Franić, Ivana

Croatian

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main

PRIKAZI I OSVRTIJoš jedan temeljac hrvatskomu jezikoslovlju(Ardelio Della Bella: Gramatič-ke pouke o ilirskome jeziku, Prijevod s izvornika Nives Sironić-Bonefačić, Pogovor Darija Gabrić-Bagarić, Institut za hrvatski jezik i jeziko-slovlje, 2006.)Rastuća afirmacija jezikoslovlja pobuđuje i sve veće zanimanje za vi-šerazinsko proučavanje starijih jezi-koslovnih tekstova. Istodobno, iznala-ženje i primjena novih metoda obrad-be tekstova iz starijih razdoblja u hu-manističkim znanostima omogućuje njihovu bolju dostupnost i veću isko-ristivost za potrebe svakovrsnih istra-živanja.U biblioteci Pretisci Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje izišla je kao šesta u nizu knjiga Gramatič-ke pouke o ilirskome jeziku Ardeli-ja Della Belle. Sam pretisak izvorni-ka Istruzioni grammaticali della lin-gua illirica popraćen je i vrlo kvali-tetnim prijevodom iz pera Nives Si-ronić-Bonefačić, dugogodišnje prou-čavateljice života i djelovanja Arde-lija Della Belle. Uz to, pretisak dono-si i iscrpnu studiju autorice Darije Ga-brić-Bagarić o Della Belli kao grama-tikografu te o njegovoj gramatici kao djelu od izvanredne važnosti za hrvat-sko jezikoslovlje.Talijanski misionar, leksikograf, gramatikograf i propovjednik, isu-sovac Ardelio Della Bella (1655. – 1737.) svojim je djelovanjem u Dal-maciji i Dubrovniku ostavio neizbri-siv trag u hrvatskome kulturnom na-sljeđu. Njegov je trojezični Diziona-rio italiano, latino, illirico (1728.) obilježio hrvatsku leksikografiju 18. st. te je time utro putove suvremenoj hrvatskoj leksikografiji. Nakon stupanja u isusovački red (1677.), novicijata i studija, prva po-staja Della Bellina vjersko-prosvjet-noga rada u našim krajevima bio je Dubrovnik, gdje je boravio od 1681. do 1684. g. sa zadaćom da na dubro-vačkome kolegiju predaje latinski je-zik i književnost te govorništvo. Već tada je učio hrvatski jezik i za njega pokazivao silno zanimanje. Potom odlazi na četverogodišnji studij teolo-gije na rimskoj Gregorijani, vraća se u Dubrovnik 1688. g., i to na vlasti-ti zahtjev, kao i zbog želje da se usa-vrši u znanju ilirskoga jezika i misio-narskome radu. Ovaj put u Dubrovni-ku boravi tek godinu dana jer dobiva novu zadaću u Firenzi. Treći put vraća se u Dubrovnik 1690. i boravi godinu i pol dana. U tome će razdoblju po-ložiti i svoje svečane zavjete (1691.), te steći atribut vrsna propovjednika svojim korizmenim „predikama”. Po-tom će ga misionarska zadaća odve-sti u Perugiu, gdje ostaje nešto ma-nje od četiri godine. Čim uzmogne, godine 1694., vratit će se u Dubrov-nik te će biti izabran za rektora Kole-gija 1696., i na toj dužnosti ostati idu-ćih šest godina. Za svih svojih bora-vaka u Italiji njeguje znanje hrvatsko-ga govoreći ga s tamošnjim našijen-cima. S druge strane, za svojih bora-vaka u Dubrovniku nastojao je upo-znati  dubrovačku književnost te či-tati književna djela u izvorniku. Do-lazak u Dalmaciju (1703.) i suradnja sa splitskim nadbiskupom Cosmijem bili su presudni za Della Bellin daljnji leksikografski rad. Naime, Cosmi je u tome razdoblju nastojao stvoriti mate-rijalne preduvjete i dovesti sposobne ljude koji bi djelovali na novootvore-nome splitskom sjemeništu. Poznava-jući Della Bellu kao vrsna poznava-telja jezika i erudita, uz to i glasovi-ta propovjednika, od njega je zatražio da sastavi rječnik i gramatiku. Pretpo-stavlja se da je Della Bella već kra-jem 17. st. u svome glosariju imao i nešto citata iz književnih djela, me-đutim, sigurno je da je već 1714. rad na rukopisu bio već toliko uznapredo-vao da su suvremenici vjerovali da će uskoro biti tiskan. Godine 1718. au-tor šalje djelo u Dubrovnik, gdje je obavljena i cenzura u ime isusovač-koga reda. Tekst rječnika završen je 1727. godine, a tiskanje je dovršeno u Veneciji 1728. g. Iz tiska rječnik izlazi pod naslovom Dizionario itali-ano, latino, illirico cui si permettono alcuni Avvertimenti per iscrivere, e con facilità maggiore leggere le Voci Illiriche, scritte con Caratteri Italia-ni, Ed anche una breve Grammatica per apprendere con proprietà la Lin-gua Illirica. Con in fine l’Indice Lati-no-Italicus. Opera del P. Ardelio De-lla Bella, della Compagnia di Giesù, dedicata all’Eccel. Del Sig. K. Car-lo Pisani, In Venezia, MDCCXXVIII, presso Cristoforo Zanne. Con licenza de’Superiori e Privilegio. Drugo iz-danje rječnika izišlo je u Dubrovniku 1785. g. u redakciji Petra Bašića. Uz sam tekst rječnika, unutar ko-rica  Dizionarija  nalazi se još neko-liko jezičnih „priručnika” i rasprava neophodnih ondašnjim korisnicima: pregled latiničkoga grafijskoga susta-va (Avvertimenti per poter leggere, e scrivere con facilità le parole Illiri-che scritte con caratteri Italiani), ilir-ska gramatika (Istruzioni grammati-cali della lingua Illirica) te Index la-tino, italicus. Premda su mnogi autori već pisali o Della Bellinoj gramatici, vrednova-li njezina rješenja i stavljali je u kon-tekst vremena u kojem je nastala, iscrp-na studija Ardelio Della Bella – gra-matičar Darije Gabrić-Bagarić dono-si i mnoge nove spoznaje o samome autoru te podrobno opisuje strukturu same gramatike. Osim studije, autori-ca pogovora sastavila je i Rječnik Del-la Belline gramatike, priredila Ljeto-pis Ardelija Della Belle te popis izda-nja djela Ardelija Della Belle. Na kra-ju se daje i iscrpan kronološkim re-dom sastavljen popis literature o Ar-deliju Della Belli.Della Bellina gramatika Istruzio-ni grammaticali della lingua illirica Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 479–554Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 479–554na prvi se pogled čini kao nešto doda-no ili usputno, što nimalo ne čudi, jer se o Della Belli pisalo uglavnom kao o leksikografu. Tek devedesetih godi-na 20. stoljeća porast će zanimanje i za gramatikografski razdjel Della Be-llina djelovanja. I dok se niz jeziko-slovaca bavio vanjskim opisom Della Belline gramatike, Darija Gabrić-Ba-garić naglašava da je »moguće grama-tiku shvatiti kao sliku jezika koji je, time što je označen gramatičnim, do-bio status prestižnoga, uvjetno reče-no standardiziranoga koda« (str. 130). Upravo će takav, drugačiji pogled na jednu stariju hrvatsku gramatiku, au-torica ponuditi u svojoj studiji.U poglavlju Vanjski opis grama-tike autorica polazi od često citirana teksta Stjepana Bosanca Ocjena Del-labelline gramatike (Nastavni vje-snik, 1901.). Utvrđuje da Bosanac daje vanjski opis gramatike temeljen na usporedbi s Kašićevom gramati-kom  Institutionum linguae Illyricae libri duo (1604.), da primjenjuje po-grješnu metodologiju kada odmjera-va naglasni sustav izložen u gramatici prema štokavskom standardu te isti-če da Bosanac gotovo negativno ocje-njuje Della Bellinu gramatiku. Dari-ja Gabrić-Bagarić, naprotiv, Della Bel-lin gramatički opis hrvatskoga jezika gleda drukčije. Prije svega, ona nagla-šava da je Della Bella koncipirao svo-ju gramatiku kao praktičan priručnik uz rječnik kao središnji dio cijeloga pothvata. Metajezik je talijanski, pa je sasvim očekivan kontrastivni pristup u objašnjenjima gramatičkih poja-va. Autorica ističe da su se Istruzioni, upravo zahvaljujući Bosančevoj stu-diji, jedno vrijeme promatrali isklju-čivo kao preradba Kašićevih Institu-cija. Autorica ne odbacuje takvo sta-jalište, ali dodaje jednu bitnu razliku – »Kašić hrvatski opisuje s pozicije au-toriteta, a Della Bella s pozicije ko-risnika čiju kompetenciju podržavaju primjeri iz govora i književni izvori« (str. 132). O praktičnoj naravi Della Belline gramatike svjedoči i odsuće svih općejezikoslovnih aspekata i te-oretskih razmatranja kakve nalazimo u Kašićevim Institucijama. Autorica s još nekoliko aspekata ocjenjuje Della Bellinu ovisnost o Kašiću: ona je naj-očitija, između ostaloga, u morfologi-ji glagola, dok se neovisnost očituje u sklonidbi vlastitih imena, kongruenci-je predikata i imenice, pridjevskome vidu te u klasifikaciji pridjeva kao vr-ste riječi. U razdjelu Unutrašnji opis gra-matike Darija Gabrić-Bagarić u ne-koliko poglavlja razmatra Della Bel-lina slovopisna i pravopisna rješe-nja, tumači glasovne promjene i fono-loške osobitosti u gramatici (Zamjena jata, Završno -l, Refleks vь-, Jotaci-je, Redukcije, Naglasak). Osobito va-lja istaknuti Della Bellin opis nagla-snoga sustava. Za razliku od Kašića, on detaljno razrađuje naglasne speci-fičnosti pri čemu, kako tvrdi autori-ca pogovora, »pokazuje znatno veću sposobnost sistamatizacije i uopćava-nja nego u ostalim dijelovima grama-Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 479–554tike«, te dodaje »budući da je taj dio samostalni Della Bellin tekst, neovi-san o Kašiću, sam bi bio dovoljan da Della Bellu proglasimo vrsnim gra-matičarem« (str. 144).Razdjel Morfologija u poglavljima Imenice, Zamjenice, Pridjevi, Broje-vi, Glagoli, Prilozi i Prijedlozi daje nam sliku morfoloških značajka hr-vatskoga jezika koje bilježi Della Bel-la. Unatoč utjecaju književnoga izra-za pisaca u književnim izvorima, u nekim odlikama prevladava govorna novoštokavska slika (završetak -a  u Gmn). Uz to, Darija Gabrić-Bagarić izdvaja niz zanimljivih pojedinosti s obzirom na rod imenica (glad je muš-koga roda, dan dolazi s dvostrukom deklinacijom, starom i novom, ple-će u Ijd glasi plećom) i na njihov broj (poznate su mu duga i kratka množi-na: puci – pukovi, bozi – bogovi, vite-zi – vitezovi, gradi – gradovi). U po-glavlju o zamjenicama istaknut ćemo da Della Bella preuzima oblike poka-znih zamjenica s mekom promjenom i naveskom -zi-: onezimi, ovezjeh iz dubrovačkoga govora, te da popisu posvojnih zamjenica dodaje oblike iz dubrovačke književnosti ma, me, tva, tve određujući ih kao skraćene likove. U razmatranju o brojevima autorica ističe da Della Bella preferira dubro-vačke likove dvadesti, tridesti, četre-sti u odnosu na oblike dvadeset, tride-set. U poglavlju Glagoli autorica na-vodi najvažnije značajke glagolsko-ga sustava koji opisuje Della Bella: specifičnosti u tvorbi imperfekta, im-perfektu svršenih glagola, glagolsko-me vidu, futuru I. i II. (uz normativ-ne napomene) te specifičnosti nepra-vilnih glagola hoću, možem. Doda-je još ponešto o glagolskim pridjevi-ma i kategoriji participa i gerundija. Od priloga u Della Bellinoj gramati-ci autorica ističe arhaični prilog brže sa značenjem ‘možda’, a upozorava i na razlikovanje mjesnih priloga gdje, kamo i kuda. Razmatranja o prijedlo-zima odnose se ponajviše na uporabu prijedloga uz pojedine padeže. Auto-rica izdvaja jedan broj primjera koji i danas predstavljaju normativni pro-blem, npr. u + G: stoji u mene, u nas, u Marije. U razdjelu Sintaksa autorica napo-minje da Della Bella nije nigdje ek-splicitno naznačio da se bavi sintak-tičkim pitanjima, ali u poglavlju Ne-koliko pravila o konstrukcijama go-vori o sintaktičkoj problematici. Da-rija Gabrić-Bagarić izdvaja razliko-vanje živo/neživo, po kojoj se i uspo-stavlja razlika koji/kojega u Ajd. Isti-če da se Della Bella posebno bavio rekcijom nekih glagola. »Della Bella je katkad osjetio da se književni izraz razlikuje od govornoga jezika, pa tada dodaje i mogućnost koju je u govoru upoznao« (str. 150). Autorica ističe i neke egzotične primjere koji znat-no odstupaju od današnje norme: biti s predikatnim imenom u dativu Bo-lje je biti progonjenu nego pomilova-nu, glagol zahvaliti ima dopunu u da-tivu, ali bez povratnoga lika Zahvali-te Bogu; zahvaljujem ti, zahvaljivam Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 479–554ti, glagol brinuti se ima dopunu u in-strumentalu  brinem se tobom, tvoji-jem zdravjem.Objavljivanje pretiska Della Belli-ne gramatike nesumnjivo je jedan od važnijih datuma u hrvatskome jeziko-slovlju. Sam pretisak, vrstan prijevod i opsežna studija o gramatici bit će za-nimljivi i korisni svakome tko se bavi poviješću hrvatskoga jezika i povije-šću razvoja hrvatske jezikoslovne mi-sli. Djelo će biti vrijedno i za hrvat-sku dijalektologiju, jer bi moglo po-služiti kao valjan oslonac za izradbu sustavnoga i sintetskoga dijakronij-skoga opisa dubrovačkoga organsko-ga govora Prevoditeljica, autorica pogovo-ra i urednica izdanja uložile su mno-go truda kako bi ovaj vrijedni pretisak došao pred čitatelje. Međutim, obja-vom pretiska Della Belline gramatike otkrili smo mnoga još neistražena po-dručja njegovih nastojanja oko hrvat-skoga jezika. U tom smislu smatramo da tek predstoji sljedeća etapa u revi-talizaciji djela talijanskoga misionara koji je obogatio hrvatsko jezikoslov-lje: rad na voluminoznome Dizionari-ju. Na današnjem stupnju razvoja je-zikoslovnih istraživanja metodologija korpusne leksikografije daje nam ne-brojene mogućnosti obradbe samoga rječničkoga teksta: njegovo priređiva-nje u izvornome (papirnatome) obliku (i s izvornim redoslijedom polaznoga i ciljnih jezika), izradbu obrata, a do-stupnost leksičkoga korpusa u digital-nome zapisu omogućila bi lakši i pot-puniji uvid u Della Bellin leksikograf-ski opus i tako ga približila korisnici-ma i budućim istraživačima.  Ivana Franić

Još jedan temeljac hrvatskomu jezikoslovlju (Ardelio Della Bella: Gramatičke pouke o ilirskome jeziku, Prijevod s izvornika Nives Sironić-Bonefačić, Pogovor Darija Gabrić-Bagarić, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2006.)

Još jedan temeljac hrvatskomu jezikoslovlju (Ardelio Della Bella: Gramatičke pouke o ilirskome jeziku, Prijevod s izvornika Nives Sironić-Bonefačić, Pogovor Darija Gabrić-Bagarić, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2006.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main