Matas Ivanković, Ivana

Croatian

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main

PRIKAZI I OSVRTIUzduž i poprijeko po  slavenskoj leksikografiji(Теория  и  история  славянской лексикографии, Научные материалы к XIV съезду славистов, Москва, 2008.)Uoči 14. međunarodnoga slavističko-ga kongresa, koji se ove godine održao u Ohridu, objavljena je monografija Teorija i povijest slavenske leksikografije. Njezin je nastanak dogovoren na sastanku Ko-misije  za  leksikologiju  i  leksikografiju1 Međunarodnoga slavističkoga komiteta u vrijeme međunarodnoga skupa „Povijest i kultura Slavena u zrcalu jezika: slavenska leksikografija” (21.–25. listopada 2005.) u Moskvi. Građa je prikupljana dvije i pol godine i objavljena uoči sastanka slavi-sta. Slična ideja vodila je Komisiju u izra-di zbornika „Slavenska povijesna i pored-bena leksikografija (1970–1980): rezulta-ti i perspektive” (Moskva, 1986.). U  monografiji  Teorija  i  povijest  sla-venske  leksikografije  donose  se  rezulta-ti razvoja slavenske leksikografije od vre-mena  njezina  nastanka  u  određenoj  sla­venskoj  zemlji  do  prvoga  desetljeća  21. stoljeća. Tema zadana naslovom omogući-la je da se prati razvoj pojedine nacionalne leksikografije i opiše njezino suvremeno stanje, ali je omogućila i ocjenu situacije u ovome znanstvenome području te izdva-janje najvažnijih problema. Pokazalo se da u slavenskoj leksikografiji postoje snažne uzajamne veze i međusobni utjecaji.U  vrijeme  kada  računala  osvajaju svijet takvi su presjeci vrlo važni jer raču-1  Hrvatski je član Komisije Branka Tafra.nala predstavljaju vrata koja se zatvara-ju za mnogima tradicijama u leksikogra-fiji (primjerice rad s karticama), ali se i otvaraju novostima – količina građe više nije ograničena, ona se lako prerađuje i prenamjenjuje, a korpusno pretraživanje daje novi i potpuniji uvid u građu. Sve to ubrzava rad leksikografa i širi perspekti-ve leksikografije.U ovoj monografiji sudjelovali su lek-sikografi gotovo svih slavenskih zemalja. U prvome dijelu prikazana je slavenska leksikografija, u drugome slavenska lek-sikografija u neslavenskim zemljama, a u trećemu leksikografija u Rusiji. U prvo-me dijelu prikazane su leksikografije je-danaest zemalja koje su poredane po az-bučnome redu. Povijest i perspektivu ra-zvoja bjeloruske leksikografske tradicije prikazao je V. K. Ščerbin, povijest i su-vremeno  stanje  bugarske  leksikografije prikazala je Marija Čoroleeva, a make-donsku E. V. Vrižnikova. O poljskoj lek-sikografiji  pisao  je Tadeusz  Piotrowski, o srpskoj V. P. Gudkov i E. I. Jakuškina, a o slovačkoj Aleksandra Jarošová. Slo-vensku leksikografiju i leksikologiju u po-vijesnoj perspektivi predstavila je Majda Merše, a ukrajinsku leksikografiju, njezi-nu povijest i suvremenost V. V. Dubičin-ski. Hrvatsku leksikografiju predstavile su Branka Tafra i Željka Fink, staroslaven-sku leksikografiju u Češkoj Emilija Bla-gova, a tradiciju i sadašnjost češke leksi-kografije Zdeňka Hladká i Olga Martin-cová. Drugi dio monografije tematski je posvećen slavenskoj leksikografiji u ne-slavenskim zemljama. O slavenskoj lek-sikografiji u Njemačkoj pisala je Renate Belentschikow, a o ruskoj leksikografiji u Švedskoj Ulla Birgegord. Pregledi nisu Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519ujednačeni: leksikografija nekih zemalja obrađena je opširnije i iscrpnije, a drugih manje, budući da leksikografija svake ze-mlje ne nudi isto bogatstvo. Tako je ru-ska leksikografija zbog obilja građe dobi-la svoju tematsku trećinu. Ovdje se može postaviti pitanje je li ta treća cjelina zaista rezultat toliko veće produkcije u Rusiji u odnosu na druge slavenske zemlje ili je to dijelom i „diskrecijsko pravo“ domaćina i organizatora koji o svojoj leksikografiji najviše zna da tomu znanju posveti i naj-više prostora. U trećemu poglavlju obra-đene su i neke opće leksikografske teme. Objavljen je predgovor drugoga izdanja objasnidbenoga rječnika sinonima rusko-ga jezika gdje je J. D. Apresjan predsta-vio  i  strukturu  rječničkoga  članka  rječ-nika. Isti je autor iznio i teorijske osno-ve aktivne leksikografije. A. S. Belouso-va predstavila je tri nova rječnika ruskoga jezika nastala u novije vrijeme u Institu-tu ruskoga jezika V. V. Vinogradova. Opći pregled rječnika suvremenoga ruskoga je-zika dao je L. P. Krysin. L. V. Kurkina pri-kazala je rusku etimološku leksikografiju, a S. A. Myznikov rusku dijalektnu leksi-kografiju. A. A. Polikarpov, O. V. Kukuš-kina i A. G. Toktonov iznijeli su provje-ru teorijskih predviđanja neoderivatološ-kih zakonitosti na podatcima ruske kor-pusne neoderivatografije. G. N. Skljarev-ska predstavila je suvremenu rusku leksi-kografiju, njezina dostignuća i propuste, a L. L. Šestakova prikazala je rusku autor-sku leksikografiju: opće stanje i tenden-cije razvoja.Monografija je prikladno nazvana Te-orija  i  povijest  slavenske  leksikografije pri čemu se prva dva naziva mogu izdi-gnuti iznad određenja koje za njima slije-di. Kao što je svaki autor u prikazu poje-dine nacionalne leksikografije morao ra-zraditi i svoju teoriju i prilagoditi ju svo-jemu predmetu opisa, isto je tako i pisa-nje i čitanje o razvoju nacionalne leksiko-grafije istodobno i čitanje i pisanje o na-cionalnoj povijesti. Pomalo bolno zvuči činjenica da se makedonska leksikografi-ja, kao i makedonski standardni jezik, po-čela razvijati tek polovicom prošloga sto-ljeća, pogotovo kad se uzme u obzir da je staroslavenski jezik, jezik prve slaven-ske pismenosti i književnosti, utemeljen na  jednome  južnoslavenskome  narječju srodnom nekim tadašnjim makedonskim govorima, mjesnome govoru Slavena iz okolice Soluna u 2. pol. 9. st. Zanimljiv je i prikaz bjeloruske i ukrajinske leksi-kografije jer su ti jezici godinama bili su-stavno potiskivani ruskim jezikom. S po-vijesnim mijenama i njihovim neizbjež-nim utjecajem na jezik susrele su se i au-torice prikaza hrvatske leksikografije po-kušavajući  pronaći  jedinstveni  kriterij podvođenja rječnika pod nazivnik „hrvat-ski“ u čemu nisu uspjele, pa su rječnici nastali u razdoblju do 1918. uzeti kao dio povijesti hrvatske leksikografije ako je u njima zastupljen hrvatski leksik. Rječnici tiskani u 20. st. s različitim nazivima jezi-ka klasificirani su prema teritorijalnome kriteriju – oni koji su objavljeni u Hrvat-skoj pripadaju hrvatskoj leksikografiji, a rječnici objavljeni u Srbiji – srpskoj leksi-kografiji. Naziv jezika nije mogao poslu-žiti kao kriterij jer se više puta zbog poli-tičkih prilika mijenjao (čak i u izdanjima istoga rječnika).Većinu prikaza pojedinih leksikografi-ja pisali su autori iz zemlje čija se leksiko-grafija prikazuje. Iznimka su srpska i ma-Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519kedonska leksikografija koje su predsta-vili autori iz Rusije, pa se može reći kako su one dobile pregled „izvana“. Možda se u tome „izvanjskome“ pogledu krije i uzrok određene površnosti. Teško bismo se, naime, složili s tvrdnjom iznesenom u početku prikaza srpske leksikografije da suvremena srpska, hrvatska, crnogorska i bosanska leksikografija imaju zajedničku pretpovijest koju čine dvojezični i višeje-zični rječnici priređeni i objavljeni u XVI. i XVII. st. (usp. str. 116.).Iako  je  pretpostavka  svakoga  znan-stvenoga rada objektivnost, u izradi i in-terpretaciji ovakvih pregleda ponekad je teško izbjeći i određenu subjektivnost. U usporednim prikazima više leksikografija koje na lenti vremena upisuju rječnike kao svjedoke vlastite jezične povijesti, sama se od sebe otvaraju pitanja kao od kada? i koliko? i nameće se njihova usporedba. No da bi se odgovorilo na pitanje kada po-činje povijest leksikografije, pa tako i po-vijest hrvatske leksikografije, treba naj-prije odgovoriti i na teoretsko pitanje što se može smatrati rječnikom. Tako u uže-mu smislu te riječi rječnik predstavlja sa-mostalno djelo, u rukopisu ili tiskano, u kojemu su leksičke jedinice organizirane u određenome redu, najčešće abecedno ili tematski, i gdje se određuje značenje rije-či u tome jeziku ili se daju ekvivalenti na jednome stranome jeziku ili više njih. U širemu smislu, rječnikom se mogu sma-trati i razni popisi unutar drugih tekstova. Tradicija  hrvatske  leksikografije  ako  se imaju na umu rječnici u današnjem zna-čenju te riječi duga je 400 godina, a ako proširimo pojam i na mala leksikografska djela, duga je više od 500 godina. Tako je oko 1450. Niccolo Roccabonella u Liber de simplicibus zapisao nazive biljaka na grčkome, arapskome, latinskome, hrvat-skome i nešto na njemačkome i to se dje-lo  može  smatrati  početkom  terminološ-kih i slikovnih rječnika. Uz 1527. godinu vezujemo nastanak prvoga hrvatskoga ti-skanoga rječnika. Petar Lupis Valentiano sastavio je talijansko­hrvatski rječnik, da-kle rječnik dvaju živih jezika, u vrijeme dok su rječnici uglavnom bili usmjereni na latinski. Takva nas tradicija tijesno ve-zuje uz povijest europske leksikografije i svojom dužinom daje nam povoda za po-nos (posebno ako se usporedi s primjeri-ce bugarskom leksikografijom koja svo-jim početkom smatra 1835. g. ili s make-donskom koja se počela razvijati tek oko polovice prošloga stoljeća). Za svaku je leksikografiju korisna po-vremena  „inventura“  ovakva  tipa.  Ona nam pokazuje da je pred našom leksiko-grafijom još mnogo posla, između ostalo-ga treba napraviti veliki deskriptivni rječ-nik, povijesne rječnike određenih razdo-blja,  rječnike  homonima,  antonima,  pa-ronima,  tvorbeni,  gramatički,  razgovor-ni, antroponimijski, toponomijski i druge rječnike, ali iza nas je bogata i duga tra-dicija pa nema razloga da se bojimo bu-dućnosti i novih leksikografskih izazova. No ovakav nam zbornik usporednih pri-kaza svojim pogledom uzduž stoljećâ (od početka  svake  pojedinačne  leksikogra-fije do danas) i presjekom preko slaven-skih zemalja daje istodobno i opći i poje-dinačni uvid u slavenske leksikografije te nam pomaže da pronađemo svoje mjesto u vremenskoj vertikali i u prostornoj ho-rizontali.Ivana Matas Ivanković

Uzduž i poprijeko po slavenskoj leksikografiji (Теория и история славянской лексикографии, Научные материалы к XIV съезду славистов, Москва, 2008.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main