Gabrić-Bagarić, Darija

Croatian

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main

PRIKAZI I OSVRTINepoznato o poznatome  ili o starome na nov način(Ranko Matasović: Poredbenopovije-sna gramatika hrvatskoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb, 2008.)Uobičajeno je prikaze opsežnijih tek-stova  započeti  prezentacijom  sadržaja. Knjiga  kojoj  je  posvećen  sljedeći  osvrt po svome sadržaju ne odstupa od osta-lih povijesnih gramatika pa ne bismo ni-šta novo rekli nabrajanjem dijelova: pred-govor,  uvod,  poredbenopovijesna  fono-logija,  poredbenopovijesna  morfologi-ja, hrvatski u dodiru s drugim jezicima. Sve je to, kao obvezatna sastavnica povije­sne  gramatike,  očekivano  i  predvidivo. Međutim, već pomno iščitavanje autoro-va proslova opominje nas da ćemo samo ozbiljno uranjajući u tkivo Matasovićevih analiza otkriti novost i jedinstvenost po-gledâ na jezični razvoj, što je najvažnija kvaliteta ove knjige u odnosu na sve pret-hodne i istovrsne.Autor u svome predgovoru, a prema uzusima  znanstvenoga  izlaganja,  objaš-njava  motive  i  putove  nastanka  knjige, osvrće se na ranije objavljena djela dru-gih autora uvažavajući pri tome zasluge svojih prethodnika, upozorava na stupanj obrađenosti  građe  u  dosadašnjim  istra-živanjima. Matasović posebno ističe či-njenicu koja istodobno govori i o njego-vu vlastitom prosedeu i o znanstveničko-me profilu. Točnije, izrijekom tvrdi da u knjizi „nema novih spoznaja“ i „teško je očekivati mnogo novih zamisli“. O svo-me pristupu pak veli da je pisao bez ve-likih ambicija i da je knjiga pisana „više kao sinteza tuđih negoli kao rezultat vla-stitih istraživanja“.Gotovo  upozorava  čitatelju  da  neće ništa novo naći čitajući već poznato, sko-ro da ga opominje da ne gubi vrijeme. Unatoč autorovim opomenama, poznaju-ći prethodno objavljena djela Ranka Ma-tasovića,  neizostavno  polazimo  ususret njegovoj poredbenopovijesnoj gramatici.U  prvom  trenutku  čitatelja  iznenadi naslov. Gramatike toga tipa su – tradici-onalno i u kroatistici i u inojezičnome je-zikoslovlju – ili povijesne ili poredbene. Naziv povijesnoporedbena gramatika po-sljedica je pomaka u vizuri Matasoviće-vih analiza. Osnovna je Matasovićeva ide-ja da se hrvatski mora promatrati ne samo kao dio slavenskoga nego i indoeuropsko-ga jezičnoga kompleksa, da treba utvrdi-ti veze baltoslavenskoga i praslavenskoga prema indoeuropskom, pa u tim relacija-ma proučavati povijest hrvatskoga. Na  početku  svakako  treba  istaknu-ti autorove vrlo precizne definicije pra-slavenskoga,  općeslavenskoga,  predsla-venskoga i baltoslavenskoga jezika. Sre-dišnje pitanje, kojemu Matasović prilazi krajnje oprezno, uvažavajući dosada po-stavljene teorije, jest podjela slavenskih jezika. On zapravo revidira ranije pola-zišta  genetske  klasifikacije  jezika,  pa  i neka koja su ideološko­politički motivi-rana. Podjelu slavenskih jezika prikazuje shematski, pri čemu se vidi različit status južnoslavenskih jezika i njihova filijaci-ja u odnosu na istočnoslavenske i zapad-noslavenske jezike. Proučavanje hrvatske tronarječne situacije navelo je autora da pretpostavi  postojanje  zapadnojužnosla-venskoga, a zatim i prazapadnojužnosla-Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519venskoga jezika iz kojega se razvijaju hr-vatska i slovenska narječja, što je polazi-šte svih ostalih analiza i u ovoj knjizi, a nezaobilazno i u svim daljnjim istraživa-njima hrvatskih idioma. Ističemo da u okviru istoga uvodno-ga pogavlja čitatelj može naći zanimlji-vih povijesnih podataka o Slavenima, nji-hovoj pradomovini, o izvorima u kojima se Slaveni spominju, pa te stranice mogu biti zanimljive i onima kojima lingvisti-ka nije struka. Uvod donosi i opće podatke o nizu je-zika, njihovim govornicima i rasprostra-njenosti kao i o izvorima za proučavanje (litavski, latvijski, ruski, ukrajinski, bje-loruski, poljski, kašupski, lužički, bugar-ski, makedonski...).U  poglavlju  Poredbenopovijesna  fo-nologija autor prati razvoj glasova od in-doeuropskoga do praslavenskoga i balto-slavenskoga i od praslavenskoga do hr-vatskoga, i to uvijek s podatcima o sta-nju  u  drugim  slavenskim  jezicima,  što po  prirodi  stvari  čini  poredbenograma-tički segment knjige. Povijesnoj grama-tici u užem smislu svakako pripada pri-kaz fonoloških promjena u hrvatskome, koje Matasović promatra i u relaciji pre-ma posljedičnim morfološkim inovacija-ma. U tome dijelu knjige uočava se neod-vojivost poredbenoga i povijesnoga u tu-mačenju današnjega hrvatskoga fonološ-koga sustava.Ako u rezultatima fonoloških promje-na postoji razlika između hrvatskih nar-ječja, ona je uvijek naznačena premda au-tor tvrdi da se bavi štokavskim zbog nje-gova posebnoga statusa u odnosu na stan-dardni jezik. Kronologiju fonoloških promjena u hr-vatskome dokumentira potvrdama iz tek-stova različitih žanrova: epigrafskih, prav-nih, nabožnih, ali i iz govora. Posebnu  pozornost  autor  je  posvetio razvoju  naglasaka.  U  kompliciranoj  sli-ci naglasnih mijena od praslavenskoga do hrvatskoga uspio je uočiti najvažnije etape i utvrditi osnove hrvatskoga štokavskoga četveronaglasnoga sustava. Poglavlje završava izvrsnom sintezom o  glavnim  pravcima  razvoja  hrvatskoga fonološkoga sustava i kronološkim pregle-dom najvažnijih glasovnih promjena, što je posebno dragocjeno studentima i preda-vačima povijesti jezika.Povijesnoporedbena morfologija kon-cipirana je u osnovi jednako kao i fonolo-gija, što znači da je polazište indoeurop-ski, da se zatim obrađuje baltoslavenski i praslavenski period, a na kraju promjene praslavenskih oblika u hrvatskom. U obra-di imenica sučeljene su paradigme poje-dinih tipova deklinacije, u obradi glago-la obrasci konjugacija, i to u praindoeu-ropskom, staroslavenskom, litavskom, la-tinskom i sanskrtu – u jednoj skupini, a u praslavenskom, staroslavenskom, ruskom, poljskom i hrvatskom – u drugoj skupi-ni. Ako objašnjenje razvoja zahtijeva, us-poređuje se, posebno kod glagola, stanje u grčkom i hetitskom. Raspodjela u skupi-ne napravljena je prema osnovnoj koncep-ciji, odnosno u skladu s autorovim stajali-štem da opis svakoga jezika treba postavi-ti u perspektivu prema indoeuropskome i/ili praslavenskome. I u ovome dijelu gramatike hrvatski se razvoj dokumentira primjerima i potvrdama iz različitih književnih i neknjiževnih tek-stova te podatcima iz dijalekata i govora. Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519Nešto su kraći i manje opsežni dijelo-vi knjige koji se bave ostalim promjenji-vim i nepromjenjivim vrstama riječi, ali je i o njima sve relevantno rečeno i pro-tumačeno.  Oblici promjenljivih riječi izloženi su tako da je vidljiva i svaka fonološka pro-mjena, pa se na neki način repetiraju spo-znaje iz poglavlja o fonologiji.Impresionira  matematička  sustav-nost u izlaganju obličkih mijena, vidlji-va – između ostaloga – u redoslijedu pa-deža. Naime, autor odstupa od uobičaje-noga nizanja N, G, D, A, V, L, I, a uspo-stavlja redoslijed N, A, V// G, Abl// D, L// I zbog toga što su glavne inovacije obu-hvaćale padežne parove i zbog toga što su neki padeži sinkretizirani. I to poglavlje završava tabličnim pri-kazom, odnosno kronološkim pregledom najvažnijih hrvatskih morfoloških inova-cija, prema čemu autor zaključuje da se najveći broj promjena ostvario u 14. i po-četkom 15. stoljeća. Iako se i ovdje osnovna crta hrvatsko-ga razvoja oslikava kao sinteza otprije po-znatih činjenica, Matasović dodaje svoje komentare i rješenja ako ih može potkrije­piti argumentima. Međutim, ako u kro­atistici postoje prijepori ili ako nema pri-hvaćenoga zaključka, kao u slučaju na-stavka  -a  u  Gmn  imenica  a­  i  e­vrste, onda samo obavještava o stanju u kroa-tističkoj literaturi. Njegov cilj očito nije da u ovoj knjizi dade konačne odgovore, izraženije je nastojanje da se upozori na neriješena pitanja. Na kraju razmatranja o razvoju hrvat-skoga fonetizma i oblika Matasović pred-laže periodizaciju povijesti hrvatskoga je-zika, gdje izdvaja četiri razvojne etape: zapadnojužnoslavenski:  od  7.  do  9.  st.; starohrvatski: od 9. do 14. st.; srednjohr-vatski: od 14. do početka 18. st.; novohr-vatski: od 18. st. do danas. Posljednji dio knjige Hrvatski u dodi-ru s drugim jezicima najviše će zanimati širu čitateljsku publiku, koja se jezikom ne bavi profesionalno. Matasović proma-tra hrvatski u odnosu na jezike koje su Hrvati zatekli na području naseljavanja, a onda prema jezicima s kojima su bili povezani  zbog  povijesnih  kretanja  (tur-ski) ili s kojima su dijelili europski kul-turni prostor (njemački, češki, ruski, ma-đarski,  engleski).  Tu  će  čitatelj  saznati da su iz turskoga došle, između ostalih, rije  či tavan, kat, iz arapskoga bedem, iz mađarskoga lopov, iz crkvenoslavensko-ga suprug, preljub, učenik, iz njemačko-ga krumpir, škare... Podatci te vrste uvijek izazivaju pozornost čitatelja zbog nena-danih i neočekivanih činjenica.Veza s osnovnom temom knjige, a što zanima jezikoslovce profesionalce, ostva-rena je etimološkim napomenama i uvo-đenjem  kronologije  posuđivanja,  pre-ma kojoj saznajemo vrijeme ulaska tuđi-ce u hrvatski. Matasović razdvaja sloj po-suđenica na regionalizme, supstandardni fond i leksik prisutan u standardnom hr-vatskom. Matasovićeva  knjiga  završava  kaza-lom hrvatskih riječi, kazalom osoba i is-crpnom bibliografijom.Povijesnoporedbena gramatika hrvat-skoga jezika Ranka Matasovića opravda-no se može kvalificirati kao sinteza do-sadašnjih spoznaja, rezultata istraživanja i  lingvističkih  dostignuća.  Matasovićev Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519osobni prinos povijesnojezičnim istraži-vanjima očituje se u sustavnom opisu ra-zvoja fonologije i morfologije hrvatsko-ga jezika kao dijela slavenske i indoeu-ropske jezične zajednice i u originalnom tumačenju niza pojava omogućenim oda-branim komparativnim pristupom. Samo vrstan poznavatelj etimologije i poredbe-ne gramatike mogao je dosljedno izvoditi (matematičkim jezikom rečeno) hrvatske oblike iz praindoeuropskih začetaka, us-porediti ih s oblicima srodnih jezika i po-kazati njihov razvoj do suvremenoga sta-nja.Prikazivači  znanstvenih  djela  često završavaju svoje osvrte tvrdnjom da pri-kazana knjiga popunjava prazninu u odre-đenom znanstvenom području ili discipli-ni. To bi se svakako moralo reći i za ovu knjigu, i to ne samo metaforički, nego do-slovno. Ipak bi bolje odgovarala tvrdnja da Matasovićeva knjiga ne može biti tek popuna ili dopuna, nego da je temelj i pu-tokaz svim budućim povijesnim gramati-kama ne samo hrvatskoga nego i drugih slavenskih jezika. Darija Gabrić-Bagarić

Nepoznato o poznatome ili o starome na nov način (Ranko Matasović: Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb, 2008.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main