Materijal dobijen primjenom posebne istražne radnje nadroz i tehničko snimanje telekomunikacija veoma često primijenjuje se kao dokazno sredstvo u krivičnom postupku. Međutim, postavlja se pitanje da li je sam postupak analize i tumačenja presretnutih, šifrovanih telekomunikacija izmedju osumnjičenih lica stručno i naučno utemeljen u smislu planskog, analitičkog, metodičkog, pravilnog i naučno utemeljenog tumačenja navedene komunikacije. O navedenom se jako malo govori u naučnim i stručnim krugovima a ono što je takođe indikativno je da se i jako malo piše, što u velikoj mjeri otežava rad na tumačenju, analizi i adekvatnoj primjeni presretnutih telekomunikacija. Takođe je činjenica da se u BiH, navedenoj problematici pristupa na površan način, ne postoje adekvatne stručne osobe koje bi za potrebe institucija za sprovođenje zakona vršili analizu i tumačenje presretnutih telekomunikacija. Analizirajući predmete iz prakse može se konstatovati da se primjenom posebne istražne radnje nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija dobije relativno mali broj relevantnih komunikacija ali da se njihovim adekvatnim tumačenjem, analizom i upotrebom mogu postići jako dobri rezultati, dok se istovremeno površnim i ne stručnim pristupom, na ovaj način dobijen dokazni materijal može kompromitovati. Shodno prethodno rečenom, autori će kroz ovaj rad nastojati ukazati kako se navedenoj tematici pristupa u dosadašnjoj kriminalističkoj i sudskoj praksi u BiH te dati prijedloge za eventualnu efikasniju upotrebu tako dobijenog materijala u krivičnom postupku
