Bogutovac, Dubravka

Croatian

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main

PRIKAZI I OSVRTINedovršivost pisanja(Mateo Žagar: Grafolingvistika srednjovjekovnih tekstova, Matica hr-vatska, Zagreb, 2007.)Autor djela Grafolingvistika sred-njovjekovnih tekstova, Mateo Žagar, pripadnik je mlađe generacije hrvat-skih paleoslavista. Objavio je dvade-setak radova iz paleografske glago-ljičke i staroslavističke problematike u domaćim i inozemnim časopisima. Njegova prva objavljena knjiga Kako je tkan tekst Bašćanske ploče (Matica hrvatska i Hrvatsko filološko društvo – Povijesno društvo otoka Krka, Za-greb – Krk, 1997.) bavi se pismom na specifičan način: problematizira od-nose među slovima i pismom kao su-stavom, ali i odnose u kojima se nala-ze slova, materijal za pisanje i podlo-ga na kojoj se čuva ono što je zapisa-no. Pritom je središte njegova interesa u prvom redu glagoljsko pismo. Metodologija rada ovoga autora zamjetno je drukčija od one koja ka-rakterizira klasičnu paleografiju. Ža-garov pristup polazi od načela suvre-mene teorije pisanja, a jezikoslovna utemeljenost omogućava mu cjelovi-to promatranje pisanja kao pismov-ne jezične djelatnosti. Takvo metodo-loški jedinstveno motrište postavlja si za cilj prevrednovanje koncepta tradi-cionalne paleografije i konstituiranje novih temelja paleografskog opisa. Knjiga koja je pred nama svojevr-sna je monografija u kojoj su autoro-va dosadašnja istraživanja obogaće-na novim uvidima, produbljena i usu-stavljena. Naslov knjige sugerira obuhvat-nost namjere, o čemu se autor jasno određuje u „Proslovu“: ustvrđuje da je nemoguće u jednom svesku obu-hvatiti svu raznolikost srednjovjekov-nog pismovnog korpusa u Europi, kao i protumačiti cjelokupan jezikoslovni pristup pisanomu tekstu, ali je uputno ovakvim naslovom upozoriti na me-todološko načelo koje postavlja pa-leografiju na nove temelje. Važno je uočiti da rad pristupa tekstovima ra-zličitih pismovnih kultura, ali u jed-nom omeđenom razdoblju i s jedin-stvenim grčkim ishodištem. U žarištu su njegova znanstvenog interesa hr-vatskoglagoljski fragmenti iz 12. i 13. stoljeća, a naglasak je stavljen na pi-smovni kontekst u kojem nastaju. Na-ime, da bi se prepoznali glavni proce-si na osnovi kojih se uspostavio hrvat-ski tip glagoljičkog pisma u 12. i 13. stoljeću, nužno je usporediti to pismo s kontaktnim pismima – grčkim, ćiri-licom i srednjovjekovnim latiničkim inačicama. Metode tradicionalne pa-leografije ograničene su u tom smislu i tek je oslonac u jezikoslovlju omo-gućio autoru proniknuće u sve funkci-je pismovnih sredstava i nastanak nji-hovih promjena. Opsežan rad (530 stranica) podije-ljen je na šest poglavlja: Grafolingvi-stika i stari tekstovi – osebujnosti pisa-nog jezika, Jezikoslovni temelji paleo-grafije: glagoljičko motrište, Izdvoje-nost pisanja, Pisanje i čitanje u sred-njem vijeku, Stranični postav i Osnov-ne razine grafetičkog opisa u srednjo-vjekovnim tekstovima.U prvom dijelu rada Žagar prika-zuje odnos pismovnoga i usmenoga izražavanja u kontekstu povijesti je-zikoslovlja. Iako su zakonitosti vizu-alne i auditivne organizacije teksto-va suštinski različite, autor ne prista-je ni uz stav da je riječ o dva neovi-sna jezika. Ipak, naglašava da pisani tekstovi nisu samo vizualna prezen-tacija usmeno ostvarenih tekstova; ne može se govoriti o sekundarnom po-ložaju pisanoga jezika. Unutar pisa-noga teksta razlikuje jezična grama-tička sredstva od onih kojima je svr-ha optimalan prijenos jezične poruke prema zakonima vizualne organiza-cije teksta. Temeljni grafolingvistič-ki pojmovi kod Žagara dobivaju ne-što drukčiji status od onoga koji do-nose predstavnici novijih njemačkih i ruskih grafolingvista, a metodologija takva terminološkog razgraničavanja proizlazi iz uspoređivanja pisanoga jezika s usmenim. U njegovu modelu grafematika obuhvaća sva pismovna sredstva koja odražavaju jezičnu vrije-dnost, a grafetika grafičke segmen-te koji sudjeluju u vizualnoj organi-zaciji teksta. Važno je uočiti da gra-fetici pripadaju oni segmenti pisanja koji služe vizualnoj organizaciji jezič-nog materijala i ne utječu na izgovor-nu jezičnu stranu, tj. nemaju razlikov-nu ulogu. Žagarova shema prikazuje vezanost fonematike i grafematike uz jezik, a fonetike i grafetike uz govor. Grafematici je, dakle, dodijeljena lin-gvistička osnovica, a području grafe-tike pripadaju prave osebujnosti pisa-nih tekstova. Autorova pozornost je u drugom dijelu knjige usmjerena na analizu pet osnovnih grafetičkih razina (sastav-ljeno i rastavljeno pisanje riječi, inter-punkcija / punktuacija, ligature, uvr-štavanje velikih slova, kraćenja riječi) u četiri europska pisma. Svojevrstan uvod ovoj iscrpnoj analizi daje po-glavlje o posebnostima pisanja u sred-njem vijeku, s naglaskom na vizual-no predstavljanje teksta. Ovo poglav-lje govori o društvenoj funkciji knjige u srednjem vijeku i načinima njezina čitanja. Vrlo su zanimljivi i poticajni pogledi na čitanje i pisanje u kontek-stu pravila redovničkoga života, kao i tematizacija glasnoga i tihoga čitanja u srednjem vijeku. Prisutna je snažna autorska svijest o nemogućnosti treti-ranja usmenoga i pismenoga jezično-ga izražavanja izvan konteksta vre-mena i prostora i u tom smislu obu-hvaćeni su važni aspekti konstituira-nja kulture knjige koji su uspostavlje-ni u srednjovjekovlju.Naziv „grafolingvistika“ nije uobi-čajen u terminološkoj tradiciji hrvat-skoga jezikoslovlja. Širinu toga pojma naznačuje Helmut Glück u Metzlero-Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 479–554Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 479–554vu Jezičnome leksikonu, gdje grafo-lingvistiku (Schriftlinguistik) određu-je kao napore uložene u smjeru opi-sa i raščlambe pisanih jezičnih oblika, ali i razvijanja svojevrsne opće teori-je pisma kao sastavnog dijela opće te-orije jezika. Tradicionalna paleografija ne nudi lingvistički osmišljena istraživanja pismovnih posebnosti; cilj paleograf-skog opisa vrlo je često neovisan o je-ziku koji pismo posreduje, pri čemu se jezični problemi u većini slučaje-va dotiču samo pri određivanju odno-sa grafem: fonem. Grafolingvistički utemeljena paleografija, pak, pristu-pa usporedno usmenoj i pismovnoj jezičnoj realizaciji. Pisanje je prihva-ćeno kao oblik jezičnog izražavanja koji je ravnopravan usmenome, pa je stoga nužno i jezikoslovno osmišlja-vanje cjelovitoga opisa pisanja. „Pi-smo“ se povlači iz prvog plana kao dovršena supstancija i nadomješta ga „pisanje“. Žagarov pristup pokazuje se kao uspješna metoda u proučavanju kor-pusa starih tekstova, kojima je po-trebno rekonstruirati podrijetlo, mje-sto i vrijeme nastanka, ali i objasni-ti njihovu tipičnost, odnosno odstu-panje u odnosu na razvoj unutar neke pismovne zajednice. Proširujući po-dručje paleografskog opisa autor pri-kazuje važne dosadašnje uvide u pro-blematiku, ali i jasno se određuje pre-ma postavljenim pitanjima izlažući vlastite spoznaje i produbljujući svoja dosadašnja istraživanja.Ova knjiga važan je prinos znan-stvenim spoznajama o pisanju, pri čemu je važno istaknuti da je njezi-no ishodište u jezikoslovlju, koje au-tor naziva domovinom paleografi-je kakva je nama nesumnjivo potreb-na. Stoga će biti zanimljiva jeziko-slovcima, a nadasve korisna studenti-ma. Žagarov rad vrlo je slojevit i sto-ga može biti poticajan stručnjacima različitih disciplina, ali i inspirativan čitatelju koji želi obogatiti svoje spo-znaje o srednjovjekovnoj kulturi i na-činima njezina upisivanja u tkivo tek-sta. Polazište je u proučavanju teksta pisanje, koje nije shvaćeno kao dovr-šenost, nego kao otvoren kognitivan i kreativan proces, koji prelazi put od autora jezične poruke, preko pisara, do konačna primatelja poruke – čita-telja, odnosno slušatelja.Dubravka Bogutovac

Nedovršivost pisanja (Mateo Žagar: Grafolingvistika srednjovjekovnih tekstova, Matica hrvatska, Zagreb, 2007.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main