Virč, Ines

Croatian

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main

PRIKAZI I OSVRTIMonografija o međimurskom dijalektu(Đuro  Blažeka:  Međimurski  dijalekt (Hrvatski kajkavski govori Međimurja), Matica hrvatska, Čakovec, 2008.)Početke znanstvenog proučavanja me-đimurskih  govora  možemo  povezati  uz ime Jagićeva učenika Vatroslava Oblaka koji je 1896. objavio raspravu Nešto o me-đimurskom  narječju.  Prilog  istraživanju međimurskih govora dan je i u Bartoliće-voj radnji Govor Donje Dubrave, kasnije proširene i objavljene pod naslovom Hr-vatski kajkavski govori Međimurja. Danas su se spoznaje o kajkavskim govorima i kajkavskom narječju općenito znatno pro-širile, prije svega radovima Mije Lončari-ća, Anđele Frančić i Đure Blažeke. Đuro Blažeka rođen je 1968. u Prelo-gu (Međimurje). Godine 1992. diplomi-rao je kroatistiku i južnoslavenske filolo-gije  na  Filozofskom  fakultetu  Sveučili-šta u Zagrebu. Početkom 1998. obranio je magistarsku radnju iz kajkavske dijalek-tologije Govor Preloga, a doktorsku di-sertaciju Govori Međimurja 2004. godi-ne. Od 1998. predaje na Učiteljskom fa-kultetu Sveučilišta u Zagrebu – Središte u Čakovcu, gdje obavlja i dužnost prodeka-na za znanost. Autor je četrdesetak znan-stvenih i stručnih radova. Godine 2004. objavio je knjigu Vrela kajkavskih govo-ra, u kojoj predlaže metodologiju istra-živanja kajkavskih govora. Sudjeluje i u brojnim znanstvenim projektima, od ko-jih  su  najvažniji  Hrvatski  jezični  atlas, Hrvatska ekonomija, Rječnik pomurskih Hrvata i Utjecaj izvannastavnih aktivno-sti iz hrvatskog jezika na rano učenje hr-vatskoga standardnog jezika. Ove je godine, kao plod višegodišnjih autorovih istraživanja, u izdanju Matice hrvatske  u  Čakovcu  objavljena  njegova dugoočekivana monografija o hrvatskim kajkavskim govorima Međimurja, Međi-murski dijalekt (Hrvatski kajkavski govo-ri Međimurja).Knjiga  sadržava  sljedeća  poglavlja: Predgovorno slovo Zvonimira Bartolića (IX–XII); Uvod (1–11); 1. Grananje me-đimurskoga dijalekta (12–16); 2. Fonolo-gija (17–100); 3. Morfologija (101–180); 4. Tablice jezičnih osobina kao kriterija za podjelu međimurskog dijalekta na sku-pine i podskupine (181–184); 5. Odnos međimurskoga dijalekta prema susjednim hrvatskim podravskim i slovenskim govo-rima (185–188); 6. Dodatak I – Pregled alternacija samoglasnika za izražavanje morfoloških kategorija (189–200); 7. Do-datak II – Karte odabranih fonoloških i morfoloških  osobina  MD  (201–214);  8. Dodatak III – Ostale karte (215–218); 9. Zaključak (219–246).U Uvodu autor iznosi ciljeve i opisuje metodologiju istraživanja. Istražio je 105 mjesnih govora u Međimurju. U mjestima koje je odredio za predstavnike pojedinih skupina govora ispunio je upitnik za Hr-vatski jezični atlas Instituta za hrvatski je-zik i jezikoslovlje. Za pojedina mjesta kao izvor podataka poslužili su mu mali rječni-ci (u prosjeku od 300 riječi) koje su izrađi-vali studenti Učiteljskog fakulteta Sveuči-lišta u Zagrebu – Središte u Čakovcu, a za neka mjesta ispunio je manji upitnik koji je sam izradio za potrebe terenskih istraživa-nja. Kako već godinama skuplja građu za rječnik govora Preloga, autor iz tog mjesta Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519navodi  većinu  primjera  kojima  potvrđu-je neke jezične osobine koje su karakteri-stične za cijeli međimurski dijalekt. Tran-skripcija u knjizi najvećim dijelom odgo-vara onoj prihvaćenoj za Hrvatski jezični atlas, a odstupanja su učinjena zbog lak-še čitljivosti teksta i tehničkih ograničenja. Uvod završava kratkim pregledom dosa-dašnjih istraživanja međimurskih govora.U  Grananju  međimurskoga  dijalekta autor prihvaća Lončarićev prijedlog da se međimurski dijalekt podijeli na tri poddija-lekta. Podjela se temelji na odnosu refleksa jata i poluglasa u naglašenoj poziciji te na odnosu refleksa slogotvornoga  i stražnje-ga nazala ǫ. Donji poddijalekt čine: pre-loška, goričanska, donjodubravska, serda-heljska i orehovička skupina govora te pri-jelazni govori draškovečke podskupine i Svetog Jurja u Trnju. Srednji poddijalekt čine: podturenska, subotička, čakovečka, lopatinečka i vratišinečka skupina govo-ra te prijelazni govori Sivice i Knezovca. Prijelazni govori između srednjega i gor-njega poddijalekta su govor Dragoslavca i macinečka podskupina. Gornji poddijalekt čine: svetomartinska, štrigovska i staneti-nečka skupina govora.Drugo je poglavlje knjige ujedno i naj-veće.  Podijeljeno  je  u  pet  potpoglavlja: Akcentuacija, Vokalizam, Konsonantizam, Gubitak i metateza fonema te O fonološ-kim osobinama pojedinih mjesnih govo-ra i podskupina koje čine prijelaz izme-đu skupina ili poddijalekata. Kad govori o akcentuaciji, autor ističe da na područ-ju cijeloga dijalekta nema opreke po mo-dulaciji i kvantiteti. Kako se prozodijska obilježja očituju u kvaliteti samoglasnika, opreka po kvantiteti prefonologizirana je u kvalitetu samoglasnika, pa su zbog toga pod  naglaskom  dobiveni  samoglasnički sustavi od deset do trinaest članova. Fo-nološki je relevantno samo mjesto siline i ono u pojedinim oblicima riječi često ima razlikovnu funkciju, tj. njime se ostvaruju različite riječi. Npr. cyg’n ‘Rom’ i c’igan ‘karakterna osobina’. Naglašen može biti svaki slog bez obzira na položaj u riječi. U Vokalizmu autor daje sinkronijski i di-jakronijski pregled samoglasničkih inven-tara međimurskog dijalekta. Tako u nagla-šenoj poziciji postoji jedan monoftonški i šest diftonških, a u nenaglašenoj dva mo-noftonška inventara. Slijedi pregled poje-dinih inventara, popis mjesnih govora u kojima se javljaju, ograničenja u distribu-ciji i osobitosti realizacije pojedinih fone-ma. U međimurskom dijalektu postoji je-danaest fonoloških sustava. Na kraju pot-poglavlja autor daje osvrt na Oblakov pri-kaz vokalizma govora Svetoga Martina, govori o gubljenju samoglasnika, samo-glasničkim skupovima i promjeni aj > j koja je česta u međimurskom dijalektu. U suglasničkim inventarima nije tako velika raznolikost kao u samoglasničkim. Razli-ke se sastoje u tome postoji li u inventaru sonanti ĺ, ń, ṷ, ĩ i  ili ne. S obzirom na sin-kroniju postoji pet suglasničkih inventara. Autor posebno obrađuje zvučne opstruen-te na kraju riječi; suglasnik v; reflektiranje skupa *və-; spirant x; likvidu l; depalatali-zaciju fonema ĺ; sekundarni skup lj; pala-talni nazal ń; skupove labijal + j; reflekse  i sekundarno dj; reflekse *stj i skj; skup tj  (<  *təj);  reflekse  *zdj  i  *zgj;  reflek-se *br- i er-; refleks palatalnog r; sta-tus i sudbinu j; protetske suglasnike; prije-laze m > n i n > m; prijelaze r > l i l > r; početne suglasničke skupine u kojima je prvi član ploziv; zamjenjivanje suglasni-ka u skupinama te podrijetlo suglasnika i Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519njihovo ispadanje u skupovima. Na kraju potpoglavlja autor obrađuje gubitak i me-tatezu fonema te daje kratak pregled fono-loških osobina pojedinih mjesnih govora i podskupina koje čine prijelaz između sku-pina ili poddijalekata.Treće poglavlje knjige posvećeno je morfologiji.  Podijeljeno  je  u  jedanaest potpoglavlja: Uvod, Alternacije osnovnih samoglasnika  kao  sredstvo  izražavanja morfoloških kategorija, Imenice, Pridje-vi, Zamjenice, Brojevi, Glagoli, Prilozi, Prijedlozi, Veznici te Uzvici. Od najvažni-jih inovacija autor ističe sljedeće: a) gubi-tak dvojine, b) gubitak vokativa, c) sma-njenje broja tipova deklinacija, d) gubitak nesloženih  preteritalnih  vremena,  e)  je-dan futur, f) fakultativni sinkretizam obli-ka za DLI množine i g) čuvanje supina.Četvrto poglavlje čine tri tablice. Au-tor posebno donosi pregled jezičnih oso-bina za govore koji se nalaze na granici skupina i poddijalekata te za neke govo-re u susjedstvu međimurskoga dijalekta, tj. za govor Legrada, Svetoga Petra, Sve-toga Đurđa, Kelemena, Beltinaca i Gajše-vaca pri Križevcih. Treća tablica prikazu-je raspored pojedinih jezičnih osobina po poddijalektima.Kako  bi  što  bolje  opisao  međimur-ski dijalekt, u petom poglavlju autor opi-suje njegov odnos prema susjednim po-dravskim i slovenskim govorima. Od go-vora izvan međimurskog dijalekta razma-tra koprivničke i varaždinske govore koji su u relativnoj blizini rijeke Drave prema Međimurju, a od slovenskih govora prleš-ki i prekomurski dijalekt. U Dodatku I autor daje pregled svih mogućih alternacija samoglasnika kojima se izražavaju morfološke kategorije.U Dodatku II na trinaest je karata pri-kazano rasprostiranje glavnih fonoloških (sudbina jata, sudbina starih nazalnih sa-moglasnika, zatvaranje otvorenih samo-glasnika  pod  utjecajem  nazala,  sudbina *dj, proteza, prijelaz -l > -u, depalataliza-cija ĺ i ń)̭ i morfoloških osobina (sinkre-tizam u dativu, lokativu i instrumentalu množine, nastavak genitiva množine, ge-neralizacija e-nastavaka u imenica sred-njega roda, nastavci u 2. i 3. licu množi-ne prezenta).U  Pogovoru  knjige  Blažeka  upozo-rava da je međimurski dijalekt opisan u posljednji trenutak: „Neki budući istraži-vači međimurskoga dijalekta sasvim si-gurno ne će naći govornike koji bi govo-rili na način opisan u ovoj knjizi. U što će se transformirati mjesni govori opisa-ni u ovoj knjizi doista nitko ne može toč-no prognozirati. Brže se gube stare mor-fološke  i  sintaktičke  osobine,  a  sporije fonološke. Nepovratno nestaje i najveći dio staroga kajkavskog leksika jer nesta-ju mnoge realije iz starog načina života, a također i društveni kontekst u kojem te rije  či imaju komunikacijskoga smisla.“Knjiga  Međimurski  dijalekt  vrlo  je korisna znanstvenicima-kajkavolozima i studentima, a morala bi se naći i u rukama svakog učitelja hrvatskoga jezika u Međi-murju. Jezične su osobine međimurskog dijalekta prikazane vrlo pregledno i lako se mogu uspoređivati s bilo kojim kajkav-skim govorom što može biti velika pomoć u nastavi razlikovne gramatike. Autoru i izdavaču na kraju valja česti-tati na ovom vrijednom izdanju. Ines Virč

Monografija o međimurskom dijalektu (Đuro Blažeka: Međimurski dijalekt : (Hrvatski kajkavski govori Međimurja), Matica hrvatska, Čakovec, 2008.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main