Oraić, Ivana

Croatian

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main

PRIKAZI I OSVRTIO postupcima prikupljanja, obrade i tumačenja dječjega jezika(Jelena Kuvač i Marijan Palmo-vić:  Metodologija istraživanja dječ-jega jezika, Naklada Slap, Jastrebar-sko, 2007.)Knjiga  Metodologija istraživa-nja dječjega jezika, kako sami auto-ri kažu, ponajprije je metodološki, ali i teorijski vodič u području razvojne psiholingvistike. Autori Jelena Kuvač i Marijan Palmović jedni su od prvih suradnika  Laboratorija za psiholin-gvistička istraživanja POLIN, kojemu je glavni cilj opisati usvajanje hrvat-skoga jezika. Knjiga se bavi metoda-ma prikupljanja, obrade i tumačenja podataka o dječjemu jeziku. Na nje-zinu početku donosi se povijesni pre-gled istraživanja dječjega jezika. Au-tori navode tri razdoblja istraživanja dječjega jezika. Prvo razdoblje traje od 1877. do 1926. godine, a obilježili su ga dnevnici koje su najčešće vodili roditelji djece. Drugo razdoblje traje od 1926. do 1959. i naziva se razdo-blje velikih uzoraka. U tome se razdo-blju odustaje od dnevnika jer ta me-toda nije metodološki precizno odre-đena i pristupa se biheviorističkomu istraživanju. Podatci se prikupljaju te-stovima i ljestvicama. Treće razdo-blje, koje još uvijek traje, započelo je 50-ih godina. Obilježeno je longitudi-nalnim studijama i stvaranjem velikih korpusa. Autori napominju da se za-vršetkom jednoga razdoblja nije pre-stala upotrebljavati metoda prethod-noga razdoblja. I u trećemu razdoblju psiholingvisti još rabe dnevničke stu-dije za opisivanje dječjega jezika. U Hrvatskoj se začetci psiholingvistike mogu naći u radovima Ivana Furlana iz šezdesetih godina, Ante Fulgosi-ja i Ive Škarića iz sedamdesetih, Vla-dimira Stančića i Dušanke Vuletić iz osamdesetih godina 20. st. U ovome poglavlju autori donose i hrvatske pri-mjere svih triju spomenutih metoda. Drugo se poglavlje zove Značenje istraživanja dječjega jezika za lingvi-stiku. U njemu se predstavljaju suvre-mene metode i načini ispitivanja je-zika. U ispitivanju jezične proizvod-nje prednjače longitudinalne studije. To su metode uglavnom za znanstve-no-istraživačke potrebe, dok su testo-vi najzastupljeniji u kliničkome radu. Osim testova upotrebljavaju se i lje-stvice. Jedna od najprimjenjenijih lje-stvica zove se MacArthur-Bates Com-municative Development Inventories (CDI), koja se u nas zove Komunika-cijska razvojna ljestvica (KORALJE). Tehnološki razvoj omogućio je nov način proučavanja jezične obrade. Ri-ječ je o metodama funkcionalnoga oslikavanja mozga, kojima se dobiva-ju višedimenzionalni podatci – podat-ci o različitosti trajanja obrade, o ra-zličitosti neuralne podloge kod odre-đene vrste jezičnoga podražaja i dr. U sljedećim redcima predstavljaju se ra-zličite formalne i funkcionalne teori-je te njihova tumačenja jezičnoga ra-zvoja. Od formalnih teorija predstav-ljene su generativna teorija, konekci-onizam, teorija prirodne morfologi-je i kognitivna lingvistika. Razvojem generativne gramatike pedesetih go-dina 20. st. zahtijevalo se „da lingvi-stička teorija ne bude samo opisno, tj. deskriptivno, nego i objasnidbeno, tj. eksplanatorno adekvatna (Chom-sky, 1965.)” (str. 48.). Svojim istra-živanjima generativisti žele pokaza-ti podrijetlo pojave koja se istražuje. Konekcionisti predlažu model jezič-noga usvajanja za koji je važan tijek jezičnoga usvajanja, posebno s obzi-rom na pogreške koje dijete proizvo-di. Taj se model sastoji od utjecaja učestalosti pojavljivanja oblika i po-općavanja. Teorija prirodne morfolo-gije koristi se međujezičnim uspored-bama da se odvoji sloj koji je specifi-čan za pojedini jezik i da se na kraju dođe do jezičnih univerzalija jezično-ga usvajanja. U kognitivnoj lingvisti-ci polazi se od učestalosti oblika. Mo-del jezičnoga usvajanja u kognitivnoj lingvistici naziva se i model utemeljen na uporabi (eng. usage-based model) jer se temelji na jezičnoj uporabi, a ne na jezičnome znanju. U teorijama do-sad opisanima jezičnom se usvajanju pristupalo „kao problemu vezanomu za učenje određene strukture”. (str. 59.) Za razliku od ovih formalnih te-orija funkcionalne teorije bitnim čim-benikom smatraju društveni kontekst i funkciju jezika u tom kontekstu. U skladu s tom činjenicom teorija druš-tvene interakcije naglašava komuni-kacijsku funkciju jezika i važnost ko-munikacije u jezičnome usvajanju. U poglavlju Jezični korpusi pri-kazuju se jezični korpusi koji posto-je u svijetu i u Hrvatskoj. Prvi korpusi nastali su nakon ručnoga zapisivanja potkraj 19. st. na temelju novina, knji-ga, časopisa i drugih pisanih izvora. U nastavku se nabrajaju korpusi i pot-korpusi triju velikih baza podataka: TalkBank Database, Linguistic Data Consortium i European Language Re-sources Associates. Prvi korpus u Hr-vatskoj napravio je Furlan 1961. go-dine, a prvi hrvatski računalni korpus Željko Bujas 1967. godine. Nakon toga hrvatski su se korpusi razvijali u dva smjera. Jedan je kontrastivno-leksikografski, koji je razvijao Rudolf Filipović. Drugi je smjer činio korpus temeljen na hrvatskoj književnosti. Taj je korpus razvijao Milan Moguš, a nastavio Marko Tadić. Glavno je sre-dište korpusne lingvistike u Hrvatskoj Zavod za lingvistiku Filozofskoga fa-kulteta u Zagrebu, ali je i Laboratorij za psiholingvistička istraživanja stvo-rio svoj prvi Hrvatski korpus dječje-ga jezika koji je dostupan na internet-skim stranicama svjetske banke poda-taka CHILDES. Sljedeće je poglavlje naslovlje-no Metodologija istraživanja i u nje-mu su prikazani svi koraci u postupku prikupljanja i obrade podataka i po-Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 479–554Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 479–554teškoće na koje istraživač može nai-ći prilikom toga. Osamdesetih godi-na pokrenuo se već spomenuti sustav za razmjenu podataka dječjega jezi-ka CHILDES (Child Language Data Exchange System). Sustav CHILDES čine dvije glavne cjeline: programi za prijepis i obradu (CHAT i CLAN) te baza podataka s jezičnim korpusima. Autori dalje navode koja sve tehnič-ka, etička i pravna pitanja povlači sa sobom prikupljanje podataka. Sljede-će je potpoglavlje posvećeno kodira-nju, koje je „postupak prepoznavanja, obilježavanja i analiziranja određenih obilježja i pojava transkribiranoga go-vora”. (str. 101.) Prikazana je primje-na nekih kodova koji su bili rablje-ni pri kodiranju Hrvatskoga korpusa dječjega jezika. U sljedećem se pot-poglavlju navode ostali programi za analizu dječjega jezika. Uz već spo-menute CHAT i CLAN, tu su CLE-AR, PAL, SALT, HIAT, BTS.U sljedećemu poglavlju pod na-slovom Mjere autori upozoravaju na mjere morfološkoga i sintaktičkoga razvoja. Budući da djeca ne usvajaju jezik istom brzinom, nego se razliku-ju po brzini kojom napreduju i po stilu usvajanja jezika, trebalo je naći mjeru kojom bi se djeca različite dobi mogla uspoređivati prema stupnju svoga je-zičnog razvoja. Najpoznatija je takva mjera prosječna duljina iskaza PDI (MLU – Mean Lenght of Utterance). Danas je to najraširenija mjera sintak-tičkoga razvoja. Ispituje se PDI u ri-ječima i PDI u morfemima, tj. PDIr i PDIm. Osim te se mjere predstav-ljaju i sljedeće: odnos različnica i po-javnica, odnos obličnica i pojavnica, IPSyn (Index of Productive Syntax), DSS (Developmental Sentences Sco-re). Na kraju poglavlja raspravlja se o tome koje su od spomenutih mjera primjenjive na hrvatski jezik. Auto-ri tvrde da su u načelu sve mjere pri-mjenjive na bilo koji jezik. Međutim upozoravaju na to da se rezultati dva-ju jezika ne mogu tumačiti na isti na-čin. Većina je mjera konstruirana za engleski jezik te se one trebaju prila-goditi hrvatskomu jeziku. Zadnje je poglavlje naslovlje-no Primjeri i interpretacija podata-ka i autori u njemu na tri primjera po-kazuju „kako treba tumačiti podat-ke u okviru teorije, kako uspoređi-vati jezične podatke među ispitanici-ma te kako stvarati međujezične ana-lize”. (str. 149.) U okviru teorije pri-rodne morfologije prikazana je pojav-nost umanjenica u dječjemu govoru u hrvatskome jeziku. Dalje se analizira uporaba pridjeva u različitim oblici-ma jezičnoga izražavanja te se ispitu-je posvojnost u predškolskome razdo-blju. Svi su podatci dobiveni iz Hrvat-skoga korpusa dječjega jezika.Činjenica da se u Hrvatskoj od 60-ih godina 20. st. provode psiholingvi-stička istraživanja (premda sustavna istraživanja tek od 90-ih) i da priruč-nika koji bi to opisao nije bilo, uvelike može pomoći razumijevanju važnosti Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 479–554ove knjige. Ona se bavi područjem u koje su „upleteni” lingvisti, psiholo-zi, logopedi, informatičari itd., odno-sno svi oni koji se na neki način bave dječjim jezikom. Praćenje problema-tike u ovoj je knjizi olakšano time što svako poglavlje završava jednostav-nim shematskim sažetkom. Budući da je još dosta nerasvijetljenih pitanja koja se tiču jezičnoga razvoja, nada-mo se da će se psiholingvistička istra-živanja nastaviti i dalje donositi plo-dove svojega rada u obliku priručnika poput ovoga.Ivana Oraić

O postupcima prikupljanja, obrade i tumačenja dječjega jezika (Jelena Kuvač i Marijan Palmović: Metodologija istraživanja dječjega jezika, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2007.)

O postupcima prikupljanja, obrade i tumačenja dječjega jezika (Jelena Kuvač i Marijan Palmović: Metodologija istraživanja dječjega jezika, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2007.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main