Bilježenje palatalnih konsonanata najviše je problema izazivalo u slavenskih naroda koji su nastojali prilagoditi osnovnu latinicu fonemima svojih jezika. U ovom se radu promatraju bilježenja palatala u pisaca zadarsko-šibenskoga kruga, i to u vremenu od 14. do 17. stoljeća. U toj su regiji nastali prvi hrvatski tekstovi pisani latinicom. Cilj rada jest ustvrditi kako su pojedini autori latinicom zapisali sporne foneme hrvatskoga (čakavskoga) jezika, koje su razlike i istosti njihovih grafijskih rješenja i koje se tendencije ogledaju u višestoljetnoj uporabi latinice na ovom području.The paper shows graphemic solutions for palatal consonants in latinic works from Šibenik and Zadar in the period from the 14th to the 17th century. The corpus consists of thirteen books divided into three groups. Each consonant is described in its own paragraph. Results of the analysis are presented in tables, with remarks about exceptional and common solutions in each group. In the end, similarities and differences between the graphemes found are described, and some orthographical tendencies are mentioned
