Ramadanović, Ermina

Croatian

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main

PRIKAZI I OSVRTIIstine i laži, spoznaje  i predrasude o jeziku u NDH(Marko  Samardžija:  Hrvatski  jezik, pravopis i jezična politika u Nezavisnoj Državi  Hrvatskoj,  Hrvatska  sveučilišna naklada, Zagreb, 2008.)Prof.  dr.  Marko  Samardžija,  nepune dvije godine poslije svoje desete knjige1, objavio je još jednu knjigu, Hrvatski je-zik, pravopis i jezična politika u Nezavi-snoj Državi Hrvatskoj. Nakon petnaest se godina ponovno vratio2 i zagledao u ono razdoblje hrvatskoga jezika koje je dugo bilo zabranjenom temom, ono razdoblje hrvatskoga  jezika  koje  do  njega  nitko nije sustavno istraživao, ono veoma krat-ko, ali intrigantno, povijesno razdoblje od 10. travnja 1941. do početka svibnja 1945. godine. Zanimljivo je to što nam Samardžija u predgovoru (str. 5 – 9) svoje nove, veoma opsežne knjige (580 stranica), Hrvatski je-zik, pravopis i jezična politika u NDH, go-vori o svojim pobudama, tj. o početcima svojega  zanimanja  za  spomenuto  razdo-blje hrvatske jezične povijesti. Samardžiju je naime životni put odveo u kölnski insti-tut na lektorat3 gdje se susreo s njemačkom literaturom o njemačkome jeziku za vrije-me Trećeg Carstva. To ga je potaknulo na 1  Hrvatski kao povijesni jezik, Zaprešić, 2006.2  O jeziku je u NDH objavio dvije knji-ge: Hrvatski jezik u Nezavisnoj Državi Hrvat-skoj,  Hrvatska  sveučilišna  naklada,  Zagreb, 1993. i Jezični purizam u NDH, Hrvatska sve-učilišna naklada, Zagreb, 1993.3  Od 1977. do 1979. godine.razmišljanje o tome kako je i hrvatski jezik zapravo prošao kroz jedno takvo razdoblje i kako bi valjalo napisati nešto i o hrvat-skome jeziku i pravopisu za Nezavisne Dr-žave Hrvatske. On je, kao i svi znanstveni-ci, žudio za istinom i nije se zadovoljavao postojećim informacijama koje su bile ve-oma skromne, a danas, zahvaljujući upra-vo njemu, znamo da su neke od njih pisane veoma oprezno (što je razumljivo), a neke su bile i neistinite. Budući da se nije imao za što konkretno uhvatiti4, morao je zapra-vo krenuti ispočetka. Ova je knjiga, Hrvatski jezik, pravo-pis i jezična politika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj5, podijeljena na šest dijelova: I. Hrvatski jezik i pravopis od kraja XIX. stoljeća do godine 1941. (str. 11 – 28), II. Hrvatski jezik, pravopis i jezična politi-ka u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (str. 29 – 125), III. Zakonske odredbe, provedbe-ne naredbe, ministarske naredbe i okruž-nice o hrvatskome jeziku i pravopisu (str. 127 – 155), IV. Članci o hrvatskome jezi-ku, pravopisu i jezičnoj politici objavlje-ni od 11. travnja 1941. do početka svib-nja 1945. (str. 157 – 416), V. Pretisci (str. 417 – 456), VI. Jezični savjeti Hrvatsko-ga državnog ureda za jezik / Ureda za hr-vatski jezik (str. 457 – 562). Na kraju je knjige objavljena bibliografska napome-na (str. 563), literatura (str. 565 – 566), kazalo imena (str. 567 – 574) i bilješka o autoru (str. 575 – 576).U prvome se dijelu ove knjige Samar-džija osvrće na razdoblje prije NDH, od-nosno na razdoblje posljednjih dvaju de-setljeća XIX. stoljeća pa do godine 1941. 4  Misli se na relevantnu literaturu.5  To je ujedno i naslov drugoga poglav-lja, tj. drugoga dijela knjige. Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519Naime,  istraživati  jezik  i  baviti  se  jezi-kom kojega razdoblja nikako ne možemo bez prethodnog znanja i proučavanja nje-gove vanjske povijesti, tj. bez poznavanja njegovih sociolingvističkih aspekata (je-zično-političkih i pravno-političkih). Na-dalje, govoriti o kojemu stoljeću i zbiva-njima u njemu zapravo je nemoguće, a da se pritom ne dotaknu događaji koji su mu prethodili. Tako Samardžija opisuje doga-đaje posljednjih dvaju desetljeća 19. sto-ljeća (pobjedu hrvatskih vukovaca, poja-vu dijalektalne poezije, posljednje poku-šaje  germanizacije  u  Dalmaciji  i  mađa-rizacije u Slavoniji i banskoj Hrvatskoj) koji su bitni za shvaćanje i razumijevanje onoga što im slijedi. Upozorava na važ-nost Braniča jezika hrvatskog Nikole An-drića (1911.) kao prvoga nagovještaja ot-klona od koncepcije hrvatskih vukovaca. Prikazuje događaje uoči Prvoga svjetskog rata i upozorava na pojavu mladih hrvat-skih književnika koji su žrtvovali hrvatski jezik i (i)jekavicu i prihvatili ekavicu te tako pisali do druge polovice dvadesetih godina 20. stoljeća. Govori o hrvatskom jeziku i njegovu nepovoljnu (unitaristič-ka jezična politika) položaju u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (poslije Kralje-vina Jugoslavija). Nakon atentata na kra-lja Aleksandra (Marseilles, 1934.) pitanje je hrvatskoga jezika ponovno isplivalo na površinu. Osniva se Društvo Hrvatski je-zik (1936.) i pokreće časopis Hrvatski je-zik (1938.). Nakon Cvetkovićeva i Mače-kova sporazuma u uporabu je vraćen Bo-ranićev pravopis, pa je i njegovo 4. izda-nje ponovno objavljeno 1939. godine. U to vrijeme polako slabi dotada dominantan utjecaj trećeg naraštaja hrvatskih vukova-ca („maretićevaca“), a u prvi plan do izra-žaja dolazi „nov, nacionalno svjestan, dru-gačije obrazovan (i politički orijentiran!) naraštaj hrvatskih jezikoslovaca, školovan dijelom izvan Hrvatske i u duhu postava-ka strukturalističkoga jezikoslovlja.“ U drugome nam dijelu, koje svoje ime duguje  naslovu  same  knjige,  Samardži-ja podastire glavne smjernice i obilježja jezične politike u vrijeme Nezavisne Dr-žave Hrvatske. Nezavisna Država Hrvat-ska (10. travnja 1941.) u prvi plan postav-lja direktivni model jezične politike koji podrazumijeva veliku prisutnost različitih ustanova koje su tu politiku provodile, a i objavljen je niz zakonskih odredaba koje su uređivale uporabu hrvatskoga jezika, pravopisa i pisma u javnoj komunikaci-ji. Ustaška je dakle vlast veliku pozornost posvećivala jeziku i pravopisu i u počet-ku je surađivala s kroatističkom strukom. Nisu se međutim mogli složiti oko pravo-pisne koncepcije, pa je ustaška vlast mo-rala oktroirati etimološku („koriensku“)6 pravopisnu koncepciju. To je neminovno bilo  uzrokom  zbunjenosti,  nesigurnosti, straha od pisanja (da ne bi bilo pogrješ-no), a nakraju i odbojnosti spram novoga pravopisa. Jezična se politika u NDH, sa-gledana u cjelini, napominje Samardžija, može sažeti u nekoliko točaka: „1.  naglašena  direktivnost  poduprta opsežnim jezičnim zakonodavstvom;2. zahtijevanje (i nametanje) „korien-skog (ili etimoložkog) pravopisa;3. pojačano nastojanje oko „čišćenja“ (purifikacije) hrvatskoga jezika;4.  iniciranje  izradbe  rječnika  hrvat-skoga jezika i, s tim u vezi, uređenja hr-vatskoga nazivlja;6  „Korienski“ je pravopis postao obve-zatnim 1. siječnja 1943. godine.Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–5195. nastojanja oko uklanjanja nametnu-tih srbizama;6. potpun jezični i pravopisni nadzor svih tiskopisa.“ Nakon dvadeset potpoglavlja drugoga dijela knjige Samardžija zaključuje da je u endehaškoj politici, ostavi li se postrani politička narav ustaškog režima, bilo „ne-očekivano malo elemenata koji ne bi bili (pre)poznati kao legitimna sredstva jezič-nih politika nekih suvremenijih nesumnji-vo  demokratskih  društava.“  Kada  govo-ri  o  uspješnosti  ustaške  jezične  politike, Samardžija kaže da se usprkos jezičnomu nadzoru nije moglo doći do velikih promje-na. Javnost je, uz poteškoće s novim pra-vopisom, imala poteškoća i u (javnoj) pi-sanoj komunikaciji, tj. najviše se osjećala nesigurnost u prihvaćanju novih leksičkih rješenja („novoga leksika“). „A i ono što je prihvatila, ionako je uskoro morala na-pustiti pod pritiskom (jezično)političkoga diktata nove vlasti.“ U  trećemu  dijelu  knjige  Samardžija nam podastire najvažnije propise (zakon-ske  odredbe,  provedbene  naredbe,  mini-starske  naredbe,  uredbe,  odluke  i  okruž-nice) jezičnoga zakonodavstva u NDH, tj. propise kojima se regulirao hrvatski jezik u školstvu i u službenoj i javnoj komunika-ciji. Tu primjerice možemo pronaći Zakon-sku odredbu o zabrani ćirilice, Ministarsku naredbu o hrvatskom pravopisu, Zakonsku odredbu o osnivanju Hrvatskog državnog ureda za jezik, Zakonsku odredbu osnutku Hrvatskog  izdavalačkog  (bibliografskog) zavoda, Zakonsku odredbu o hrvatskom je-ziku, njegovoj čistoći i o pravopisu, Zakon-sku odredbu o širenju pismenosti u narodu i održavanju tečajeva za nepismene itd.Četvrti je dio zapravo ilustrativni i ar-gumentirani dio drugoga dijela knjige, a čine ga članci o hrvatskome jeziku, pra-vopisu i jezičnoj politici objavljeni od 11. travnja 1941. do početka svibnja 1945. go-dine. Samardžija je naime, kako bi potkri-jepio svoje istraživanje i zaključke iz dru-goga dijela knjige, pomno odabrao članke hrvatskih jezikoslovaca (primjerice Kru-ne Krstića, Petra Guberine, Blaža Jurišića itd.), novinara, političara i književnika.U petome nam dijelu knjige Samar-džija daje tri pretiska. Pretisak Izpravka koji se, odlukom Ministarstva nastave iz prosinca  1941.  godine,  morao  priložiti svakomu primjerku petoga izdanja Flor-schützove gramatike. U njemu se daju na-pomene o njezinu nazivu i uporabi. Na-slov joj je promijenjen u Hrvatska slov-nica, a u Izpravku stoji da „učenici pri-je upotrebe u knjizi crnilom provedu ove izpravke“.  Nakon  toga  slijede  92.  toč-ke ispravaka. Sljedeći je pretisak knjiži-ce Razlika između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika (Zagreb, 1942.) te preti-sak brošure Za pravilnost i čistoću hrvat-skog jezika (1945.).U posljednjem su poglavlju objavlje-ni  jezični  savjeti  Hrvatskoga  državnog ureda za jezik / Ureda za hrvatski jezik te izvori i literatura iz kojih su ti jezični sa-vjeti preuzeti. Na kraju knjige Samardžija nam dono-si napomenu u vezi s literaturom o Neza-visnoj Državi Hrvatskoj, bibliografsku na-pomenu, kazalo imena i bilješku o autoru.Profesor Samardžija u predgovoru na-pominje kako „je izdanje priređeno da bi se  upotpunila  i  zaokružila  predodžba  o hrvatskome jeziku i pravopisu u jednom razmjerno  kratkom  i  mnogom  svojom značajkom osebujnom razdoblju njihove povijesti (... dodala E. R.) o kojoj je kao Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519navodnoj učiteljici života do početka de-vedesetih godina prošloga stoljeća vlada-la svojevrsna urota šutnje koju dobro ilu-strira podatak da za četiri i pol desetljeća „druge zajedničke države“ nikada i nig-dje nije bio, jer nije smio biti, u cijelosti ponovno objavljen nijedan društveno di-ferentan tekst o hrvatskome jezikui nje-govu pravopisu nastao između 10. trav-nja 1941. i početka svibnja 1945.“ Samo se tako, podsjeća Samardžija, moglo la-gati, prešućivati i izmišljati nadriduhovi-te tvorenice poput okolovratni dopupak, kako bi se  ismijavao „ustaški jezik“ ili kako bi se nekoga ušutkalo i politički dis-kreditiralo zato što rabi tzv. „ustaške rije-či“. Pritom se, kako navodi, nitko nije op-terećivao činjenicom da se velikom veći-nom zapravo radilo o riječima starim i po nekoliko stoljeća, primjerice poglavnik je riječ koju nalazimo u Vrančićevu rječniku iz 1595. godine. Na  kraju  valja  dodati  da  je  vrijeme između  travnja  1941.  i  početka  svibnja 1945. veoma burno i osebujno razdoblje u povijesti općenito, ali i u povijesti hr-vatskoga jezika. U to su se vrijeme veli Samardžija prvi put, ali i posljednji, pod izravnim i snažnim „političkim diktatom ustrajno primjenjivala neka sredstva koja je sociolingvistika poslije prepoznala i te-oretski elaborirala kao mehanizme plani-ranja jezika, s tim da se, sukladno tada-njemu sociolingvističkom stanju i naziv-lju E. Haugena, ta primjena manje ticala planiranja statusa (eng. status planning), a  znatno  više  planiranja  korpusa  (eng. corpus planning) ili supstancije hrvatsko-ga standardnog jezika“. Najnovija knjiga prof. dr. Marka Sa-mardžije uistinu može biti od velike kori-sti i jezikoslovcima i studentima, ali i svi-ma onima koji žele saznati dragocjene po-datke koje ona donosi, a koji su gotovo pola stoljeća bili zavijeni velom tajne.Ermina Ramadanović

Istine i laži, spoznaje i predrasude o jeziku u NDH (Marko Samardžija: Hrvatski jezik, pravopis i jezična politika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2008.)

Istine i laži, spoznaje i predrasude o jeziku u NDH (Marko Samardžija: Hrvatski jezik, pravopis i jezična politika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2008.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main