2006; Bouillet and Kudek Mirošević, 2015). Teachers are primarily expected to accept responsibility for making the teaching process in which all students are accepted and in which individualised forms of support are applied. Therefore, teachers play a crucial role in inclusion quality and in reducing failure of students with learning difficulties. The aim of the present study was to analyse the support that is provided by teachers to students with learning difficulties. Differences in provision of individualised educational support to students with learning difficulties by teachers (N=506) in the fourth, sixth and eighth grades of regular primary schools in Croatia were analysed. The authors hypothesised that there would be statistically significant differences in provision of individualised support among teachers in the different grades. Canonical discriminant analysis showed significant differences among teachers in the different grades. Individualised support was provided significantly more frequently by teachers in the fourth grade than by teachers in the sixth and eighth grades. Teachers in eighth grade provided the least individualised support.Bez obzira što inkluzija ima utemeljenje u zakonodavstvu odgojno obrazovnoga sustava, mnoga istraživanja potvrđuju da je inkluziju teško provoditi, jer učitelji nedovoljno primjenjuju metodičko-didaktičke pristupe prema inkluzivnim načelima (Burns, 2002; Guskey, 2002; Bybee and Starkweather, 2006; Bouillet and Kudek Mirošević, 2015). Od učitelja se prvenstveno očekuje da prihvate odgovornost za stvaranje nastavnog procesa u kojem će svi učenici biti prihvaćeni i u kojem će biti primijenjeni individualizirani oblici podrške. Stoga učitelji imaju ključnu ulogu u kvaliteti uključivanja i smanjenju neuspješnosti učenika s teškoćama. Sukladno tome, cilj istraživanja u ovom radu je analizirati podršku koju učenicima s teškoćama pružaju njihovi učitelji. Analiziraju se individualizirani postupci učitelja (N=506) koji rade u četvrtim, šestim i osmim razredima redovitih osnovnih škola u Republici Hrvatskoj, u kojima su uključeni učenici s teškoćama učenja. Postavljena je hipoteza prema kojoj postoje statistički značajne razlike u pružanju individualizirane podrške između učitelja koji rade s učenicima s teškoćama u učenju četvrtih, šestih i osmih razreda. Za tu svrhu primijenjena je kanonička diskriminativna analiza. Rezultati pokazuju da se grupe ispitanika razlikuju, odnosno da je pružanje individualizirane podrške najviše zastupljeno kod učitelja koji rade u četvrtom razredu, zatim kod učitelja u šestim razredima, a najmanje individualizirane podrške pružaju učitelji osmih razreda
