Čilaš Šimpraga, Ankica

Croatian

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main

PRIKAZI I OSVRTIVeliki doprinos hrvatskoj  onomastici(Živko  Bjelanović:  Onomastičke teme, Hrvatska sveučilišna naklada, Za-greb, 2007.)Nakon dviju monografija (Imena sta-novnika mjesta Bukovice, Split, 1978. i Antroponimija  Bukovice,  Split,  1988.)  i jednoga  rječnika  (Rječnik  antroponima Bukovice) redoviti sveučilišni profesor u mirovini Živko Bjelanović u sklopu knji-ge Onomasičke teme na 502 stranice do-nosi 30 onomastičkih radova. Knjiga je podijeljena u tri tematske cjeline: Toponi-mija i etnonimija (str. 11–70); Antroponi-mija (str. 71–372) i Onomastička leksiko-logija i leksikografija (str. 373–436). Slije-de Korpusi (str. 437–466), Literatura, Ka-zala,  Bibliografska  bilješka,  Bilješka  o autoru i Pogovor.Premda opsegom najmanja cjelina To-ponimija i etnonimija iznimno je vrijed-na jer se bavi za hrvatsku toponomastiku vrlo važnim temama. Tri su rada posve-ćena toponomastičkim pitanjima, a jedan tvorbi etnika na -anac.U radu Toponimi etnonimskog porije-kla i tvorba etnika od njih (str. 13–35) Bjelanović  proučava  toponime  na  -ani/   -ane, koji su potvrđeni u veliku broju na području  od  makedonske  do  slovenske granice. Autorov korpus čini oko 300 ta-kvih imena. Raspravlja se o strukturnim i semantičkim obilježjima tih toponima, o njihovim morfološkim značajkama i ra-sprostranjenosti. Nakon toga objašnjava se sufiksalni sustav za tvorbu etnika od toponima na -ani/-ane.U članku Toponimi tipa Muškovci u sjevernoj Dalmaciji (str. 37–44) riječ je o toponimima tvorbenog modela osobno ime + -ovci/-evci koji je vrlo raširen di-narskim područjem. Zbog starosti toponi-ma teško je utvrditi koje se osobno ime nalazi u osnovi. Često je riječ o vlaškim imenima, kao npr. u ojkonimu Muškovci u čijoj se osnovi nalazi osobno ime koje dolazi od albanskog mušk ‘mazga’. Radom Toponimija benkovačkog kra-ja kao ogledalo njegove prošlosti (str. 45–62) pokazuje se da je u benkovačkome kraju najmanje toponima nastalo od 16. stoljeća naovamo, tj. većina je mnogo sta-rija. Među njima samo je nekoliko ime-na aloglotskoga karaktera (Bȑgūd, Kàrin, Nàdin) i samo nekoliko onih topografske motivacije (Pȍdlūg, Pòlača, Šòpot), a svi su ostali na početku toponomastičke upo-trebe imali značenje ‘skupina ljudi’. Potaknut  prvim  kodifikatorskim  za-hvatima u problematiku tvorbene struk-ture etnika (koji nisu davali prednost su-fiksu -anac, već primjerima poput Belža-nin (i Belgijac), Čiljanin, Kubljanin i sl.) i primjerima tih tvorenica u novijoj lite-raturi, autor u članku Fonološka i mor-fološka uvjetovanost tvorbe etnika sufik-som -anac (str. 63–70) dokazuje da sufiks -anac  već  odavno,  zbog  morfonoloških razloga, ima prednost pred konkurentima -anin i -ac i da se u govorima susreće ne samo u novijim tvorbama nego i u onima koje norma nije uspjela ustaliti u standar-dnijem liku. U drugoj velikoj tematskoj cjelini – Antroponimiji – donose se članci u ko-jima Bjelanović raspravlja o obiteljskim nadimcima,  osobnim  nadimcima,  osob-nim imenima, prezimenima te nekim su-Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519fiksima bitnima u tvorbi antroponima. U radu Konotativna značenja antroponima Ćopićevih proza (str. 119–140) Bjelano-vić proučava stilske vrijednosti nekih an-troponima.Obiteljskim se nadimcima bavi u radu Obiteljski nadimci u sjevernoj Dalmaci-ji (str. 73–87), u kojem analizira antropo-nimijsku građu iz tridesetak sela sjever-ne Dalmacije. Pritom uspostavlja tvorbe-ni sustav obiteljskih nadimaka, raspravlja o njihovu značenju te pronalazi nejezičnu stvarnost koja se u njima ogleda. Osobnim nadimcima, tj. trima sufiksi-ma koji sudjeluju u tvorbi takvih antropo-nima Bjelanović se bavi u radu Semantič-ke podudarnosti nadimaka na -onja i na -ilo (str. 89–95). U tom radu izvrsne meto-dologije i argumentacijskog aparata te vri-jednih i zanimljivih zaključaka autor ana-lizira nadimke tipa Kúsonja, tipa Kùsilo i tipa Kúsalo. Uočava da osnova više od su-fiksa utječe na značenjske vrije  dnosti na-dimačkih tvorenica. Naime, sva tri mor-fema (-onja, -ilo i -alo) pripa  daju skupi-ni  augmentativno-pejorativnih  tvorbenih elemenata, no u njihovoj se formi ne može otkriti jačina pejorativnosti, odnosno ko-ličina  augmentativnosti.  Dalje  autor  do-kazuje da su nadimci tipa Kúsonja i tipa Kùsilo u bližem semantičkom odnosu od nadimaka tipa Kùsilo i tipa Kúsalo. Nai-me, nadimci na -onja i -ilo tvore se od gla-golskih, imeničkih, pridjevskih i onimij-skih osnova, dok se nadimci na -alo tvo-re samo od glagolskih osnova. Drugo, na-dimci na -onja i -ilo kvalificiraju i identi-ficiraju nositelje s obzirom na vanjske, fi-zičke osobine, a nadimci na -alo s obzi-rom na unutrašnje, psihičke osobine.U radovima koji tematiziraju osobna imena dva se bave fonološkim varijaci-jama i varijantama, u trima se izučavaju vrijednosti nekih sufikasa, a nekoliko je radova posvećeno hipokoristicima. U članku Fonološke varijacije i vari-jante u antroponimiji (str. 97–110) autor se bavi trima vrstama preinake osobnih imena. Prvom preinakom ne mijenja im značenje, već se imena aloglotskoga po-drijetla ili prilagođuju idioglotskom fone-tizmu ili se mijenjaju pod utjecajem oso-bina idioma u kojem se javljaju ili je riječ o  promjenama  obaju  tipova  (Mùmčilo, Vráne, Zakàrija). Takvu preinaku osobnih imena autor naziva fonološkim varijacija-ma. Drugom se preinakom osobnim ime-nima mijenja značenjski sadržaj, i to pro-gresivnom  tvorbom  (sufiksacijom),  npr. Jàkiša (< Jáko < Jàkōv) ili regresivnom tvorbom  (pokraćivanjem),  npr.  Bóžo  (< Bòžidār). Osobna imena s takvim preina-kama autor naziva varijantama osobnog imena. Trećom vrstom preinake osobnim se imenima mijenja izraz, npr. Žmȁra (< Mȁra), ali i značenje. Takvi antroponimi nisu motivirani samo osobnim imenima nego i nekim drugim osobinama nositelja imena, pa značenje osobna imena postaje značenjem osobni nadimci.Fonološkim  varijantama  Bjelanović se bavi u radu Prozodemske varijante u antroponimiji (str. 111–117) u kojem do-kazuje kako za oblikovanje značenja an-troponima nisu bitni samo tvorbeni ele-menti već i prozodemi. Naime, kao što meliorativno ili pejorativno značenje na-staju izvođenjem sufiksima pozitivne ili sufiksima negativne konotacije, tako se i prozodemom mogu dobiti opozitne zna-čenjske vrijednosti antroponimskih lekse-ma. U članku su prikazani primjeri tipa Dȕjica i Đȕrica kao hipokoristici i tipa Dújica i Đúrica kao pejorativi. Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519U  trima  radovima  Bjelanović  prou-čava strukturu, značenje i plodnost nekih sufiksa u tvorbi osobnih imena. U član-ku Struktura antroponimskih varijanti na -(č)ina  (str.  141–150)  bavi  se  pitanjem treba li npr. antroponimsku varijantu Ja-kovčina opisati kao izvedenicu sufiksom -ina  od  osnove  već  izvedenog  osobnog imena Jakovac ili kao izvedenicu sufik-som -čina od osnove neizvedenog ime-na Jakov. Utvrđuje da svojom formalnom i  značenjskom  strukturom  antroponim-ske varijante na -(č)ina spadaju među one izvedenice koje se ne daju dokraja jedno-značno opisati zbog toga što su one svo-jom prirodom polimorfemne i što su se zbog alternacije konsonanata na morfem-skom šavu zatrle granice između osnove i sufiksa iz posljednje derivacije.O sufiksu -da riječ je u radu Formal-na  i  značenjska  struktura  antroponima tipa Ivanda (str. 151–158). Taj sufiks više nije plodan, pa se većinom javlja u sklo-pu  složenih  sufiksa  -(an)da,  -(en)da  ili   -(ur)da  u  tvorbi  osobnih  imena  tipa Ìvānda, tipa Mìlēnda ili tipa Pèšūrda. Po svojemu  značenjskom  sadržaju  osobna imena na -da bliža su augmentativnoj i pejorativnoj nego deminutivnoj i hipoko-rističnoj kategoriji. Radom Dva srodna tipa tvorbe u an-troponomastici  (str.  219–236)  Bjelano-vić nastoji dopuniti jezikoslovne spozna-je o sufiksima -ela i -elja. Naime, u lite-raturi se o tvorbenom tipu ò/ela (Bòžela) i tipu ȍ/elja (Mȁrelja) sudilo samo na osno-vi izvedenica na -ela i -elja iz općeg leksi-ka i nekoliko antroponomastičkih primje-ra pa je pogrješno ocijenjeno da je riječ o neproduktivnom načinu sufiksalne tvorbe, a netočno su ocijenjene i vrijednosti svih ostalih njihovih tvorbenih elemenata. Bje-lanović utvrđuje da je značenje tih izvede-nica vrlo slojevito, a zbog hipokorističnog značenja osnove te značenjskoga potenci-jala negativnog predznaka u sufiksā izve-denice imaju vrlo širok značenjski raspon od hipokorističnog do pejorativnog. Temom  hipokoristika  Bjelanović  se bavi u radovima Tvorba hipokoristika su-fiksalne forme u jekavskom govoru sje-verne Dalmacije (str. 307–316), Hipoko-ristici u ovostoljetnim hrvatskim gramati-kama (str. 317–324), Korpus i raspodje-la antroponima tipa Pȅra (str. 325–346), Tvorbena  i  značenjska  struktura  imena Dȁlja (str. 347–359) i Hipokoristik kao oznaka za tvorbeni način i kao oznaka za vrstu značenja (str. 361–372).Svi su navedeni radovi velik doprinos hrvatskom jezikoslovlju, no zbog ograni-čenoga prostora ovoga prikaza ukratko ću predstaviti samo rad Korpus i raspodje-la antroponima tipa Pȅra. Naime, dosad osobna imena tipa Pȅra nisu bila dobro opisana u jezikoslovnoj literaturi. To je potaknulo autora da prikaže osobna ime-na toga tvorbenoga tipa u hrvatskome je-ziku donoseći njihov korpus i distribuci-ju u prostoru i vremenu. Većinu korpusa čine osobna imena i nadimci od kojih su izvedene ostale vrste antroponima. Grani-ce njihova prostiranja nisu posve jasne. S razlikama u gustoći mogu se naći u svim narječjima. Generalno, ta imena uobičaje-nija su zapadno od rijeke Neretve i Bosne nego istočno od te granice. O vremenskoj distribuciji autor kaže da im je model pra-jezičnoga podrijetla, a da su vrlo rano po-tvrđena u hrvatskom jeziku, može se sudi-ti prema potvrdama iz pisanih dokumenta jedanaestog i dvanaestog stoljeća.Prezimenima,  tj.  antroponimijskom kategorijom  druge  determinacije  Bjela-Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519nović se bavi u radovima Prezimena sje-vernodalmatinskoga prostora u isprava-ma 17. stoljeća (str. 159–191), Značajni-je odlike prezimena dvorskoga kraja (str. 193–217), O jednom tipu splitskih prezi-mena (str. 237–244), Jedan tip prezime-na  s  protezom  (245–250),  Jedno  prezi-mensko gnijezdo kao sociolingvistički fe-nomen (str. 251–260) i Tvorbeni i prozo-demski  sustav  prezimena  tipa  Dragović (str. 291–305). Ovom prigodom skrenula bih pozor-nost na rad Jedan tip prezimena s prote-zom, u kojemu se Bjelanović bavi prezi-menima poput Šperac, Šperić itd., dakle prezimenima  sa  strukturom  protetsko  š + osobno ime, a koja se rijetko analizi-raju u onomastičkim radovima pa se za-sad ne zna kakva je njihova rasprostra-njenost. Autor pokazuje kako je osobno ime s pomoću protetskoga š postalo nadi-mak, koji je pak konverzijom postao pre-zime. Objašnjava da bezvučno palatalno š označava govorni poremećaj koji se nazi-va šušketanje, šušljekanje ili šušljetanje.Dotičući se svih antroponimijskih ka-tegorija, u članku Tvorbena i značenjska struktura antroponima na -uša (261–280) autor analizira tvorbu sufiksom -uša, koja je vrlo plodna u izvođenju svih vrsta an-troponima.  Osobito  je  plodna  u  tvorbi ženskih osobnih nadimaka jer se ti antro-ponimi tvore od prezimena (tip Buljuba-šuša). Bjelanović pokazuje i dokazuje da sufiks -uša nema samo pejorativno zna-čenje, što se u jezikoslovnoj literaturi ne-rijetko tvrdi. Taj sufiks osobnim nadimci-ma i osobnim imenima na značenjskom planu oblikuje samo mocijsku vrijednost. „Antroponimi na -uša i denotiraju i ko-notiraju,  a  konotacija  im  se  kreće  cije-lim rasponom od hipokorističnosti na jed-noj do pejorativnosti na drugoj strani zna-čenjske ljestvice.” (str. 280) U radu je po-kazano kako je plodnost ženskih osobnih nadimaka na -uša bitna samo u novošto-kavskim govorima na širokom kopnenom pojasu koji prati obalu približno od ušća Neretve do Senja.Tema koja se također odnosi na sve antroponimijske kategorije obrađena je u članku Antroponimi Tromeđe motivirani prirodnom sredinom (u 17. i 18. stoljeću) (str. 281–189). Pokazano je da je na tom prostoru životinjski svijet jedan od najiz-dašnijih izvora motiva za nastajanje osob-nih imena, osobnih nadimaka i prezime-na, a među tim motivima dominira ape-lativ vuk. Mnogo je osobnih imena i pre-zimena njime motivirano zbog težnja čo-vjeka s prostora Tromeđe da očuva sebe i svoje potomstvo od opasnosti koje su mu prijetile od samog vuka bilo da ga ime-nom zaplaši (Strašivuk) bilo da ga umilo-stivi (Vukdrag).U trećoj cjelini pod naslovom Onoma-stička leksikologija i leksikografija dono-si  se  šest  radova:  Novoštokavski  mode-li tvorbe u onomastičkom leksiku sjever-ne  Dalmacije  (375–386),  Modeli  opisa prezimena i obiteljskih nadimaka na -ić i na -ović (387–394), Tvorbeni prsten kao model opisa antroponomastičkih tvoreni-ca (395–403), O jednom načinu organi-ziranja  leksikografske  jedinice  u  antro-ponimijskom rječniku (405–413), Antro-ponimi u općem leksiku (415–423) te Po-sebnosti u normiranju prezimenskog lek-sika (425–435).Među njima izdvajam rad Antroponi-mi u općem leksiku (str. 415–423) u koje-mu se raspravlja o antroponimima u jed-nojezičnim rječnicima. Praksa je da se u Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519takve  rječnike  ne  unose  antroponoma-stički leksemi zbog varijabilnosti njiho-va izraza, a time i poteškoća u standardi-zaciji. No Bjelanović se zauzima da se u njih unose osobna imena dvosložne hipo-koristične strukture tipa Béro i tipa Jȕra te  imena  produktivne  sufiksalne  tvorbe tipa Bòžela, tipa Ȉvula, tipa Mȉrčeta, tipa Tȍmega, tipa Vȉcūn itd., kakvih ili nema među  apelativima  ili  ih  ima  vrlo  malo. Autor zaključuje: “Njihovom obradbom u rječnicima moglo bi se potpunije nego dosad suditi o velikim mogućnostima hr-vatskoga jezika da za nove potrebe tvori nove oblike.” (str. 415)Kao četvrti dio knjige donose se kor-pusi, koji su skupljeni terenski ili su eks-cerpirani iz relevantne literature: Korpus toponima na -ani/-ane, Korpus obiteljskih nadimaka u sjevernoj Dalmaciji, Korpus prezimena 17. stoljeća, Korpus osobnih imena na -ela i -elja, Korpus antroponi-ma na -uša, Korpus prezimena Tromeđe i Korpus tvorenica tipa Pȅra.Svatko tko je barem jedanput bio na terenskom istraživanju, zna kako zahtjev-no  i  mukotrpno  može  biti  prikupljanje građe. Pritom se ona ne ekscerpira iz na-pisanih tekstova i ne pronalazi se inter-netskim  pretraživanjem  računalnih  kor-pusa  nego  istraživač  mora  obići  mno-ge domove kako  bi pronašao dobre in-formatore,  dobivenu  građu  mora  preci-zno zapisati, provjeriti je u drugih ispita-nika, a nakon toga znanstveno i argumen-tirano analizirati. Živko Bjelanović jedan je od naših najmarnijih terenskih radnika među onomastičarima. On pouzdanu gra-đu znanstveno precizno analizira te je me-todološki i terminološki usustavljeno in-terpretira. Bjelanovićevi radovi objavlje-ni u knjizi Onomastičke teme velik su do-prinos hrvatskoj toponomastici i antropo-nomastici te leksikografiji i tvorbi riječi. U nekima od njih donosi podatke o do-sad  neistraženim  krajevima,  u  drugima korigira i proširuje jezikoslovne spozna-je o vrijednostima nekih sufiksa (npr. su-fiksa -anin u tvorbi etnika, sufiksa -uša u tvorbi antroponima, o tvorbenom tipu ò/ela i tipu ȍ/elja), donosi nove spozna-je o tvorbenoj i značenjskoj strukturi hi-pokoristika, daje doprinos raspravi o to-ponimima na -ani/-ane i na -ovci/-evci te onomastičkim teoretskim pitanjima afir-mirajući pojmove „fonološke varijacije“ i „varijante u antroponimiji“. Velik je Bje-lanovićev doprinos onomastici i tvorbi rije-či hrvatskoga jezika i u tome što se na te-melju onimijske građe donose zaključci o plodnosti i značenju određenih sufiksa te o tome u kojoj mjeri značenje izvede-nica ovisi o sufiksima, a u kojoj o samoj osnovi. Knjiga Onomastičke teme bit će zani-mljivo štivo jezikoslovcima raznih disci-plina, a onomastičarima, vjerujem, nezao-bilazan udžbenik zbog primijenjenih me-todoloških postupaka, usustavljene termi-nologije i, najvažnije, spoznaja koje do-nosi.Ankica Čilaš Šimpraga

Veliki doprinos hrvatskoj onomastici : (Živko Bjelanović: Onomastičke teme, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2007.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main