'Faculty of Political Science, University of Zagreb'
Abstract
Hrvatski Ustavni sud je svojom odlukom od 24. lipnja 1992. godine djelomice odbio zahtjev da se pokrene postupak, a djelomice prekinuo već pokrenuti postupak da se odredi ustavnost tridesetak izvanrednih uredaba koje je donio Predsjednik Republike Hrvatske za neobjavljenog rata sa Srbijom i JNA u drugoj polovici 1991. godine. Sud je obrazložio svoju odluku inter alia sljedećim argumentima: Predsjednik je ovlašten donositi izvanredne uredbe, a da najprije ne mora proglasiti izvanredno stanje; predsjedničke izvanredne uredbe mogu biti retroaktivne, budući da to hrvatski Ustav izrijekom ne zabranjuje. Tumačenje Suda, koje podržava stanje trajnog državnog udara, vjerojatno je posljedica ideje koju uzimaju zdravo za gotovo neki hrvatski pravni stručnjaci za ustavna pitanja, da je hrvatski Ustav načinjen po uzoru na Ustav francuske Pete Republike pa široke ovlasti francuskog predsjednika pripadaju i njegovu hrvatskom kolegi. Ovaj esej osporava tu postavku i raspravlja o važnosti usporedne ustavne teorije za hrvatsku ustavnu praksu. Prva tri dijela pokazuju da se usprkos političkim sličnostima između nastanka francuske Pete Republike i Republike Hrvatske, ta dva polupredsjednička sustava razlikuju u nekoliko važnih ustavnih i pravnih aspekata, tako da ovlasti francuskog predsjednika, posebice one u vezi s njegovim izvanrednim ovlastima, ne mogu poslužiti kao uvjerljiv autoritet u tumačenju ovlasti hrvatskog predsjednika. U četvrtom se dijelu tvrdi da ako je nešto u francuskom pravu autoritativno u odnosu na tumačenje odredbi hrvatskog Ustava to je nastojanje francuskog Conseil d\u27Etat da kontrolira, makar u ograničenom opsegu, zakonitost predsjedničkih izvanrednih uredbi. U posljednjem se dijelu tvrdi da su pretpostavke pomoću kojih hrvatski Ustavni sud tumači predsjedničke ovlasti više u skladu s weimarskim ustavom nego Ustavom francuske Pete Republike. Članak završava upozorenjem da neograničene predsjedničke ovlasti u Hrvatskoj mogu dovesti, kao u Mussolinijevoj Italiji i Weimarskoj Republici, do diktature.Croatian Constitutional Court by its decision of June 24, 1992 partly rejected a reqest to start proceedings, and partly terminated already started proceedings, to determine the constitutionality of some thirty emergency decrees passed by the President of Croatian Republic during the undeclared war with Serbia and Yugoslav People\u27s Army in the second half of 1991. The Court backed its decision inter alia by the following arguments: the President has the power to pass emergency decrees without declaring first the state of emergency; presidential emergency decrees can be retroactive since Croatian Constitution does not forbid specifically their retroactivity. The Court\u27s reasoning, which endorses a permanent coup d\u27etat, is very probably a corollary of the idea, which is taken for granted by some Croatian constitutional lawyers, that Croatian Constitution is modelled on the Constitution of French 5th Republic so that the sweeping powers of the French President belong also to his Croatian counterpart. The paper challenges the idea and discusses the relevance of comparative constitutional theory for Croatian constitutional pracice. The first three sections demostrate that, despite political similarities between the early years of the French 5th Republic and the Croatian Republic, the two semi-presidential systems differ in several important constitutional and legal respects so that the powers — especially emergency powers — of the French President cannot be used as a persuasive authority to interpret powers of the Croatian President. Section four indicates that if anything in the French law is authoritative in interpreting Croatian constitutional provisions on state of emergency it is the effort of the French Conseil d\u27etat to control, even though in a very limited way, the legality of presidential emergency decrees. The last section points out that assumptions with which Croatian Constitutional Court interprets presidential powers are more in accord with Weimar Constitution than with the Constitution of the 5th French Republic. The paper ends with the warning the unrestrained excercise of presidential powers in Croatia may lead, as it did in Mussolini\u27s Italy and Weimar Republic, to a dictatorship
