Štebih Golub, Barbara

Croatian

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main

PRIKAZI I OSVRTIVrijedan doprinos kajkavologiji (Josip Đurkovečki: Jezičnica hovat-sko-slavinska, Profil, Zagreb, 2008.)Knjižica koju imamo pred sobom još je  jedan  gemant  iz  gazofilacijuma  po-znatoga kajkavologa i kajkavofila Aloj-za Jembriha. Riječ je o pretisku dvoje-zične, kajkavsko-njemačke gramatike Jo-sipa Đurkovečkoga Jezičnica horvatsko- -slavinska za hasen Slavincev i potreboču ostaleh stranskoga jezika narodov, tiska-ne 1826. godine u Pešti. U uvodnoj studiji Josip Đurkovečki i njegovo djelo A. Jem-brih navodi tri razloga za izdavanje toga pretiska: njime će se jezikoslovcima olak-šati proučavanje te kajkavske gramatike, hrvatskoj će se kulturnoj javnosti predsta-viti njezin autor Josip Đurkovečki, a ujed-no će se ukazati i na gramatološki konti-nuum hrvatskih gramatika.A. Jembrih prvo donosi biografiju Jo-sipa Đurkovečkoga, župnika u Samarici kraj Garešnice, koji se hrvatskoj javno-sti predstavio u vrijeme zagrebačkoga bi-skupa Maksimilijana Vrhovca koji je po-ticao književni rad na kajkavskome knji-ževnom jeziku te se i sam njime služio u svojim propovijedima i pismima. U stu-diji se donose i podatci o drugom zna-čajnom djelu J. Đurkovečkoga, objavlje-nom 1820. godine pod naslovom Kratko-spravek evangeliumov nadaljneh i sveteč-neh. Riječ je o evangelijomima «za potre-boču i hasen dece fare samaričke», odno-sno o nedjeljnim i blagdanskim propovije-dima te njihovom tumačenju u prilago-đenom obliku namijenjenom djeci iz nje-gove župe.Jezičnica horvatsko-slavinska za ha-sen slavincev i potreboču ostaleh stran-skoga jezika narodov slovnica je kojom se J. Đurkovečki predstavio kao nasljedova-telj kajkavskih gramatičara iz 18. st.: Iva-na Vitkovića (1779.), Ignacija Szentmár-tonyja (1783.), Josipa Ernesta Matijevi-ća (1771.), Antuna Rajspa (1772.) i Fra-nje Korniga (1795.). Jezičnica se sasto-ji od dvojezičnog predgovora i dijelova Vpelanje, Od slov, Od imena, Od zaime-na, Od vremenoreči, Od delnikoreči, Od predstavkov, Od prirečka, Od medmetka, Od veznika, a završava tekstom razgovo-ra Med dvemi priateli. Svojom struktu-rom ne odstupa od ostalih onodobnih gra-matičkih priručnika. Posebnu pozornost A. Jembrih u svo-joj  studiji  poklanja  predgovoru  Jezični-ce u kojem Đurkovečki iznosi svoja raz-mišljanja o hrvatskome jeziku u kontek-stu slavenskih jezika i zaključuje kako je taj kajkavski gramatičar morao poznava-ti ideje i djela slavista poput Jana Kolla-ra i Pavela Jožefa Šafařika. Đurkovečki u Predgovoru koristi tri naziva: horvat-ski (kajkavski književni jezik), slavonski (slavonsko-štokavski) i slavinski (slaven-ski koji odgovara latinskome nazivu lin-gua illyricae) pod kojim Đurkovečki po-drazumijeva  prvobitno  stanje  i  čistoću (osobito leksičku) i horvatskoga i slavon-skoga pisanoga književnog jezika. Jezič-nica je, kao što je već spomenuto, dvoje-zična gramatika pisana njemačkim i kaj-kavskim književnim jezikom. A. Jembrih zaključuje  da  «Đurkovečki  izričito  želi pokazati da mu Jezičnicom nije svrha po-kazati kako valja običajeno govoriti (jer to ionako zna svaki kajkavac u skladu s mjesnim govorom) nego kako treba do-Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519bro govoriti; nije mu dakle bila namjera pokazati dijalektalno stanje triju županija, nego književni kajkavski – horvatski je-zik» (2008: 200). U Jezičnici se daje gra-matički opis kajkavskoga književnog je-zika,  polifunkcionalnoga,  standardizira-noga neorganskoga idioma koji je funkci-ju standardnog jezika imao od 16. stoljeća do stvaranja hrvatskoga standardnog jezi-ka štokavske osnovice na području triju županija središnje Hrvatske. Đurkovečki ipak u svoj jezik unosi i poneki štokavi-zam na glasovnoj i morfloškoj razini: če-kati, a ne čakati, na mjestu poluglasa ima i a (lahko) i e (lehko, lehkem). A. Jembrih to tumači mjestom njegova službovanja – Samarica se, naime, nalazi u rubnom po-dručju  prema  slavonskoj  štokavštini.  U svom nastojanju da se horvatski i slavon-ski približe u pogledu grafije, Đurkoveč-ki je ispred ostalih kajkavskih gramatiča-ra. Sam je Đurkovečki taj postupak ova-ko obrazložio: «Da bi se pak ovo jezika snaženje srečno započelo i zjedinjenje je-zikov i narodov doveršiti moglo, potreb-no je od slovo-sloge započeti i jedinost z bližnemi narodi vu njoj deržati. Odkud, kajti kak zroki temeliti svedočiju, s koje-mi vsaki človek razumni na put istine pe-ljati se mora, slovo-sloga slavonska jezi-ku slavinskomu spodobneša, prikladneša, kratkospravna  i  mudreša  nahadja  se...». On napušta dotadašnja kajkavska grafij-ska rješenja cz, sz, s te prihvaća slavonska grafijska rješenja c, s, sh za foneme c, s, š, ali ne prihvaća slavonsko x, nego pred-laže grafem ∫. Zbog predloženih grafijskih rješenja A. Jembrih smatra da je J. Đurkovečki pozna-vao latinsku raspravu kanonika Marka Ma-hanovića  Observationes  circa  croaticam Orthographiam (1814.) te zaključuje: «Sve nam to govori kako je Đurkovečki bio svje-stan činjenice da se govorene razlike teš-ko mogu ujednačivati, zato treba provesti ujednačivanje  u  pisanome  (književnome) obliku» (2008: 192). U tome je pogledu Jo-sip Đurkovečki bio i ispred iliraca kojima je mogao biti primjer i poticaj.Razmatrajući Jezičnicu i poglede na jezik koje iznosi Đurkovečki, A. Jembrih izdvaja autorove tvrdnje koje se uklapa-ju u jezikoslovna razmatranja: a) dao je do  znanja  da  postoji  slavenska,  slovin-ska, zajednica jezika; b) nepovoljne druš-tvene prilike, seljenja naroda itd. učinile su svoje i kod horvatskoga jezika, tj. on je postao «natepen stranskim rečmi»; c) gramatika i rječnik najbolja su pomaga-la za očuvanje čistoće književnoga jezi-ka; d) Jezičnica nije napisana da bi poka-zala horvatsko-kajkavski govor, već da bi normirala jezik Zagrebačke, Varaždinske i Križevačke županije i to ponajprije pi-sane jezične komunikacije. Đukrovečko-ga stoga možemo smatrati prvim kajkav-skim gramatičarom prve polovice 19. st. koji normu kajkavskoga književnoga do-nosi oslanjajući se na slavonske gramati-čare, ponajprije na Matiju Antuna Relko-vića. Pretisak  Jezičnice  omogućuje  uspo-redbu te gramatike s ostalim kajkavskim gramatikama, ali i s tzv. ilirskim grama-tikama i pokazuje da kajkavski slovniča-ri nisu ni u kojem pogledu zaostajali za svojim «ilirskim» kolegama, što ponov-no ukazuje na potrebu revalorizacije cje-lokupne stare kajkavske književnosti pa i djela kajkavskih leksikografa i grama-tičara.Barbara Štebih Golub

Vrijedan doprinos kajkavologiji (Josip Đurkovečki: Jezičnica hovatsko-slavinska, Profil, Zagreb, 2008.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main