Devedesete su u hrvatskoj povijesti načinile rez ne samo u svakodnevici nego i u književnosti. Tendencije koje nastaju u književnosti najčešće su simptom povijesnoga trenutka. Umjesto postmodernističkim eksperimentima pisci su se u hrvatskoj tranzicijskoj književnosti devedesetih počeli baviti pisanjem o sebi. Odmah nakon Dubravke Ugrešić i Slavenke Drakulić, Pavao Pavličić počinje artikulaciju socijalizma iz postsocijalističke perspektive. Šapudl, djelo objavljeno 1995, otkriva pregršt detalja o svakodnevici u razdoblju socijalizma. Čitajući Šapudl možemo saznati kako se razvijalo hrvatsko potrošačko društvo u pedesetim godinama prošloga stoljeća te kako su stanovnici grada Vukovara provodili svoje slobodno vrijeme. Rad ujedno otvara mogućnost usporedbe motiva Pavličićeve proze s autobiografskom prozom njemu generacijski srodnih autora koji pišu o vremenu socijalizma iz postsocijalističke perspektive.In Croatian history nineties have made sudden change, not only in everyday life but also in literature. Tendencies that arise in the literature are usually a symptom of the historical moment. Instead of postmodern experiments in literature, Croatian transition authors (especially in early nineties) started writing about themselves. Immediately after Dubravka Ugrešić and Slavenka Drakulić, Pavao Pavličić began articulation of socialism from the postsocialist perspective. Šapudl, literary work published in 1995, reveals a handful of details of everyday life in the period of socialism. Reading the Šapudl we can find out how Croatian consumer society developed in the 1950s and how the inhabitants of the town of Vukovar spent their free time. This article also points out the possibility to compare motifs from autobiographical prose of Pavao Pavličić with generationally related authors who also wrote about the time of socialism from the postsocialist perspective
