Vrtič, Ivana

Croatian

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main

PRIKAZI I OSVRTIVrelo za pravnike i jezikoslovce(Boris Kuzmić: Veprinački zakon 1507–2007, Popratni prilog: Miroslav Bertoša, Župa sv. Marka ev. Vepri-nac – Mjesni odbor Veprinac – Mati-ca hrvatska, Ogranak Opatija, Vepri-nac, 2007.)Boris Kuzmić autor je knjige o Ve-prinačkom zakonu, hrvatskom prav-nom tekstu sačuvanom u glagoljič-kom prijepisu iz 1507. godine. Riječ je o zakonu koji određuje odnose sta-novnika prema domicilnoj, veprinač-koj općini, a najveću važnost prida-je, kao i drugi stariji pravni spomeni-ci, normama kaznenoga prava (na ka-zneno pravo i sudski postupak odno-se se gotovo tri četvrtine Zakona). O važnosti ovoga zakona za povijest hr-vatskoga zakonodavstva, odnosno hr-vatskoga običajnoga prava, te osobi-to za povijest hrvatskoga jezika i po-vijest glagoljičkoga pisma, uvjerit će se svatko tko posegne za ovom knji-gom.Kuzmićeva knjiga Veprinački za-kon 1507–2007 podijeljena je na tri opsegom podjednaka dijela, s tim da je treći dio, Kulturno-antropološke i povijesne postavke jednoga pravnog vrela, zapravo popratni prilog dr. sc. Miroslava Bertoše.Nakon  Predgovora akademika Stjepana Damjanovića slijedi prvi dio knjige: Jezik Veprinačkoga zako-na. U njemu Kuzmić donosi fonološ-ku, morfološku, sintaktičku i leksiko-lošku analizu Veprinačkoga zakona. Jezičnu osnovicu Zakona čini vepri-nački govor XVI. stoljeća (veprinač-ki govor pripada ekavskim istočno-istarskim sjeveročakavskim govori-ma), ali on je, kako zaključuje Kuz-mić, književno stiliziran, što pridono-si jednostavnosti i lapidarnosti izra-za. Navedimo tek nekoliko jezičnih osobina Veprinačkoga zakona: zastu-pljen je ekavsko-ikavski refleks jata, s tim da ekavski znatno prevladava, što je obrnuto proporcionalno kasni-jem jezičnom razvoju; refleks prasla-venskoga *t` uvijek je ć, a praslaven-skoga *d` redovito j; poluglas se ne-rijetko vokalizirao i u slabom polo-žaju; prednji nazal iza palatala č/ž/j reflektirao se u vokal e; slogotvor-no r i l ostaju neizmijenjeni; iznimno je snažna redukcija vokala na počet-ku i na kraju riječi, a slabija u medi-jalnim slogovima; specifični nastavci imeničke promjene za m./sr. rod jesu: L sg. -i, -e, -u, N pl. -i (samo kratka množina), G pl. -ø, -i, -a, D pl. -om, A pl. -i, -e, L pl. -eh, I pl. -i; od specifič-nih nastavaka imeničke promjene za ž. rod u Zakonu nalazimo: GDL sg. -i, -e, I sg. -u, G pl. -ø, -i, A pl. -i, L pl. -ah, I pl. -ami; u tvorbi aorista služe i glagoli imperfektivnoga vida; na sin-taktičkom je planu kadšto vidljiv utje-caj talijanskoga jezika (npr. konstruk-cija od + imenica: zakon od osudi 2-28, zakon od udorca 3-11) itd. Na kraju pr-voga dijela Kuzmić donosi popis lite-rature kojom se služio.Središnji, drugi dio knjige, naslov-ljen  Veprinački zakon, donosi foto-grafije Zakona, latiničnu transkripci-ju teksta Zakona i, sada prvi put, prije-vod  Zakona  na suvremeni hrvatski standardni jezik! Postupke transkrip-cije koje je primijenio u ovom izdanju Kuzmić je detaljno opisao. Na lijevoj stranici donosi latiničnu transkripciju teksta, a na desnoj stranici prijevod na suvremeni hrvatski jezik, pa se vrlo lako možemo snalaziti u tekstu. Evo primjera:Ki bi cesti razbijal, zapada 50 l(i)b(a)r. – Tko bi na javnom putu či-nio razbojstva, plaća pedeset libara.Ki bi do krvi udaril, zapada 1 mar-ku. – Ako bi tko koga ozlijedio do krvi, plaća jednu marku.Ki bi dlanu udril, p(l)aća 5 mark. – Ako tko koga ošamari, plaća pet ma-raka.Transkribirajući tekst Veprinačko-ga zakona, Kuzmić je uzeo u obzir ne samo glavni izvor, glagoljički prijepis iz 1507. godine, nego i kasnije lati-nične prijepise Antona Core iz XVIII. stoljeća i Jakova Volčića iz 1851. go-dine. Konzultirao je i sva dosadašnja izdanja teksta Veprinačkoga zakona.Posljednji, treći dio knjige, Kul-turno-antropološke i povijesne po-stavke jednoga pravnog vrela, po-pratni je prilog, kako smo već nave-li, povjesničara Miroslava Bertoše, profesora na Filozofskom fakultetu u Puli. Tekst je nastao kao rezultat rada na znanstveno-istraživačkom projek-tu Elitne i marginalne skupine u Istri od XV. do XVIII. stoljeća. U njemu se na jedan osobit način, u duhu francu-ske “škole analista”, pristupa Vepri-načkom zakonu. Na kraju knjige nalaze se sažetci na četirima jezicima: hrvatskom, nje-mačkom, engleskom i talijanskom je-ziku.Knjiga Borisa Kuzmića Veprinač-ki zakon 1507–2007 pruža nam na 60-ak stranica bogat sadržaj objavljen povodom 500 godina glagoljičkoga prijepisa. Budući da su pravni teksto-vi odvajkada zrcalili izvorno stanje hrvatskih idioma (Damjanović), ova Kuzmićeva knjiga izniman je dopri-nos istraživanju hrvatske jezične po-vijesti, odnosno važan prinos nasta-janju povijesne gramatike hrvatskoga jezika. Ona je također i vrelo za istra-živanje povijesti hrvatskoga zakono-davstva, posebice sada kada je tekst preveden na suvremeni hrvatski stan-dardni jezik. Ivana VrtičPrikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 479–554

Vrelo za pravnike i jezikoslovce (Boris Kuzmić: Veprinački zakon 1507–2007, Popratni prilog: Miroslav Bertoša, Župa sv. Marka ev. Veprinac – Mjesni odbor Veprinac – Matica hrvatska, Ogranak Opatija, Veprinac, 2007.)

Vrelo za pravnike i jezikoslovce (Boris Kuzmić: Veprinački zakon 1507–2007, Popratni prilog: Miroslav Bertoša, Župa sv. Marka ev. Veprinac – Mjesni odbor Veprinac – Matica hrvatska, Ogranak Opatija, Veprinac, 2007.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main