Bošnjak Botica, Tomislava

Croatian

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main

PRIKAZI I OSVRTIO sintaktičkim kategorijama(Sintaktičke kategorije, uredio Bran-ko Kuna, Osijek: Filozofski fakultet – Za-greb: Institut za hrvatski jezik i jeziko-slovlje, 2007.)Među užim tematskim skupovima u nas pojavilo se mjesto i vrijeme za sintak-su, i to na Hrvatskim sintaktičkim danima u Osijeku 11. i 12. svibnja 2006. Prvi je to znanstveni skup posvećen isključivo sin-taksi, s temom sintaktičkih kategorija koja pruža širok raspon promišljanja i tuma-čenja  pojedinih  sintaktičkih  pojavnosti. Radovi sa skupa objavljeni su u zborni-ku Sintaktičke kategorije urednika Bran-ka Kune. Zbornik na  352 stranice sadrža-va 21 rad hrvatskih i inozemnih znanstve-nika koji polazeći od različitih teorijskih pristupa (strukturalističkih, generativnih, kognitivnih) promišljaju i tumače sintak-tičke pojavnosti hrvatskoga jezika.Radovi su u zborniku poredani abeced-no prema prezimenu autora što isključuje uže tematsko ili kvalitativno grupiranje.Lada  Badurina  u  radu  Od  sintakse prema suprasintaksi-dvosmjerno propitu-je položaj nadrečenične sintakse (supra-sintakse) u tradicionalnoj sintaksi koja re-čenicu postavlja kao gornju granicu te u odnosu na suvremenu lingvistiku teksta. Autorica pokazuje da proučavanje upra-vo nadrečenične jezične razine i teksta i njihovo uključivanje u gramatičke sintak-tičke opise (kao što je primjerice prove-deno  u  Silić-Pranjkovićevoj  gramatici) ne samo da unaprjeđuje sintaktičke opi-se, već je u suvremenoj rečeničnoj sintak-si gotovo neophodno.Konceptualnosemantički aspekti pro-totipnih struktura s bezličnim i obezliče-nim glagolima i njihove semantičke impli-kacije Branimira Belaja donosi raščlambu sintaktičkih struktura s bezličnim i obe-zličenim glagolima nasuprot njihovoj lič-noj upotrebi te upozorava na njihovu se-mantičku  motiviranost.  Klasificiranjem glagola tipa kišiti, sniježiti, grmjeti s ob-zirom na češću ličnu ili bezličnu upotrebu jasno se ističe razlika između ličnog/be-zličnog kao semantičko-pragmatičke ka-tegorije s jedne strane i subjektnog/besu-bjektnog kao sintaktičke kategorije s dru-ge strane. Rečenice  s  participom  pasivnim  ne-prijelaznih glagola tema su rada Matee Birtić.  Na  osnovi  pretraživanja  po  kor-pusima  i  drugim  internetskim  izvorima proizlazi da je upotreba takvih rečenica rubna, ali je u slobodnijem stilu ovjere-na, što će potvrditi i rezultati kod ispiti-vanja izvornih govornika. Autorica među ostalim dovodi u pitanje polazište da je i u hrvatskome kao u mnogim jezicima be-zlični pasiv moguće tvoriti samo od neer-gativnih glagola, zaključuje da je bezlič-na pasivizacija ograničena na glagole koji uključuju ljudskoga sudionika, a same be-zlične konstrukcije bez ikakvih dodataka nisu moguće.Sintaksa  uzvika  u  hrvatskom  i  polj-skom  jeziku  tema  je  kojom  se  u  svom radu bavi Sybilla Daković. Autorica ovu nešto rjeđu sintaktičku temu raščlanjuje s obzirom na pristup u jednoj odnosno dru-goj jezičnoj tradiciji na osnovi gramatika i druge znanstvene literature. Zapaža da se u poljskim radovima češće obraća po-zornost na njihovu sintaktičku heteroge-nost, no još uvijek tu skupinu riječi drži slabo opisanom.Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519Alicja Gaweł u svojem članku Katego-rija posvojnosti u starome hrvatskom je-ziku (na temelju „Kolunićeva zbornika“) i u standardnome hrvatskom jeziku prika-zuje sredstva za izražavanje kategorije po-svojnosti u hrvatskom jeziku 15. st. Budu-ći da je kao predložak poslužio tekst Kolu-nićeva zbornika koji sadržava različite je-zične sastavnice (staroslavensku hrvatske redakcije, čakavsku i kajkavsku), različita su i sredstva izražavanja posvojnosti. Sta-tus se tih sredstava potom propituje u da-našnjem standardnom hrvatskom jeziku.Usporedbom hrvatskoga i njemačkoga jezika kad je riječ o predikatnom proširku bavi se Vladimir Karabalić u članku Ka-tegorija predikatnog proširka: sintaktički status i neki aspekti upotrebe u uspored-bi s formalnim ekvivalentima u njemač-kom  jeziku.  Polazeći  od  hrvatskih  prije-voda njemačkih djela uočava problema-tične  konstrukcije,  objašnjava  ih  i  nudi drugačija rješenja.Na  nekoliko  odabranih  primjera  o stavljanju razgodaka u svojoj raspravi Sin-taktički opis između interpunkcije i stili-stike Radoslav Katičić objašnjava pove-zanost te najniže i najviše razine. Primje-reniji  sintaktički  opis  (preoblikom)  nai-me omogućuje da se formuliraju smisleni-ja i bolje utemeljena pravila te egzakt  nije izreknu stilistički sudovi.Premda je frazem po svojoj definici-ji ustaljena, postojana sveza najmanje dvi-ju riječi, unutar su te veze mogući sitni po-maci koje raščlanjuje Ljiljana Kolenić u radu Prijedložni izrazi u frazemskim ina-čicama. Autorica promatra koliko je neka veza riječi čvrsta da bismo je prepoznali kao frazemsku inačicu, odnosno koliko se treba promijeniti struktura da bi bila riječ o frazemskoj bliskoznačnici.Branko Kuna piše o Sintaktičkim i se-mantičkim kategorijama u nominalizaciji pri čemu težište stavlja na nasljeđivanje argumentne strukture pri poimeničenju i promjenu morfosintaktičkih obilježja ar-gumenata koji su u rečenici na položaju subjekta i objekta.Je li glagolski vid sintaktička katego-rija i kakav je odnos između dvaju vid-skih parova propituje Svein Mønnesland, raščlanjujući položaj glagolskoga vida u hrvatskoj gramatičkoj tradiciji te razliku-je tri vrste vida: morfološki, leksički i vid radnje ili situacije.Mirko Peti u radu Još o subjektnom i predikatnom nominativu pokušava raz-graničiti  sintaktičke  kategorije  subjek-ta od sintaktičke kategorije predikatnog imena  u  rečenicama  gdje  obje  imenice u nominativu mogu biti i subjekt i pre-dikatno ime. Budući da se oni ne mogu razlikovati morfološki, autor uvodi mo-gućnost semantičkoga razlikovanja pre-ma obilježjima konkretnosti i nekonkret-nosti, odnosno dvama rečeničnim naglas-cima.Status  promjenjivih  klitika  u  suvre-menom hrvatskom jeziku na temelju ra-zlikovanja  gramatičke  i  interpretativne razine propituje Anita Peti-Stantić dovo-deći ga u odnos s Wackernagelovim pro-zodijski  uvjetovanim  pravilom  u  radu Wackernagelovo pravilo – norma ili mo-gućnost. Autorica ističe kako mehanička primjena toga pravila nije stvarnost su-vremenoga hrvatskoga jezika.U  radu  zanimljiva  naslova  Načini izražavanja načina Ive Pranjkovića, na-kon  određenja  same  kategorije  načina slije  di  pregled  jezičnih  jedinica  kojima se  izražava  njegovo  značenje:  priloga, priložnih izraza, padežnih i prijedložno-Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519padežnih izraza, glagolskih priloga, pre-dikatnih proširaka i zavisnih surečenica.Neka  sintaktička  obilježja  hrvatske periodike na prijelazu stoljeća („Jeka od Osĕka  i  Vjesnik  Županije  virovitičke“) kao što su upotreba prijedloga od s geniti-vom, infinitivna dopuna nepunoznačnim i modalnim glagolima te dvočlani predi-kat kao površinski pokazatelj poimeniče-nja opisuje Vlasta Rišner. Budući da je u Vjesniku  riječ  o  administrativnom  stilu, izdvojena mu se obilježja – poimeničenje i infinitivizacija stavljaju u odnos s prav-nim spisima ranijih stoljeća iz zapadnih hrvatskih krajeva (Vinodolski zakon). Teze za razmišljanje podastire nam Jo-sip Silić u svom radu Gramatičko i komu-nikacijsko u sintaksi. Autor upozorava na važnost  uspostavljanja  odgovarajućega suodnosa između kategorijalno-gramatič-koga i komunikacijsko-obavijesnoga pla-na jezika, prvi služi kao organizacija dru-goga. Na primjerima jednostavnih i slože-nih rečenica pokazuje kako su rečenični znakovi i interpunkcija u hrvatskome ovi-sni o kontekstu, problem su dakle komu-nikacijsko-obavijesnoga plana jezika.U radu Tomislava Stojanova Načela određivanja sintaktičkih jedinica i anali-za glagolne skupine uspostavljaju se četiri takva načela: zavisnosti, zalihosti, uprav-ljanja i slaganja kao operatorske uloge u sintaktičkom opisu. U analizi se glagolne skupine objašnjava odnos različitih gla-golnih položaja i morfosintaktičkih i sin-taktičkih oblika.Diana Stolac pišući o Sintaktičkoj si-nonimiji predlaže metodološka načela za njezino istraživanje. Polazi od najstarijih hrvatskih sintaktičkih opisa do najnovi-jih. Sintaktičku sinonimiju vidi kao bli-skoznačnost, smješta je u sintaktostilisti-ku, a primjerima pokazuje da se ona ne ostvaruje samo na razini sintagme. Konstrukcije za izražavanje prostor-nih odnosa u hrvatskom jeziku tema su rada Ljiljane Šarić u kojem autorica na-stoji pokazati suodnos prijedložnih i pa-dežnih značenja te kako taj odnos uvje-tuje značenje konstrukcije u cjelini. Pro-pituju se tzv. dinamički i statični kontek-sti, konstrukcije s besprijedložnim instru-mentalom;  potom  akuzativom  i  geniti-vom; akuzativom i lokativom s istim prije-dlozima (za, pod, pred, među); posebice prostorne konstrukcije s glagolima smje-štanja.Razmišljanja  o  apoziciji  iznijela  je Anastazija  Vlastelić  birajući  definici-je i objašnjenja iz suvremenih gramatič-kih priručnika hrvatskoga jezika i drugih znanstvenih radova. Rad se dotiče polo-žaja i funkcije apozicije u rečenici (ispred ili iza glavne imenice) te odnosa atributa i apozicije (pitanje sročnosti). Opsežan rad Luke Vukojevića i Lane Hudeček Podrijetlo, ustrojstvo, funkcija i normativni status složenih veznika i ve-zničkih skupina polazeći od jasnih kriteri-ja za razlučivanje složenih veznika i ve-zničkih skupina, donosi opis i popis slo-ženih veznika i vezničkih skupina s ob-zirom na njihov sastav, obvezne i neob-vezne sastavnice, njihov semantički tip i morfološko podrijetlo. Uspostavlja im se opći oblik i određuje funkcionalnostilski i normativni status. Autori su upozorili i na neke neriješene sintaktičke probleme, ponajprije u nazivlju i određivanju vrsta rečenica.Posljednji, dvadeset prvi rad u zbor-niku  Aktualiziranost  imenice  u  subjek-Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519tu Marije Znike bavi se rečenicama koje imaju subjekt koji je i vršitelj radnje, ali taj vršitelj radnje nije aktualiziran. Auto-rica raščlanjuje uzroke i pokazatelje takva statusa i objašnjava kada imenica može biti aktualizirana i označavati zbiljskoga vršitelja radnje, tj. kada može biti referen-cijalno upotrijebljena.Kao vrijednu dopunu zbornik sadrža-va i dva kazala: pojmova i imena. Na kra-ju je priložen popis sudionika skupa, od-nosno autora radova s osnovnim podatci-ma i adresama za kontakt.Sintaktičke kategorije vrijedna je i do-brodošla knjiga svima koje pobliže zani-ma sintaksa jer će u njoj naći zanimljive i nadasve korisne radove vodećih stručnja-ka s toga područja hrvatskoga jezika.Tomislava Bošnjak Botica

O sintaktičkim kategorijama (Sintaktičke kategorije, uredio Branko Kuna, Osijek: Filozofski fakultet – Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2007.)

O sintaktičkim kategorijama (Sintaktičke kategorije, uredio Branko Kuna, Osijek: Filozofski fakultet – Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2007.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main