Budja, Jurica

Croatian

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main

PRIKAZI I OSVRTIKaleidoskop hrvatske antroponomastike(Petar  Šimunović:  Hrvatska  u prezimenima,  Golden  marketing  – Tehnička knjiga, Zagreb, 2008.)Kada je 2003. godine akademik Pe-tar Šimunović sa svojega znanstvenič-koga mjesta u Institutu za hrvatski je-zik i jezikoslovlje odlazio u zasluže-ni mir, samo je naivac mogao pomisli-ti da je time dokončao svoj znanstve-nički put. Petar Šimunović je mir pre-tvorio u nemir i plod su toga treperenja nizovi djela. Objavljivanje je svojega opusa on preporučio nakladničkoj kući Golden marketing, bolje rečeno njezi-nu osnivaču, g. Franji Maletiću.Jedan je od bisera iz te niske mo-numentalni  „Hrvatski  prezimenik“. Njega  je  akademik  Šimunović  na-pisao u suradnji s g. Maletićem. Ri-ječ je o, kako ga g. Šimunović zove, „troknjižju u kojem smo svi popisa-ni na dva mjesta“. U tom, dakle, trite-uhu hrvatske antroponomastike naho-di se svako svakcijato hrvatsko prezi-me kako je ustanovljeno popisom iz 2001. g. Tih je prezimenskih natukni-ca nabroj 114 643!Kao  predgovor  prvoj  knjizi  „Hr-vatskoga prezimenika“ akademik Ši-munović ispisao je stotinu i šezdeset stranica  antroponomastičke  početni-ce za svakoga korisnika Prezimenika. Budući da je treća knjiga „Hrvatsko-ga prezimenika“ posvećena hrvatskoj ojkonimiji, i ona je dobila odgovara-jući predgovor.Međutim,  bitnost  toga  djela  na-dilazi status pukih predgovora. Dje-lo je jednostavno valjalo izdati samo-stalno. Rečeno – učinjeno i pred hr-vatskim čitateljem stoji knjiga od 463 stranice. Početnica je prerasla u kate-kizam hrvatske antroponomastike.Nezahvalan  je  posao  prikaziva-ča knjige da na nekoliko stranica ra-doznalcima razloži gdjekada vrlo slo-žene  i  znanjem  bremenite  tekstove. Knjiga akademika Šimunovića upra-vo jest tekst u etimološkoj designaci-ji te latinske riječi – tkanje. Tkanje u kojem se čitatelj spretnom piščevom rukom provodi kroz koordinate hrvat-ske povijesti na hrvatskom narodnom prostoru.Knjiga je razdijeljena na dva te-meljna  dijela,  antroponimni  („Hr-vatska u prezimenima“) i ojkonimni („Imena hrvatskih naselja – neispriča-na priča“). Zbog naravi same knjige, antroponimnomu je dijelu akademik Šimunović namijenio veći prostor.Antroponimni je dio razdijeljen na osam poglavlja, koja su pak strukturi-rana manjim odjeljcima.Prvo je poglavlje, „Spomenicima naše  opstojnosti“,  panorama  teorij-skih, onomastičkih spoznaja o feno-menu prezimena, spoznaja koje je au-tor usidrio u hrvatsku situaciju. Aka-demik Šimunović već naslovom daje znati koja je najvažnija društvena ulo-ga  prezimena.  Ono  je  prvorazred-Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 429–504ni  „jezični  i  kulturni  spomenik“.  U nizu podoodjeljaka koji slijede prezi-me se rasvjetljuje s raznih stanovišta. „Što sadržava prezime u Hrvatskom prezimeniku“ tumači korisniku način kako su prezimena obrađena u Prezi-meniku. Teoriji prezimena posvećeni su „O prezimenskim značenjima“. Tu autor ističe razliku među leksičkim i onomastičkim značenjem i iznosi ra-zlike među običnim imenicama, tzv. apelativima, i imenima. Onomastičar traga za etiologijom pojedinoga pre-zimena, što će reći za uzrokom nje-gova postanka. U „Još o sadržaju pre-zimenske  natuknice“  autor  razlaže ustroj prezimena i otkriva nam što se iz prezimena može odčitati. U podo-djeljcima  „Razvitak  imensko-prezi-menskog obrsasca i zrenje prezime-na“ i „Zakon o osobnom imenu (i pre-zimenu“) prati se povijesni put usta-novljivanja prezimena kao zakonske kategorije od samih početaka u 12. st. Zlokoban  naslov  idućega  pododjelj-ka „Bližimo li se rasapu prezimenā?“ opominje čitateljstvo na moguću hudu sudbinu prezimenā u budućnosti.U  odjeljcima  „Naša  prezimena“ akademik Šimunović izdvaja obično-mu  čitatelju  najzanimljivije  povije-sne aspekte postanka hrvatskih prezi-mena. To se razrađuje u odjeljku „Na društvenim  vrelima“,  gdje  se  hoće istaknuti  društveni  kontekst  davanja prezimena. Autor je taj društveni kon-tekst zgodno sažeo formulom „čiji si, kakav si, otkud si i što si“. Četiri, da-kle, skupine prezimena kažu upuće-nomu 1. tko ti je predak (najbrojnija skupina prezimena), 2. kakav ti je bio predak s obzirom na mrežu društvenih odnosa ili na tjelesna obilježja (najša-rolikija skupina prezimena), 3. odakle ti je predak, 4. što su ti predci bili po zanimanju. Idući odjeljak, „Hrvatski i srpski imenski i prezimenski susta-vi“ dotiče se bolne točke hrvatskoga identiteta, poldrug stoljeća zamućiva-ne razlike među Hrvatima i Srbima. Izlažu se razlike u tijeku i okolnosti-ma postanka prezimenā među dvama narodima, kao i bitne razlike u dvama imenskim sustavima. Odjeljkom „Pre-zimena  od  ženskih  osobnih  imena, prezimena žena i tzv. ženska prezime-na“ autor slijedi duh vremena pretre-sajući žensko pitanje u hrvatskoj ono-mastici. Zanimljiv je fenomen o ko-jem piše u „Neustaljenim prezimeni-ma u hrvatskih velikana“. Tumači hr-vatske  likove  prezimenā  znamenitih Hrvata koja su iz dubina povijesti do nas doprla u rashrvaćenom liku. Do-bar je broj njih razriješio sâm akade-mik Šimunović! Ovi redci poučuju i o onomastičkom aktivizmu, ili kako je autor, kao član komisije za imenova-nje zagrebačkih ulica i trgova, upirao da oni ponesu prava imena zaslužnih Hrvata. Nažalost, nije uvijek uspio. U posljednjem odjeljku prvoga poglav-lja,  „Rodoslovniku“,  autor  pokazuje što je rodoslovnik i daje primjere ta-kvih djela pozivljući svakoga čovjeka da radi o vlastitom rodoslovniku.U kratku poglavlju „Jezik u pre-zimenima“  akademik  se  Šimuno-Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 429–504vić  dotiče  aspekata  odnosa  jezika  i prezimenā  kao  jezične  činjenice.  U „Hrvatskom  prezimenskom  mozai-ku“ upućuje se na činjenicu da u hr-vatskim prezimenima ne treba tražiti samo hrvatsku jezičnu podlogu, nego i podlogu drugih jezika s kojima su Hrvati tijekom povijesti bili u dotica-ju. Odjeljci „Jezična norma i pravopis u prezimenima” i „Naglasak u prezi-menima” bave se odnosom pravopisa i naglaska u prezimenima sa službe-nim pravopisom i naglaskom. „Jatov-ska prezimena“ dotiču se trodijalekat-noga odraza jata u prezimenima.Poglavljem „Oblikovanje prezime-nā i onomastički sadržaji u prezimen-skim strukturama“ autor zalazi u tan-čine  jezične  građe  naših  prezimena. Prvi je odjeljak posvećen prezimeni-ma na -ić, što se očituje šaljivim na-slovom  „-ići  to  su  “jugovići”“.  Po-kazuje da na hrvatskom prostoru kao cjelini taj sufiks nije toliko brojan kao u  središnjem  štokavskom  jezičnom prostoru. Sljedeći se odjeljak, opet u mnemotehničkom sroku „Svi -asi su Vlasi?“, nastavlja na prvi i govori o vlaškim  prezimenima  na  -as.  Zatim su tu „Dvoleksemna imena na -mil, -mir i -slav – praslavenska baština“, pogled u najstariji tip slavenskih i hr-vatskih imena, koji je počeo propadati od 16. st., a to propadanje traje do da-nas unatoč romantičarskom valu na-dijevanja hrvatskih vladarskih imena u 20. st. „Sjevernohrvatska prezimena na -ski“ obrađuje ne samo prezimena koja se svršuju tim sufiksom, nego i rodovska prezimena na -ići i -ci, važ-na za povijesnu hrvatsku onomastiku. Dva se odjeljka bave hipokorističnim imensko-prezimenskim sufiksima, -e i -o („Dvosložna hipokoristična ime-na i prezimena na -e i -o”) i -ica („Pa-tronimi na -ica“). Uz to, u njima se ra-spravlja fenomen konverzije, obraća-nja imena u prezime. Sličan je, samo u suprotnom pravcu, proces u kojem se  prezime  preoblikuje  na  lik  ime-na (odjeljak „Prezimena kao osobna imena“).Četvrto  poglavlje,  „Motiv  i  etio-logija u prezimenima“ pobliže razra-đuje formulu „čiji si, kakav si, otkud si i što si“. Ime prvoga odjeljka „Na-dimci kao prezimena“ govori samo za sebe. Daje se i povijesna perspektiva na hrvatsko nadimaštvo. Na to se di-jelom nadovezuje drugi odjeljak „Pre-zimenske  nagrde  i  krabulje“  jer  su mnogi nadimci zbilja zlohotne nagr-de koje nositeljima nadijeva zajedni-ca. „Rodbinska i svojbinska prezime-na“ razmatraju ulogu rodbinsko-svoj-binskih naziva u prezimenima. „Ime-na motivirana bavljenjem čime, služ-bom  ili  dužnostništvom“  daju  mno-gobrojne primjere za taj tip prezime-na, i to ne samo hrvatskoga postanja, nego i inojezičnoga. „Nazivi životi-nja u hrvatskim prezimenima“ izlaže sve obilje zoološke motivacije hrvat-skih prezimena. Ima u prezimenskoj fauni  zvijeri,  domaćih  živina,  riba, ptica,  gmazova,  kukaca.  U  odjeljku „Voda kao motiv prezimenima“ aka-demik Šimunović ispituje ulogu voda Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 429–504u tvorbi prezimenā, pri čem su više nego dobrodošle spoznaje o postan-ku i povijesti hrvatskih vodnih ime-na. Poseban je odjeljak („Frekventno prezime Novak u nas i u slavenskim jezicima“) autor poklonio prezimenu Novak, što zbog njegove učestalosti, što zbog mnoštva tipoloških uspored-nica u drugim jezicima. U „Nazivima za dijelove tijela u prezimenima“ ispi-suju se dijelovi tijela koji su se našli u prezimenima.Peto poglavlje, naslova „Iz povi-jesti  hrvatskih  prezimena“,  obuhva-ća dva odjeljka. U prvom, „Razvitak imensko-prezimenske formule u Hr-vata“, akademik Šimunović podrobno tumači kako se ona razvijala od najra-nijih potvrda, od 11.-oga i 12.-oga st. nadalje. „Horvati u sjevernoj Hrvat-skoj“ pretresa fenomen toga najbroj-nijega prezimena u Hrvatā, fenomen koji stoji u tijesnoj vezi sa širenjem etnonima Hrvat od juga prema sjeve-ru, iz Dalmacije u srednjovjekovnu i novovjekovnu Slavoniju.Iduća se dva poglavlja bave nesret-nim usudom Hrvatā i njihovih prezi-mena u pojedinim časovima povijesti. Povijest je to u kojoj je tuđin višekrat-no  posezao  za  hrvatskim  zemljama. Posljedice su bile s jedne strane odna-rođivanje domorodnoga puka, s druge strane stalno iseljivanje iz domovine.Poglavlje  „Nasilna  preimenova-nja“,  kako  i  ime  govori,  prikazuje nasilno  potalijančivanje  prezimenā istarskih Hrvata u prvoj polovici 20.-oga stoljeća, za vrijeme talijanskoga iredentizma.  Nakon  1945.  Hrvatima su vraćeni izvorni prezimenski liko-vi. Drugi odjeljak, „Bošnjačkomusli-manska osobna imena i prezimena“, razgledava  povijest  pomuslimanči-vanja Bosne kroz imensko-prezimen-sku prizmu. Prati se postupnost toga procesa, od početne katoličko-musli-manske ili bogumilsko-muslimanske dvojnosti  16.-oga  st.  do  cjelovitoga pomuslimančenja  i  stvaranja  suvre-mene bošnjačke nacije.Sedmo  poglavlje,  „Sudbina  pre-zimena  u  hrvatskoj  dijaspori“,  pra-ti mnogostruke hrvatske seobe izvan granica  hrvatske  zemlje,  u  inojezič-ne  sredine.  „Prezimena  u  izoliranim hrvatskim naseobinama u južnoj Ita-liji (moliški Hrvati)“ s onomastičko-ga  gledišta  proučava  hrvatske  nase-obine u Italiji. U Italiju se Hrvati se-ljahu  u  više  valova,  a  najznatniji  je onaj kojim naseliše više mjestā u po-krajini Molise. To su ujedno najstari-je  hrvatske  dijaspore.  Idući  se  odje-ljak, „Gradišćanskohrvatska prezime-na s posebnim osvrtom na prezimena u zapadnoj Ugarskoj“, bavi vjerojatno najkobnijim događajem hrvatske po-vijesti,  velikim  raspučivanjem  utro-be Hrvatske koje je prouzročeno tur-skom najezdom. Činjenice oko tih se-oba još nisu dobistrene, silna dijalek-tna izmiješanost još nije posve razri-ješena, veze između pojedinih hrvat-skih zemalja i pojedinih točaka nase-ljivanja Gradišćanaca u Austriju, Ma-đarsku, Slovačku nisu do kraja izna-đene. Onomastika tu igra bitnu ulogu. Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 429–504Treći se tovrsni odjeljak, „Moravski Hrvati i njihova prezimena“, bavi, uz moliške Hrvate, prvom hrvatskom di-jasporom. Tu je onomastički udio sve to važniji uzme li se u obzir činjenica da je nakon Drugoga svjetskoga rata zajednica  moravskih  Hrvata  utrnuta. Odjeljci „Sudbina hrvatskih prezime-na u SAD-u“ i „Prezimena hrvatskih potomaka u Čileu i u drugim južno-američkim zemljama“ bavi se iselji-vanjem Hrvata u Novi svijet, iseljiva-njem koje se je začelo ne tako davno kao gornja tri vala, a traje još uvijek. Istražuju se putovi mijena i prilagoda-ba hrvatskih imena i prezimena u no-vim, anglofonim i hispanofonim sre-dinama.U drugom dijelu sedmoga poglav-lja  akademik  Šimunović  obraća  se prezimenima susjednih naroda, kojih pripadnici žive i u našoj zemlji. Tako se odjelito tumače najčešći jezični i sadržajni  obrasci  u  talijanskim,  ma-đarskim,  slovenskim,  srpskim,  vlaš-kim, albanskim, njemačkim i češkim prezimenima.Osmo  poglavlje,  „Tisuću  najuče-stalijih prezimena u Hrvatskoj“, može poslužiti kao vježbenica za sve što je do toga časa bilo u knjizi izloženo. U tom poglavlju autor s lakoćom seci-ra  odabrana  prezimena  najrazličiti-jim skalpelima onomastičke znanosti. Prvo ih razređuje prema etiološkom kriteriju, na deapelativna („kakav si i što si“), deetnonimna i detoponimna („odakle si“) i deantroponimna („čiji si“).  U  drugom  koraku,  prezimena podlaže strukturalnoj razredbi. Ona u sebi uzdrži dvije podrazredbe, kono-tativnu i morfološku. Konotativna se tiče afektivnoga naboja što ga prezi-mena nose. Morfološka razredba ra-ščlanjuje prezimena uzimljući u obzir njihov tvorbeni sastav, jesu li izvede-na ili nisu, jesu li izvedena prefiksal-no ili sufiksalno, je li im osnova po-kraćena i sl. Cijelo je poglavlje provi-đeno nizom statističkih podataka, od onih koji se tiču broja slogova u pre-zimenima, do onih koji se tiču udjela pojedinoga sufiksa u tvorbi hrvatskih prezimena.Deveto se poglavlje izravno nado-vezuje na osmo. U njem se tisuću naj-učestalijih hrvatskih prezimena reda-ju prema dvama kriterijima, prvo pre-ma broju nositelja, a zatim i abeced-nim redoslijedom. U tom popisu sva-ki radoznalac može izvidjeti je li nje-govo prezime u društvu tisuću naju-čestalijih. To je ujedno i demonstraci-ja korisnosti računalne tehnologije za onomastičku znanost.U  drugom  dijelu  knjige,  „Imena hrvatskih naselja – neispričana priča“, akademik Šimunović se dotiče hrvat-ske ojkonimije. Ojkonimija svoje mje-sto u knjizi o prezimenima opravdava činjenicom da ojkonimi u Hrvatā če-sto postadoše upravo od antroponimā. Taj je, dakle, dio razdijeljen na dva odjeljka. U prvom se odjeljku opet te-orijske onomastičke spoznaje o ojko-nimima razmatraju na hrvatskoj gra-đi. Među trima načinima kako ojko-nimi postaju (u osnovi im može sta-Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 35 (2009.), str. 429–504jati 1. antroponim, 2. apelativ s ime-nicom koja izriče reljef, 3. apelativ s imenicom koja izriče čime se stanov-nici bave) ovdje su posebno zanimlji-vi ojkonimi postali od antroponimā. Raspršani  su  po  cijelom  hrvatskom tlu, iako s bitnom razlikom u tvorbe-nom  sufiksu.  U  gorskom  dijelu  Hr-vatske protežu se imena strukture pri-imak + sufiksi -ići ili -ane, u ravničar-skom dijelu imena strukture priimak + -ci. To je odraz razlike u društve-no-gospodarskoj organizaciji gorskih (= stočarskih) i ravničarskih (= ratar-skih) krajeva.U drugom odjeljku donosi se po-pis naseljenih mjesta u Republici Hr-vatskoj po županijama. Bogatstvo od 6654 toponima.Akademik Šimunović piše vrlo pit-ko. Prijelazi su s jedne teme na drugu blagi, i na kraju čovjek uopće nema dojam težine znanstvenoga djela. A o znanstvenosti govori impozantan po-pis  onomastičke  literature  na  kraju knjige: 1406 naslova! Autor ne krsma činjenicama pridati čuvstvene komen-tare. Gdje može, liričan je. Uglavnom je nažalost epičan jer hrvatska je po-vijest, a onda i povijest hrvatske ono-mastike ep. I to ne ep u kojem Hrva-ti osvajaju, nego ep u kojem Hrvate osvajaju i raseljuju. Nema poglavlja u kojem autor na to ne opominje.„Hrvatska  u  prezimenima“  nije samo onomastička knjiga. U njoj će se naći mnoštvo dijalektoloških poda-taka. Akademik Šimunović nije samo onomastičar, on je i vrhunski dijalek-tolog. Kao onomastičar i kao dijalek-tolog, čovjek je prisiljen hodati po ze-mlji koju istražuje, prisiljen je živjeti s pukom koji ispituje. Upoznaje se sa sadašnjošću toga puka, nastoji rekon-struirati njegovu prošlost, strepi nad njegovom budućnošću.Uz to, u knjizi ima obilje povije-snih  podataka.  Upravo  stoga  što  su povijest zemlje i povijest prezimenā isuviše prepleteni.Petar Šimunović je čovjek koji je izniknuo iz hrvatske zemlje i toj ze-mlji služi. Njegov znanstvenički rast možemo si predočiti kao hrast kojemu je korijen na otoku Braču, a krošnja se polako širi i obuhvaća cijelu Hrvat-sku, prerasta njezine granice i zalazi “na onu ban(d)u mora”, zalazi u Gra-dišće, zalazi svakamo kamo je usud zagnao hrvatskoga čovjeka. Od „To-ponimije otoka Brača“ preko cijelo-ga hrvatskoga Jadrana krošnja se kri-li na hrvatsku unutrašnjost. Žirje opa-da i plodi hrvatsku zemlju novim na-raštajima onomastičara.Na koncu, neka mi bude dopušte-na onomastička prispodoba. Kako je biblijski Šimun Petar “stijena” na ko-joj je usađena kršćanska Crkva, tako je  Petar  Šimunović  stijena  na  kojoj se uzdiže hrvatska onomastika. Sva-ki  novi  sintetični  prikaz  hrvatskoga prezimenstva bit će samo dopisivanje „Hrvatske u prezimenima“.Jurica Budja

Kaleidoskop hrvatske antroponomastike (Petar Šimunović: Hrvatska u prezimenima, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2008.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main