Rad donosi neka kritička razmišljanja o neutralnosti i anonimnosti psihoanalitičara u tradicionalnom settingu. S novom paradigmom objektnih relacija psihoanalitičar je postao više osobno uključen u terapijski proces. U tom je smislu razvijen intersubjektivizam na području Sjedinjenih Američkih Država, koji je na neki način drugačiji od europskoga koncepta transfera i kontratransfera. U svakom slučaju, može se reći da je u tretmanu psihotičnih pacijenata više indiciran interaktivni pristup između pacijenta i psihoanalitičara. Isto načelo vrijedi i za superviziju rada sa psihotičnim pacijentima pri kojoj, osim tehničkih savjeta i pomoći, terapeutu treba pružiti emocionalnu i ljudsku potporu i kontejniranje.Paper presents some critical rethinking about the neutral and anonymous approach of the analyst in the traditional setting. With the new paradigm of the object-relations, the analyst becomes more personally involved in the therapeutic process. In this sense, the trend of intersubjectivity developed in the USA that is slightly different from European concept of transference-countertransference. In any case, this more interactive approach between the patient and the analyst is more indicated in the treatment of psychotic patients. The same principle is valid for the supervision of the work with psychotic patients, where the therapist, beyond the technical advice and aide, also needs an emotional and human support and containment
