Roditeljska samoefikasnost i rizično i antisocijalno ponašanje adolescenata: posredujuća uloga roditeljskog kažanjavanja i školske uključenosti

Abstract

The aim of this study was to examine direct effects of parental self efficacy on adolescents’ risky and antisocial behaviour as well as serial indirect effects through parental punishment and adolescents’ school engagement. Data used in the paper were collected in a two-wave longitudinal study conducted within the research project "Parents’ work, family economic hardship, and well-being of parents and children". In this paper, data collected from 193 adolescents (120 girls) and their parents were used. Adolescents completed the Self-Reported Risky and Antisocial Behaviour Scale (Vrselja et al., 2009), the School Engagement Measure (Fredricks et al., 2005), and the Punishment Subscale of the Parenting Behaviour Questionnaire (Keresteš et al., 2012). Mothers and fathers completed the Parental Self-Efficacy Subscale of the Parental Competence Scale (Keresteš et al., 2011). Process macro (Hayes, 2013) for SPSS was used to test the proposed direct and indirect effects. The results showed that paternal, unlike maternal, self-efficacy had a direct effect on adolescents’ risky and antisocial behaviour. Lower self-efficacy in fathers contributed positively to more pronounced risky and antisocial behaviour in adolescents. Further, maternal self-efficacy had an indirect effect on adolescents’ risky and antisocial behaviour through the maternal use of harsh punishment and lower adolescents’ behavioural school engagement. There were no significant indirect effects of maternal or paternal self efficacy on adolescents’ risky and antisocial behaviour in models with emotional and cognitive school engagement as mediators. The findings of the study point to different mechanisms by which maternal and paternal self-efficacy and adolescents’ school engagement contribute to adolescents’ risky and antisocial behaviour.Cilj ovog istraživanja bio je ispitati izravne i serijalne neizravne, kroz roditeljsko kažnjavanje i školsku uključenost adolescenata, učinke roditeljske samoefikasnosti na rizično i antisocijalno ponašanje adolescenata. Podaci korišteni u ovom radu prikupljeni su unutar longitudinalnog istraživanja s dva mjerenja provedenog u sklopu projekta "Rad roditelja, ekonomske teškoće obitelji i dobrobit roditelja i djece". U ovom radu korišteni su podaci 193 adolescenta (120 djevojaka) i njihovih roditelja. Adolescenti su ispunili Skalu samoiskaza o rizičnom i antisocijalnom ponašanju (Vrselja i sur., 2009), Mjeru školske uključenosti (Fredricks i sur., 2005) te subskalu Kažnjavanja iz Upitnika roditeljskog ponašanja (Keresteš i sur., 2012). Majke i očevi su ispunili subskalu Roditeljske samoefikasnosti iz Skale roditeljske kompetentnosti (Keresteš i sur., 2011). S ciljem testiranja predloženih izravnih i neizravnih učinaka korišten je Process makro za SPSS (Hayes, 2013). Rezultati su pokazali kako samoefikasnost očeva, za razliku od samoefikasnosti majki, ostvaruje izravan učinak na rizično i antisocijalno ponašanje adolescenata. Niža samoefikasnost očeva predviđala je izraženije rizično i antisocijalno ponašanje adolescenata. Nadalje, samoefikasnost majki imala je neizravan učinak, kroz izraženije korištenje roditeljskog kažnjavanje kod majki i nižu ponašajnu školsku uključenost adolescenata, na rizično i antisocijalno ponašanje adolescenata. Neizravni učinci samoefikasnosti majki i očeva na rizično i antisocijalno ponašanje adolescenata nisu utvrđeni u modelima s emocionalnom i kognitivnom školskom uključenosti kao medijatorima. Rezultati ovog istraživanja upućuju na različite mehanizme putem kojih samoefikasnost majki i očeva, kao i školska uključenost adolescenata, doprinose rizičnom i antisocijalnom ponašanju adolescenata