Brlobaš, Željka

Croatian

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main

PRIKAZIJezikoslovni prinosi jezičnih crtica o dragome kraju(Marija Znika: Podgajački zvon: lek-sikografsko-etnografski  prinosi  iz  donje Podravine, Institut za hrvatski jezik i je-zikoslovlje, Zagreb, 2010.)Naslov  nove  knjige  autorice  Mari-je Znike, bez dodatnoga objadsnidbeno-ga  drugoga  dijela  onomu  prvomu  dije-lu naslova u kojemu je dominantno ono podgajački zvon, zacijelo bi bio usmje-ren  književnomu  promišljanju  tematike i cijelu bi knjigu kao takvu na neki na-čin  ubrojio  književnomu  prinosu.  Jedi-no bi pritom čitatelju proniknućem u sa-držaj knjige bilo doista potrebno uvidje-ti koji je to književni kontekst – lirsko-poetski, prozni ili možda dramski i na te-melju toga utvrditi je li riječ o pjesničkim uzletima zapisanim u slobodnim ili veza-nim stihovima, o prozi zanimljive fabule i likova, o dnevničkim, feljtonističkim ili esejističkim zapisima ili o poetskoj prozi, ako ne i o činovima i licima dramskoga teksta. Dakako, drugi dio naslova otkriva bit onoga prvoga dijela, na temelju čega se dolazi do spoznaje da je riječ (i) o je-zikoslovnim prinosima, koji su ujedinjeni odrednicom o leksikografskim i etnograf-skim prinosima utemeljenim na zemljopi-snome području donje Podravine, točni-je Podravskih Podogajaca, rodnoga mje-sta autorice knjige. Međutim, čitatelj će lako uvidjeti da je ono jezikoslovno i etnografsko sklad-no ukomponirano u književni izričaj svo-jevrsnoga  tipa  autobiografske  proze,  u kojemu  se  nerijetko  pojavljuju  poetske odrednice.  Književnu  analizu  autobio-grafskih  zapisa  valja  prepustiti  književ-nim prosudbama, a ovdje prionuti krat-komu predstavljanju onoga što je u knjizi posebice dominantno, a to je jezikoslov-ni pristup jezičnim činjenicama ostvaren u proznim crticama.U autoričinoj je knjizi sabrano i objav-ljeno 17 pojedinačnih naslovljenih teksto-va. No budući da se ono književno ispre-pleće neprestance s onim jezikoslovnim, sadržajno  nabrajanje  prema  naslovima danih tekstova zahtijeva prethodno pojaš-njenje jezikoslovnoga koje će otkriti sve vrijednosti jezičnoga. Već se u samome Proslovu knjige nailazi na autoričinu svo-jevrsnu “posvetu”, tj. autoričinu želju da ovom knjigom ostavi pisani spomen »na zvon zavičajnoga govora, na govor kao u pjesmi«, na zvon riječi, na zvonki za-vičajni govor. To je onaj dio gdje autori-ca izravno opisom upućuje na ono jezič-no te posebice svaka prozna crtica napisa-na izvornim materinskim izričajem. Me-đutim, u slijedu izrečene misli ona navo-di i želju da ovom knjigom ostavi pisa-ni spomen i »na ljude i stvari kojih više nema«, te u toj domeni leže i izvori etno-grafskih činjenica koje se u proznim au-tobiografskim zapisima, s elementima lir-skoga, mogu pronaći, iščitati i zabilježiti u etnografsku podatkovnu memoriju. Je-zikoslovna usmjerenost cijele knjige pro-nalazi se i u autoričinu promišljanju, na-vedenu u jednoj od proznih crtica, o či-njenici da se uvijek govori da je prihva-ćanjem  novoštokavske  osnovice  ijekav-skoga govora za osnovicu standardnoga jezika izbačena kajkavština i čakavština, ističući pritom da je tim izborom zapra-vo gurnuta u stranu i štokavska ikavština koja je također imala uvjeta ostati osno-vicom standardnoga jezika. Autoričina je Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 36/2 (2010.), str. 385–470stoga težnja da »svoj dug rođenoj, mate-rinskoj riječi nastojim vratiti i ja tako da bilježim stare riječi i oblike« (str. 22).Prvi  tekst  u  knjizi,  Neka  obilježja podgajačkoga  govora,  u  cijelosti  je  je-zikoslovne tematike jer se u njemu opi-suju  osnovna  obilježja  govora  Podrav-skih Podgajaca, rodnoga autoričina mje-sta. Naime, govor je to koji pripada sta-roštokavskim ekavskim govorima donje Podravine, zemljopisno smještenih u tro-kutu Virovitica – Našice – Osijek. Autori-ca opisuje temeljna fonološka (i pojedina fonetska) te morfološka obilježja govora, od čega se ovdje posebno izdvaja neko-liko osnovnih obilježja. U tome govoru prevladava ekavska realizacija jata (npr. sedeti, mleko), a u pojedinim se leksemi-ma realizira i, npr. divojka, sikira. Jat iza r (u slijedu r + jat) ispada, te r postaje slo-gotvorno, npr. umrti, prostrti, prožrti.Od naglasnih obilježja zanimljiva je činjenica da je sačuvan akut te posebice da su sačuvane prednaglasne dužine (npr. plātiti, oprāsiti se), a ostvaruju se i zana-glasne dužine (npr. vodē). Moguća je kontrakcija samoglasnika ao u o, npr. pitao > pito, jeo > jo, pje-vao > pevo.U govoru nema fonema /h/ ni u ko-joj poziciji, npr. rast, mauna, nji (G lične zamjenice oni), pri čemu se zijev uklanja umetanjem fonema /v/ ili /j/ (npr. kruva, snaje); u pojedinim se pozicijama fonem h zamjenjuje s k, npr. siromak, a uglav-nom u riječima stranoga podrijetla zamje-njuje se s f. Fonemi /č/ i /ć/ te /ǯ/ i // rea-liziraju se kao srednje [] i [], a skupovi št i žd ostvaruju se kao [š] i [ž]. Fonemi /l/ i /n/ u nekim se položajima realiziraju kao /ļ/ i /ń/, npr. peļati, oguļiti, što se po-dudara s obilježjem pojedinih kajkavskih govora, posebice onih pripadajućih gor-njolonjskome dijalektu gdje se najčešće l izjednačuje s  ispred vokala i, ẹ, e, npr. pa, k, stẹc, bi m, a rjeđe i ispred , npr. m (G sg.).Obilježju kajkavskih govora slično je i protetsko v, npr. vuzak, vuvo, vudica, vu-lar, a zanimljiva je pojava i protetsko n, npr. nuz. Kao u pojedinim kajkavskim te posebice štokavskim i čakavskim govori-ma ovomu je govoru svojstvena realizaci-ja suglasničke skupine mn > vn, npr. guv-no, tavno. U govoru se ne provodi sibilarizaci-ja ni palatalizacija, stoga navedeno mor-fološko obilježje rezultira primjerima pa-priki, sliki, ruki; zecevi, stricevi, palcevi, jarcevi. Posebno je morfološko obilježje i činjenica da su sačuvani pojedini stari pa-dežni oblici, pogotovo kad je riječ o lo-kativu i instrumentalu, npr. (voziti se) na koli, (sedeti) na koleni, (koji je) na nebe-si, (držati) u zubi, (ložiti) drvi.Umjesto  povratno-posvojene  zamje-nice svoj upotrebljava se posvojna zamje-nica, npr. uzo sam moju biciklu. Specifič-ni su i nastavci pojedinih glagola. Tako npr.  glagoli  druge  vrste  usmjesto  -nuti imaju nastavak -niti, npr. klekniti, osva-niti,  potoniti,  vikniti.  Glagoli  sa  sufik-som -liti, završavaju na -ljati, npr. nalja-ti, uljati. Valja istaknuti i obilježje mor-fološke tvorbe imperativa za izricanje za-brane jer se u tvorbi umjesto nemoj, ne-mojmo rabi neka, nekate, npr. Neka zaka-sniti., Nekate proljati.Prema pojedinim izdvojenim temelj-nim obilježjima govora, u odnosu na au-toričin iscrpan oprimjereni opis, valja po-sebno naglasiti da se ta i druga obiljež-Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 36/2 (2010.), str. 385–470ja podgajačkoga govora mogu uočavati i otkrivati u svakome naslovljenome tekstu knjige. Naime, posebna je vrijednost au-toričinih zapisa u tome da su svi oni pi-sani izvornim autoričinim mjesnim govo-rom te su kao takvi čitatelju neiscrpno vre-lo jezičnih obilježja. Pritom je zanimljiv i poticajan sadržajni dio knjige postao i tra-jan dijalektološki zapis nastao na temelju autoričina izvornoga govora te je autorica samim time neposredan informant, izvor-ni govornik, čiji je mjesni govor u jezič-nim proznim tekstovima ukoričen u knji-zi autobiografskih zapisa. U vremenu su-vremenih medija bio bi veoma koristan i nezaobilazan prinos i zvučni zapis cijelo-ga sadržajnoga dijela knjige, snimljen na temelju autoričina govora, u kojem bi ono što je riječima zapisano govorno postalo trajno zabilježeno, posebice kad je riječ o fonetskim i fonološkim obilježjima govo-ra – izgovora i naglasnih ostvaraja poje-dinih glasova, a samim time i kad je riječ o morfološkim pojedinostima i sintaktič-kim obilježjima.Uvodnome članku autorica pridaje is-crpan popis literature, odnosno svih onih jezikoslovnih i filoloških radova u koji-ma je od sredine prošloga stoljeća nadalje opisano govorno područje kojemu pripa-da i govor koji autorica opisuje.Dio  iz  (pod)naslova  leksikografski prinosi s jedne je strane usmjeren na či-njenicu da su prozni zapisi materinsko-ga autoričina govora izvor leksičkih je-dinica,  koje  mogu  postati  leksikograf-ski  izvor  građe  dijalektnomu  rječniku. S druge strane, svaka je od sedamnaest jezičnih proznih crtica popraćena Rječ-nikom  manje  poznatih  riječi  i  oblika gdje autorica navodi abecedni popis ri-ječi mjesnoga govora, donosi morfološ-ke podatke o natuknici (vrstu riječi, rod, vrstu stupnjevanja pridjeva), a u određe-nim slučajevima u kojima to zahtijevaju određena distinktivna obilježja navede-ni su i naglasci. Uz tako leksikografski opisane riječi mjesnoga govora navodi se istovrijednica u hrvatskome standar-du. Na taj je način čitatelju olakšano ra-zumijevanje izvornoga teksta, a pojedine su riječi tako već leksikografski obrađe-ne u određenoj mjeri. Time je unaprijed predvidljiv  i  zacrtan  put  prema  mogu-ćemu dijalektnome rječniku štokavsko-ga govora, koji bi nastao na temelju lek-sičkoga fonda određenoga mjesnoga go-vora koji pripada staroštokavskim ekav-skim govorima donje Podravine. U tradi-ciji čuvanja izvorne hrvatske riječi, po-sebice u nastajanju brojnih suvremenih dijalektnih rječnika kajkavskih i čakav-skih mjesnih govora, takav bi novi dija-lektni rječnik štokavskoga govora uveli-ke dobrodošao. Uz  ovu  autoričinu  metodu  leksiko-grafskoga pristupa navođenjem leksiko-grafske obradbe pojedinih riječi svakako valja navesti i činjenicu da je u jezičnim crticama autorica u nekoliko od njih svo-ju osnovnu tematsku potku upravo usmje-rila na promišljanje i opisivanje pojedino-ga nazivlja svojstvena određenim (za)da-nostima svakodnevnoga života. Tako na-lazimo opis nazivlja od lana do platna, koji posebice rezultira abecednim popi-som (i leksikografskom obradbom, u ko-joj se osobito ističe označivanje naglaska) naziva koji dolaze u proizvodnji lana i ko-noplje do domaćega platna, te nazivljem u poljodjelstvu. U tim tekstovima u rječ-ničkome dijelu nisu izdvojene samo ma-nje poznate riječi, već je rječniku cilj cje-loviti popis naziva povezan uz temu.Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 36/2 (2010.), str. 385–470Ono na temelju čega jezične crtice au-tobiografskih zapisa u ovoj knjizi nastaju jesu tematske sadržajne cjeline u kojima je uz jezikoslovni i bogat izvor etnograf-skih prinosa onim čitateljima i istraživa-čima koji proučavaju običaje i život ljudi, mjesta, užega i širega zavičaja, određeno-ga kraja i područja, sa svim pripadajućim obilježjima i osobinama u bližemu i po-gotovo daljemu vremenskomu razdoblju. Od tematskih cjelina, od kojih su u vezi s nazivljem neke već prethodno spome-nute, jesu ponajprije ona o podgajačkim zvonima, o povezanosti ljetnoga pljuska i ključa rodne kuće, o žetvi i žeteocima, o kosidbi i vršidbi, o prošencijama i kir-vajima, o svatovima i svatovskim običa-jima, o kuhinji, jelima i posuđu, o branju graha, o Dravi, o svakodnevnim težačkim poslovima, o kruhu iz krušne peći, o sla-vonskim svinjokoljama, o pudarima i po-rezanima, o konjima »o kojima bi se mo-gle pisati pesme i pripovetke«, i konač-no plaču gdje je, na samome kraju knji-ge, motivski nanizano sve ono u čovjeko-vu životu, od prvoga plača do smrti drage osobe. S tugom i sjetom, s radošću i ve-drinom autorica skladno niže priče prot-kane osobnim proživljenim i doživljenim spoznajnim i doživljajnim životnim činje-nicama, ostavljajući pritom trag:1. osebujnoga lirskoga poniranja (va-lja  izdvojiti,  primjera  i  ilustracije  radi, neke od njih: »Tako su sela opustela. Na-puščane kuče propadaju, a penđeri ko mr-tve oči tužno gleđu na put…« ili »I da-nas  ju  grmljavina  i  pljusak  podsete  na detinjstvo  i  strašno  i  lepo  […]  Podseti ju na njezine drage koji več odavna po-čivaju  na  mesnom  groblju  […]  Podseti ju na kuču […] u kojoj više nema njezi-ne mame da iza rascvalog muškatlena na penđeru mane svojem detetu na odlasku na put…«) i(li)2. iskustvene životne mudrosti ovje-kovječene izrjekama (npr. »Mi smo sta-reji, ko zna jesmo li pametneji« ili »Je-damput je jedan pametni profesor kazo da čovek umire tri puta: prvi put kad fizički prestane živeti, drugi puta kad ga zabora-ve prijatelji, a treči kad ga zaborave i nje-govi najbliži«). U domeni tematskih cjelina valja na-vesti da je u knjigu uvršteno i nekoliko fotografskih  motiva  –  motiv  vrta,  stare Drave, unutrašnjosti crkve, motiv podga-jačkoga zimskog pejzaža, stare kuće, koji i slikovno zorno potkrjepljuju ono izreče-no izvornom autoričinom riječju.Iako je cjelina knjige, na temlju koje ona poznata domjanićevska pjesnička sin-tagama ovdje glasi i (p)o dragomu kraju, viševrstan i višeslojan prinos – od ono-ga književnoga proznoga autobigrafsko-ga do etnografskoga, ipak je onaj jeziko-slovni dominantan i nezaobilazan jer au-toričine jezične crtice, po svojoj strukturi, formi i sadržaju analiziraju se i promatra-ju u nekoliko slojeva:1. prvi je onaj u kojemu autorica opi-suje osnovna fonološka i morfološka obi-lježja govora svojega rodnoga kraja, što je s jedne strane dijalektološki prinos prou-čavanju pojedinoga štokavskoga mjesno-ga govora a time i određenoga dijalekta, te u cjelini samoga hrvatskoga jezika;2.  autoričini  prozni  izričaji  autobio-grafske tematike pisani su na temelju go-vora izvornoga govornika koji je u ovo-me slučaju sama autorica, te je na taj na-čin cijela knjiga zapis izvornoga govorni-ka, koji ima istu vrijednost odnosno može se poistovjetiti sa zapisom istraživača/di-Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 36/2 (2010.), str. 385–470jalektologa određenoga govora na terenu. Tako cjelina knjige od stotinjak stranica, koju je napisao izvorni govornik, može uvelike biti izvor za daljnja proučavanja toga mjesnoga govora, skupine govora i dijalekta u okviru fonoloških, morfološ-kih,  sintaktičkih,  sematičkih  leksičkih  i drugih jezičnih istraživanja;3. rječnici manje poznatih riječi, uvr-šteni na kraju svake jezične prozne crtice, u cjelini su bogat izvor leksičkoga fonda, a leksikografskom obradbom koju je au-torica ostvarila zaokružena su cjelina di-jalektnoga rječnika štokavskoga govora, posebice ako se uzme u obzir i činjeni-ca da se i ostale riječi u proznim tekstovi-ma mogu iskoristiti kao pouzdan i vrije-dan izvor na temelju kojega je moguće u konačnici dobiti rječnik još jednoga što-kavskoga mjesnoga govora.U cjelini, knjižno djelo sabranih jezič-nih crtica autobiografske tematike još je jedan u nizu brojnih jezikoslovnih prino-sa autoričinoga znanstvenga rada, i to ne samo autoričino vraćanje digniteta i ča-sti te duga materinskoj štokavskoj riči i reči nego i povijesti i sadašnjosti hrvatske rije  či i hrvatskoga jezika.Željka Brlobaš

Jezikoslovni prinosi jezičnih crtica o dragome kraju (Marija Znika: Podgajački zvon: leksikografsko-etnografski prinosi iz donje Podravine)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main