Isaria fumosorosea is a cosmopolitan fungal species with a large host range including insects which are economically important pests in agriculture and forestry. In the current study the susceptibility of two forest pests Lymantria monacha and L. dispar to an isolate of the fungus Isaria fumosorosea obtained from Hyphantria cunea and re-isolates from L. dispar, L. monacha and Dendrolimus pini was investigated under laboratory conditions. Newly molted third instar larvae of L. monacha and newly molted second, third and fourth instar larvae of L. dispar were inoculated with fungal conidia by various methods: Larvae of L. dispar were either dipped directly into the conidia suspension (1×108 conidia/ml), or indirect methods were applied – by surface contact of larvae with conidial suspensions (1×108, 1×109, 3×107, 3×108, or 4×108 conidia/ml) placed on filter paper discs in Petri dishes or by contact with oak leaves or larch needles dipped in conidia suspension. Larvae in control variants were treated with water. Mortality of larvae was checked daily for 20 days and the efficacy of the fungus was corrected with mortality in the control treatments. It was found that larvae of both Lymantria – species can be infected experimentally with Isaria fumosorosea. Similar corrected efficacy of Isaria fumosorosea for the third instars larvae of L. dispar (12.37 %) and for L. monacha (12.66 %) was found when 1x108 conidia/ml of the isolate from H. cunea was applied on filter paper. The highest corrected efficacy of Isaria fumosorosea for L. dispar larvae was 60.0 % when 1x109 conidia/ml of the isolate from H. cunea was applied on filter paper. A corrected efficacy of 27.85 % was recorded for L. monacha when 4x108 conidia/ml of re-isolate from L. dispar were applied on larch needles. Our results show that L. dispar and L. monacha larvae are within the psihological host range of the used Isaria fumosorosea isolate from H. cunea and re-isolates obtained from infected larvae of D. pini, L. monacha and L. dispar, however their susceptibility is low. Indirect treatment by surface contact of host larvae with fungal conidia caused higher efficacy of mycosis than dipping into the suspension.Isaria fumosorosea je kozmopolitska vrsta gljive s velikim brojem domaćina, a među njima se nalaze insekti koji imaju veliko ekonomsko značenje kao važni štetnici za poljoprivredu i šumarstvo. U ovome istraživanju podložnost prema izolatima gljive Isaria fumosorosea istraživana je pod laboratorijskim uvjetima na dvije vrste šumskih štetnika, Lymantria monacha i L. dispar, a izolati su dobiveni iz vrste Hyphantria cunea te iz reizolata od L. dispar, L. monacha i Dendrolimus pini. Zaraza je obavljena na tek presvučenom III. larvalnom stadiju vrste L. monacha i na tek presvučenim II., III., i IV. larvalnom stadiju vrste L. dispar. Inokulacija s konidijama gljive odrađena je različitim metodama: larve vrste L. dispar su izravno umočene u suspenziju konidija (1×108 konidija/ml) ili su korištene neizravne metode – površinski kontakt larvi sa suspenzijom konidija (1×108, 1×109, 3×107, 3×108 ili 4×108 konidija/ml) stavljenih na filter papir u Petrijeve posude, ili kontakt s lišćem hrasta ili iglica ariša umočenih u suspenziju konidija. Larve u kontrolnom tretmanu tretirane su s običnom vodom. Mortalitet larvi je svaki dan provjeravan u razdoblju od 20 dana, a uspješnost gljive korigirana je s mortalitetom u kontrolnom tretmanu. Pokusi zaraze vrstom Isaria fumosorosea na obje vrste iz roda Lymantria, utvrdili su da postoji mogućnost zaraze ovom gljivom. Slična korigirana uspješnost vrste Isaria fumosorosea pronađena je kada su III. larvalni stadiji vrsta L. dispar (12,37 %) i L. monacha (12,66 %) bili stavljeni na filter papir sa suspenzijom vrijednosti 1×108 konidija/ml iz vrste H. cunea. Najveća korigirana uspješnost (60 %) bila je kada je izolat iz H. cunea na filter papiru bio korišten za larve L. dispar u suspenziji od 1×109 konidija/ml. Za vrstu L. monacha korigirana uspješnost od 27,85 % zabilježena je kada je korištena iglica ariša umočena u suspenziju od 4×108 konidija/ml iz reizolata L. dispar. Rezultati ovoga istraživanja pokazuju da larve vrsti L. dispar i L. monacha pripadaju među moguće domaćine izolata gljive Isaria fumosorosea dobivenih iz H. cunea i reizolata dobivenih iz zaraženih larvi vrsta D. pini, L. monacha i L. dispar, iako je njihova podložnost vrlo niska. Neizravni tretmani površinskim kontaktom larvi s konidijama gljive, uzrokovoli su veću uspješnost razvoja mikoze, za razliku od umakanja u suspenziju
