Čilaš Šimpraga, Ankica

Croatian

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main

PRIKAZI I OSVRTIBoryś na hrvatskom(Wiesław Boryś: Čakavske leksič-ke studije, Praslavensko naslijeđe u čakavskome leksičkom fondu, Mati-ca hrvatska, Zagreb, 2007.)U Biblioteci Inozemni kroatisti, u izdanju Matice hrvatske, objavljen je hrvatski prijevod knjige poljskog sla-vista i kroatista Wiesława Boryśa Ča-kavske leksičke studije, Praslavensko naslijeđe u čakavskome leksičkom fondu. Sam je izvornik, pod naslovom Czakawskie studia leksykalne dzied-zictwo prasłowiańskie w słownictwie czakawskim, izašao u Varšavi 1999. godine, a na hrvatski ga je preveo Nino Žodan.Knjiga sadržava sljedeća poglav-lja: Uvod (9–13); 1. Leksemi prasla-venskoga podrijetla ograničeni na ča-kavsko narječje (15–118); 2. Lekse-mi praslavenskoga podrijetla u ča-kavskome i u drugim dvama hrvat-skim narječjima (119–211); 3. Arha-ični morfološki oblici sačuvani u ča-kavskome narječju (212–243); 4. Ča-kavski derivati od praslavenskih lek-sema nesačuvanih u čakavskome nar-ječju (244–250); 5. Starohrvatski lek-semi sačuvani u čakavskim govorima (251–257); 6. Zaključak (258–268); Kazalo kratica, Kazalo slavenskih izraza, Kazalo imena, Kazalo mjesta (269–338).Čakavština ima osobitu važnost u slavistici. Naime, nju obilježava nje-zin specifičan položaj na rubu slaven-skoga prostora, tj. na granici slaven-skog i romanskog svijeta, zbog čega, s jedne strane, čuva prastare slaven-ske jezične crte, a s druge je strane prožeta romanskim jezičnim elemen-tima. Upravo zbog arhaičnoga ka-raktera čakavskog leksika njegovo je proučavanje bitno i za rekonstrukci-ju praslavenskoga leksičkog sloja te, kako sam autor kaže, „za utvrđiva-nje prvotne geografije izraza mnogih praslavenskih leksema“ (str. 6). Stoga je knjiga posvećena proučavanju sla-venske sastavnice čakavskog leksika, leksiku naslijeđenom iz praslaven-ske epohe slavenske jezične zajedni-ce koji se sačuvao do danas.U Čakavskim leksičkim studijama donose se rezultati pojedinačnih eti-moloških radova objavljivanih u sla-vističkim znanstvenim časopisima, a među njima su i čakavski izrazi koji nisu ušli u Etimologijski rječnik Petra Skoka ili, prema Boryśovu mišljenju, nisu adekvatno protumačeni. U njima su prevedene studije iz poljskog izvor-nika  Czakawskie studia leksykalne, koje su dopunjene leksičkom građom iz hrvatskih dijalektnih rječnika objav-ljenih između 1999. i 2003. godine.Boryś je, s jedne strane, analizirao isključivo čakavske izraze, koji u dru-gim narječjima dolaze samo u izvede-nim likovima, te, s druge strane, ča-kavizme koji se pojavljuju na ograni-čenome prostoru i imaju svoje istovri-jednice u drugim narječjima. Glavni mu je izvor informacija bio Akademi-jin rječnik, a podatke o povijesti izra-za dopunjavao je podatcima iz razli-čitih rječnika. Služio se golemim bro-jem priručnika i izvora. Konzultirao je 79 rječnika, među njima mnogo-brojne slavenske etimološke rječnike, čakavske, kajkavske i štokavske dija-lektne rječnike, rječnike književno-ga hrvatskog jezika te literaturu koja obuhvaća gotovo 200 knjiga i znan-stvenih članaka.Autor je na temelju istraživanja podrijetla čakavskih leksema utvrdio da su se arhaizmi praslavenskoga po-drijetla najbolje sačuvali na dva tere-na: u sjeverozapadnim govorima (na Kvarneru, osobito na otocima Krku i Cresu, u Hrvatskome primorju te u Istri) i u srednjodalmatinskim govori-ma (osobito na otocima Hvaru i Bra-ču). Na oba terena zatječu se poseb-ni, drugdje nepotvrđeni arhaizmi. No Boryś napominje kako su ti zaključ-ci donekle relativni jer treba imati na umu da su „govori s tih prostora rela-tivno najbolje izvornom građom pot-krijepljeni i obrađeni u leksikograf-skim i dijalektološkim radovima.“ (str. 263)U knjizi su obrađene kontinuan-te gotovo stotinu praslavenskih lek-sema u suvremenim čakavskim dija-lektima i u drevnoj čakavštini, uz nji-hove istovrijednice (ako su poznate) u kajkavskom i štokavskom narječju. Među njima su *bna ‘usna’, *čmen ‘crven’ (u raznim nijansama crvene boje), *luna ‘svjetlo, sjaj, odbljesak; mjesec’, *lъbъ  ‘lubanja’, *popelъ ‘pepeo’, *tyti ‘postajati debeo, gojiti se’ i druge.Zbog ograničena opsega knjige u nju nije uvršten dio leksičkih čaka-vizama naslijeđenih iz praslavenske epohe ili deriviranih, a s vremenom iz-gubljenih kontinuanata praslavenskih leksema kao što su hlapac ‘sluga; na-prava za skidanje čizama’, mel(j) ‘si-tan pijesak’, mito ‘plaća’, osal ‘maga-rac’, otrok ‘dijete’ itd.Kako bismo opisali Boryśovu znanstvenu metodologiju, uzimamo kao primjer njegovu analizu imenice slez. U značenju ‘dio ovčjeg želuca, sirište’ potvrđena je u Orlecu na Cre-su. Riječ je o sirištu kao četvrtoj ko-mori ovčjeg želuca. No odmah navodi i kako je poznato da se taj dio želuca nekih životinja upotrebljava za sirenje mlijeka (sirište). Čakavskom obliku slȅz nalazi istovrijednice u svim za-padnoslavenskim (npr. u polj. dijalek-tu ślaz, češ. slez, lit. dijal. ślazek itd.) i istočnoslavenskim jezicima te u staro-bugarskom jeziku u dokumentu iz 10. stoljeća (slězъ). Na temelju poduda-ranja podataka iz nekoliko slavenskih jezika te pojavljivanja formalno i zna-čenjski jednakih oblika u zapadnim, istočnim i južnoslavenskim jezicima Boryś zaključuje da je riječ o konti-nuanti praslavenske imenice slězъ ‘si-rište (pravi želudac preživača); sirište (pripravak za sirenje mlijeka)’. Pritom Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 479–554Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 479–554smatra da je prvotno značenje imenice slězъ bilo ‘sirište (pripravak za sirenje mlijeka)’. Navodi primjere iz više sla-venskih jezika u kojima se vidi da su u njima povezani leksemi sa značenjem ‘pripravak za sirenje mlijeka’ i ‘želu-dac preživača’ te zaključuje da je doš-lo do semantičkog razvoja ‘pripravak za sirenje mlijeka’ → ‘pravi želudac preživača’. Isti semantički razvoj na-lazi i u mađarskom, njemačkom te ru-munjskom jeziku. Smatra da je do ta-kva razvoja došlo zbog primjene siri-šta (osobito telećeg ili janjećeg) kao pripravka koji pospješuje kiseljenje mlijeka. Kao potvrda takva razvojnog smjera navodi se poljski oblik ślaz koji ima samo značenje ‘pripravak (od telećeg želuca) za kiseljenje mlije-ka’ te etimologija praoblika slězъ. Za-tim Boryś utvrđuje kako je rekonstru-irana imenica *slězъ ‘pripravak za ki-seljenje mlijeka’ > ‘sirište’ etimološ-ki istovjetna s nazivom biljke *slězъ. Naziv te biljke izvodi se iz glago-la *sliziti ‘izlučivati iz sebe, izlučiva-ti vlagu, vlažnu ljepljivu supstanciju’ (str. 87). Zaključuje da se može pret-postaviti kako je „praslavenski oblik *slězъ najprije označivao ‘izlučivanje vlage, vlažne, ljepljive, sluzave, žela-tinaste supstancije’ i sekundarno ‘ono što izlučuje takvu supstanciju, iz čega ili s pomoću čega se dobiva takva sup-stancija’“. (str. 88) Daljnjim seman-tičkim razvojem ta je imenica dobila dva značenja: 1. *slězъ ‘sljez, biljka iz koje se dobiva sluzava supstancija, sluz’ te 2. *slězъ ‘ono što prouzročuje stvrdnjavanje, kiseljenje mlijeka, pri-pravak za sirenje’.Kao što je razvidno iz tumače-nja imenice slez, u traženju podri-jetla određenog leksema i njegovih veza s drugim leksemima, s velikim znanstvenim erosom i golemom eru-dicijom, autor nas vodi svom širinom današnjega slavenskog svijeta, pre-ko dijalekata poljskog, ukrajinskog, ruskog i drugih jezika, do prošlosti i pretpostavljenih praslavenskih oblika te za neke semantičke razvojne proce-se nalazi potvrde i u neslavenskim je-zicima, pa čak i u mađarskom. Takvi znanstveni postupci i složenost argu-mentacije nadahnuće su mnogim eti-molozima. Nakon iscrpne analize stotinjak izabranih leksema autor o važnosti proučavanja čakavskog narječja kaže: „Valja istaknuti da je hrvatsko čakav-sko narječje i pored višestoljetnoga stranog, posebno romanskog utjeca-ja te znatnih kulturnih preobrazbi, sa-mostalno ili zajedno sa susjednim kaj-kavskim i štokavskim narječjem saču-valo znatan broj starih slavenskih lek-sema. Pritom je posebno važno čuva-nje brojnih arhaičnih slavenskih ter-mina u čakavskome leksičkom fon-du, koji su baštinjeni na polju duhov-ne i materijalne kulture jezičnih pre-daka današnjih Hrvata i preneseni u novi zavičaj, što o slavenskoj kulturi u kontinuitetu svjedoče do današnjih dana.“ (str. 267)Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 479–554Knjiga  Čakavske leksičke studi-je zbog svoje metodologije te podata-ka i rješenja koja donosi golem je pri-nos hrvatskoj dijalektologiji, osobi-to čakavologiji, poredbenoj slavistici, povijesti jezika i etimološkim istraži-vanjima. Stoga je odluka da se polj-ski izvornik prevede na hrvatski jezik i time postane dostupan većem broju čitatelja, mudar i hvalevrijedan čin. Ankica Čilaš Šimpraga

Boryś na hrvatskom (Wiesław Boryś: Čakavske leksičke studije, Praslavensko naslijeđe u čakavskome leksičkom fondu, Matica hrvatska, Zagreb, 2007.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main