U radu se problematizira status slavonskoga dijalekta na početku 21. st. u razdoblju od 2000. do 2015. g., u teoriji i praksi. Teorijom je obuhvaćena bibliografija radova kojima je tema slavonski dijalekt, a praksom aktivnosti kojima se poučava o tome dijalektu i kojima se on promiče. Pri oblikovanju stava o slavonskome dijalektu, vodeći brigu o onome što će ostati mlađim naraštajima, valja imati na umu raznolikost hrvatskih regionalnih i mjesnih govora te znanstvenom gledištu pridružiti i sociolingvističko, kulturološko, a onda i identitetsko – jedino se tako zavičajni jezik može smatrati sastavnim dijelom nacionalnoga i regionalnoga identiteta. Poseban dio rada čini popis bibliografskih jedinica za razdoblje od 2000. do 2015. koji može biti polazištem za cjelovitu bibliografiju radova o slavonskome dijalektu.The paper discusses the status of Slavonian dialect at the beginning of the 21st century, in the period from 2000 to 2015 in theory and practice. The theory encompasses bibliography of papers focusing on Slavonian dialect, and the practice deals with the activities used for teaching and promoting the dialect. While forming the viewpoint on the Slavonian dialect, taking care of what will remain for the younger generations, we have to keep in mind the diversity of regional and local speeches, as well as add the sociolinguistic, the cultural and the identity to the scientific view – that is the only way to consider the local language a constituent part of national and regional identity. A separate part of the paper consists of bibliographical units list for the period from 2000 to 2015 that can be a starting point for the complete bibliography of works on Slavonian dialect
