Wartime pediatric surgery

Abstract

Autori su u ovom radu dali prikaz povijesnog razvitka i prilagodbe hrvatske dječje kirurgije ratnim prilikama. Tijekom agresije na Republiku Hrvatsku, kao posljedica ratnih zbivanja, ozlijeđeno j e 957, a poginulo 256 djece. Po uzorku ozljeda, najčešće, oko polovice svih ozljeda, su bile eksplozivne ozljede, kao posljedica artiljerijskih i minobacačkih napada, a na drugom su mjestu strijelne ozljede (31,3% u poginule i 25,4% u ranjene djece). U zbrinjavanju te djece veliku su ulogu odigrali dječji kirurzi iz cijele Hrvatske. Osim u matičnim zdravstvenim ustanovama, dječji su kirurzi učestvovali i u mobilnim kirurškim ekipama kao ispomoć u ratnim i rubnim bolnicama na bojištima Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. U takvim prilikama oni su postajali ratni kirurzi i radili su rame uz rame s općim kirurzima. Usprkos ratnim prilikama, hrvatska je dječja kirurgija uspjela zadržati, pa čak i podići, razinu mirnodopske elektivne kirurgije, te uspostaviti značajne međunarodne kontakte. Unatoč ratu, Hrvatsko društvo dječjih kirurga postalo je članom Europskog udruženja dječjih kirurga, zahvaljujući međunarodnom ugledu dječje kirurgije u nas.The article presents the history and the development of pediatric surgery in Croatia and its adjustment to the war circumstances. Among other victims of the war, there were 256 killed and 957 injured children. Almost one half of them were injured and killed by artillery atacks and nearly one third of them suffered from gunshot wounds. Croatian pediatric surgeons took major part in taking care of those children. Beside working in their own hospitals, pediatric surgeons of Croatia took part in mobile surgical teams, providing help to hospitals on or near the battlefields in the Republic of Croatia and the Republic of Bosnia and Hercegovina. Under those circumstances they have acted as general war surgeons. In spite of the war, Croatian pediatric surgery has maintained the high level of elective surgery. In 1994 Croatian Society of Pediatric Surgeons managed to become a member of the EUPSA (European Union of Pediatric Surgeons Associations)

    Similar works