Josip Vončina

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

0 PRETPOSTAVKAMA ZA PROUCAVANJE NAUESKOVICEVA JEZIKA Josip Voncina 1. U Naljeskovicevu knjizevnom opusu ostvaren je gotovo isti tematski ras-pon kakav postoji u Marina Ddica: od konvencionalnih »pjesni ljuvenih« do komedija. Ipak, u Dr:liea se taj raspon ocituje i s obzirom na formu (od dva-naesteraca do proze), a svi su Naljeskovicevi tekstovi versificirani. Tko je god imalo upucen u stihom pisana djela renesansne hrvatske knjizevnosti, dobro zna da je dvostruko rimovani dvanaesterac u veCine nasih pjesnika potkraj 15. i u 16. stoljecu (npr.: u Mencetica, Dzore Ddiea, Lucica, Hektoro-vica, Zoranica) znacio i svojevrsnu jezicnu disciplinu. Ona se ocituje: prvo, suzenim leksickim izborom (pri cemu postoji izrazit jezicni purizam, tj. opi-ranje romanskome leksickom utjecaju sto je bio uzeo maha u govornoj prak-si nasih knjizevno najaktivnijih krugova, pogotovu od pocetka 15. stoljeca nadalje); drugo, oslanjanjem na pisan,o nasljede, sto je moglo ponovo uspos-taviti domace, zamrle, romanizmima potisnute rijeCi; trece, posudivanjem stilema iz narodne knjizevnosti. Naljeskovicev jezik nije sustavno proucen, a moze se posumnjati ne bi li trud oko toga bio suviSan. Postoje, naime, iscrpne i temeljite rasprave o jezi-ku Naljeskovicevih suvremenika, i to iz knjizevnih krugova dubrovackoga 1 i cakavskih.2 Za potpunu i pouzdanu obradu NaljeskoviCeva jezika danas jos 237 ne postoje temeljne predradnje. Kao sto je poznato, djela toga knjizevnika kriticki su izdana (prije vise od stotinu godina) u dvije knjige Akademijinc serije Stari pisci hrvatski: komedije u petoj,l kanconijer u osmoj.4 Tim kritic-kim izdanjima (osobito s obzirom na kanconijer) stavljeno je dosta opravda-nih primjedaba.5 2. 0 tome kako je pouzdana transkripcija staroga teksta nezaobilazan uv-jet za njegovu jezicnu obradu dobar su primjer Zoraniceve Planine. To staro djelo, na temelju njegova prvotiska (Mleci 1569), sacuvanog u jednom jedinom primjerku, potkraj 19. stoljeca prvi je procitao Pero Bud-mani.6 BuduCi da prvotisak obiluje stamparskim greskama, nije Budmani mogao razrijesiti sva nejasna mjesta. Kada je pak Ru:licic (u trecem deceniju nasega stoljeca) pripremao jezicnu raspravu o Planinama,' mimoisao je uni-katni prvotisak Uer se »jedinim primerkom starog izdanja moze koristiti je-dino u biblioteci Jugoslavenske akademije u Zagrebu«)8 te se oslonio na Budmanijevu transkripciju. ZnajuCi da Budmanijevo Citanje nije posve pouz-dano, RuziCic ga je odluCio korigirati, ali »bez uporedivanja sa originalom« 9 Ipak, u cijelom nizu korekcija' 0 RuziCic se cak petnaest puta poziva na origi-nal, primjenjujuci metodu prema kojoj ispravke treba provoditi tako da tekst postane logican. Pa ipak, on pise: »lmenica vrata ima jednom u loc. pl. i nastavak -oh: vratoh 8522 (pored navedenog vratih 1532).<< 11 Tako smo dobili morfolosku dubletu L mn. vratih II vratoh, a nismo predvidjeli da bi lik vratoh Uedanput potvrden!) mogao sadr:lati stamparsku gresku: o mjesto i. Poslije Ru:liCiceve rasprave Planine je ponovo izdao Vjekoslav Stefanic, ne raspolazuCi prvotiskom (koji je postojao u Akademijinoj knjiznici, >>ali se nedavno zametnuo«). 12 I Stefanic je u Citanje unio vise korekcija, 13 medu nji-ma: »10 vagljeni mj. ugljeni«. 14 Izvorni je zapis uagleni.' 5 Stefanicevu se cita-nju protivi dvoje : prvo, sto je prasl. stanje bilo * Qglb, a to se u cakavsko na-rjecje moglo prenijeti kao uglj(en) (zbog 9 > u), pa u tom primjeru nije bilo mjesta zajaku vokalnost (poput: V"baz~ti > vazet1); 16 drugo, skupina glmoze u Zoranicevu grafijskom sustavu obiljezivati fonem j, ali ne i skup fonema gj.' 7 Stoga treba uzeti da je zapis uagleni nekorektan (mjesto ispravnoga: ug-glem), pa je oCigledno da je Stefaniceva intervencija hila prenagljena. 238 3. Sumnju o autenticnosti do nas doprlih Naljeskovicevih tekstova pobu-duju prim jeri kao sto je ovaj: hvala t ' Vide na toj casti, odrastao sam ovce pasti, isprosio sam FelaCicu vele ljepsu vlahinjicu.' 8 Doduse, mogli bismo pretpostaviti da je stokavizam (-o < -1: odrastao, isprosio) Naljeskovic primijenio tako da metricki prekobrojan vokal (-o) tre-ba izgovoriti s elizijom: odrastao, isprosw. 19 Ali nas Resetarova napomena o Naljeskovicevim prethodnicima (»Cakavizam je sto je redovno zadr:lano bez promjene 1 na kraju sloga i rijeci. . . « ) 20 navodi na drugu mogucnost: da su u navedenome primjeru prvobitno bili likovi odrasta1, isprosi1, koji su naknad-no stokavizirani. Aka pak ogledamo primjer: umije5 i moje hljebine dohitit; nut vrazje gospode, ka me ce joste bit/ 1 zakljuCit cemo da bi se rimi potreban sklad postigao izborom cakavskoga li-ka (moje X gospoje), pa mozemo pretpostaviti da je stokavski lik (gospode) U tome primjeru naknadno uveden. U tome nas podupiru potvrde iz Naljesko-viceva kanconijera: 1. avo je oni dan, gospoje od gospoj, od koji hi vjeran vazda ti sluga tvoj; 2. Gospoje, a ti znas, da ljubav taj nasa; 3. Gospoje, tko me sad s tobome razdieli. 22 Dakako, rijesiti bi trebalo stanje u primjeru: A mi dva da virno zivemo, gospodje, veselo i mirno, do kli nam duh podje23. No u sam fonoloski inventar Naljeskoviceva jezika zadiru ovi navodi iz njegove pete komedije: 239 1. da t ' s vragom sprcase sto je djed stekao;24 2. Veceru ti potez' , Marusa, mondjin prim';25 3. Boze ve, Gjivo moj, lud ti si, ako mnis .26 Dobro znamo: 1. da u primjeru djed nije razvijen palatal d; 2. da se on sigurno realizira u primjeru mondjin; nesavrsena grafija 19. stoljeca (dj = d + j II d) skrivila je da taj zapis mozemo isprav-no proCitati tek u novije vrijeme ; 3. da izvornu grafiju gj moramo razrijesiti kao g (tj. eli) , pa je u pra-vu Bogisic transkribirajuCi: Boze ve, Di ivo moj, lud ti si, ako mnis.27 4. Tek posto Naljeskoviceva djela podvrgnemo fundamentalnome teksto-loskom poslu (tj . posto priredimo na briznom Citanju rukopisa zasnovano kriticko izdanje) , moCi cemo pristupiti izradi jezicne monografije o Naljesko-vicu, ako je ona doista potrebna. Ima li pak smisla u nju se upustiti, zakljucit cemo ako ogledamo bar po-neko mjesto u Naljeskovicevu kanconijeru. Za analizu odabirem Bogisicev izbor,28 a u njemu pogotovu Pjesan 112: 240 Sve ke cuh ljuvezni i ke sam ja ctio pisane u pjesni, ike sam vidio, ne nadoh, rna diko, nijednu pod nebi, u svemu toliko nesrecna koja bi, 5 koliko , jaoh, ova nasa, ku nemiri i mnostvo jadova od prvi CaS tiri do tuzni ovi dan, ki od nas s veseljem buduCi pricekan pride nam s dreseljem. J er, ka nam, jaoh, sinu, sinu nam s njim rados, 10 do mal eas ka minu, svrnu se u zalos. Jaoh, sto je tolika nesriea vrhu nas, kane bi od vika ljuvenijem do danas? Zac vele nesreca podnijesmo, rna ova dode nam najveca i puna jadova; 15 jaoh, puna zalosti, od koje sad nase nesrecne mladosti tuzno se rastase. Nu jeda ljubav da, opeta da mirni budemo mi vazda, pokli smo njoj virni. Ako jezicne podatke u toj Naljeskovicevoj pjesmi usporedimo sa sta-njem u prvih po imenu poznatih pjesnika Dubrovcana (Siska Mencetica, Dzore Ddiea i ostalih pjesnika Ranjinina zbornika), ustanovit cemo mnoge podudarnosti. PovodeCi se za svojim uzorima, NaljeskoviC: 1. upotrebljava stokavski lik odnosne zamjenice (sto, stih 11) i cakavski lik u vezi prijedlog + zamjenica (zac 13);29 2. u metricke svrhe varira nesazete i sazete likove pridjevske odnosne zamjenice (ka 9, 10, 12, ke 1, 2, ki 7, ku 5 II koja 4, koje 15);30 3. uvodi suglasnik du prefiksalne slozenice glagola iti (nadoh 3, pride 8, dade 14);31 4. u genitivu mnoZine imenica poznaje morfolosku dvojakost: -0 II -a Ua-dova 6, 14, nesreca 13 II »BuduCi vele dan od gorke ljuvezni 1 stojao slobodan u placu s boljezni«, Pjesan 4, st. 1-2);3 2 5. u skladu s dubrovackim govorom pojednostavnjuje finalnu suglasnic-ku skupinu (rados 9 x ialos 10);33 6. radi metra upotrebljava akuzativ mjesto genitiva uz prijedloge od, do (od prvi eas 6, do tuini ovi dan 7);34 7. stari lokativ jednine rabi kao opCi padez (pod nebi 3).35 Odnos jekavizam - ikavizam zasluzuje posebnu paznju. Izvan rime upotrijebljeni su jekavski likovi ljuvenijem 12, podnijesmo 13 (ali oba puta ije vrijedi jedan slog), au istom polozaju u stihu dolazi dvojako: nesrecna 4, nesrecne 1636 II nesrica 11; naprotiv, rima je nametnula takoder dvojak is-hod: nesreea 13 (x najveea 14) svjedoceCi 0 teznji za stokavizaciju-jekavizaci-ju jezika u pjesnistvu starog Dubrovnika ; naprotiv, tiri 6 (x nemiri 5) upucuje na to da se jos cuva tradicionalna rima, s cakavsko-ikavskim glasovnim sta-. njem. Na starinu podsjecaju i moguce rekonstrukcije naglasnih osobina: danas (danas 12 x nas 11) , vazda (vazda 18 x da 17). 5. Nije tesko nazreti Naljeskovicevu teznju da u svojim komedijama ostva-ri jezik koji je veoma blizak dubrovackome govoru u prvoj polovici 16. stolje-241 ca. No buduCi da su te komedije napisane dvostruko rimovanim dvanaester-cima (a ne prozom), trebalo bi prouCiti koliko se u njima (iz metrickih razlo-ga) nalazi jezicnih postupaka svojstvenih »pjesnima ljuvenim<<. Iako u Na-ljeskovicevim komedijama prevladava jekavizam, rima je zahtijevala da se toleriraju i pojedini ikavski likovi, npr.: Jane znam ki je vrag da vam ce dovika skandao biti drag i treska i vika.37 Iako versificirane, Naljeskoviceve komedije znatan otklon od »pjesni ljuvenih << pokazuju svojim leksickim izborom. Moze se to ilustrirati mnogim primjerima, od kojih evo tek poneki. 0 pjesnicima zastupljenim u Ranjininu zborniku Milan Resetar pise: »Usta i lice (obicno licce) dvije su rijeci sto ih nasi zalubleni pjesnici jako vole, ali normalni oblik usta vrlo je rijedak . . . , nego mjesto nega stoji redovno i vrlo cesto usti, koje moze biti stari dual-ni oblik, ali je mazda samo udeseno prema oCi, ruci, prsi, da bude jos jedan lijep dio draginog tijela na -i . .. <  .38 Ako se imenica usti u Naljeskovicevih prethodnika prilagoduje metru, onda se to postize tako da »ima najzad i okrnen oblik z. roda svoje ust' . .. ; tvoje ust' ak ... ; medne ust' ak ... , pa i uz taj kn'J.i oblik atribut moze biti na -i: na moji ust' .. . <<.39 Naprotiv, u Naljeskovicevoj petoj komediji ta se rijec ovako nadomjes-ta: Nebore muCi tja; jeda je sto bilo? ono joj htijah ja razbiti sve rilo . .. 40 Dakako, rijec rilo 'gubica, njuska' s tim je znacenjem preuzeta iz govor-nog jezika da bi pridonijela komickom efektu, pa i nije tesko dokuciti da ni-posto ne bi mogla uti u birani vokabular renesansnih ljubavnih pjesama. Njima je pak, prema Resetaru, svojstveno dvoje: > jedno je veliko obilje domaCih rijeci a drugo vrlo mali broj tudih<<. 41 Znamo da su se u duborovac-ki govor >> uvukle tudinke, gotovo bez izuzetka talijanske, npr. mjesto Ctiti, ures, zvijer, sniziti, izvrstan itd. govori se legati, ornamenat, bestija feroea , abasati, ecelenat itd. << .42 Ako su pak gotovo sve od navedenih (izuzevsi orna-242 menat) potvrdene u komedijama Marina Dr:Ziea,43 izlazi da su one do sredine 16. stoljeea vee bile prodrle u dubrovacki govor. Kad Naljeskovie u konvencionalnoj ljubavnoj pjesmi (Pjesan 112) oda-bire glagol Ctiti: Sve ke cuh ljuvezni i ke sam ja etio pisane u pjesni, i ke sam vidio (st. 1-2), onda se on priklanja »pjesnivackome<< jezicnom purizmu. Njegova pak Pje-san 159. (koja govori o ljubavnim pjesmama, iako sama nije takva) obilno potvrduje glagol legati, i to izvan rime: Togaj cie moj ti svjet , ne legaj toj nigdar (3) i u rimi : Sto no je ruzna stvar usima slisati, nije trijebi toj nigdar u pismu legati44 (1- 2) Ako li stvari hoC' krjeposne legati, toga ees lasno moe do volje imati (11-12) 6. Resetar je svoje vazne objekcije izveo iz pjesnicke zbirke koja preteznim dijelom saddi ljubavnu poeziju. Naljeskovieev pak opus ima pjesama koje ne pripadaju u tu skupinu, ali je u leksickom pogledu vjerno slijede. To su poslanice (upueene Vetranovieu, Bartucevieu, Hektorovieu i drugima),45 koje su takoder postedene novoga romanskoga leksickog utjecaja. BuduCi da su takve, mogli bismo ih iskoristiti kao dokaz da nasi renesansni pjesnici nisu jezik s >> vrlo malo, gotovo nikakvih tudinaka«46 primjenjivali samo u repre-zentativnoj pjesnickoj vrsti nego ponajcesee i u medusobnom dopisivanju. Ako je, dakle, jezicno stanje u Naljeskovieevu knjizevnom opusu po mnogocemu zanimljivo, treba kazati da Resetar, po djelima renesansnih pi-saca u Dubrovniku tragajuCi za dubrovackim >narodnim govorom«, nije u pravu kada pise: >> Nema pak sumne da i medu djelima u stihovima i onima u prozi najCisCi eemo narodni govor naCi u komedijama gdje govore }udi iz istoga mjesta i iz istoga vremena, pa bismo ga zaludu tra:Zili u D-eevoj trag e d i j i Hekubi, koja je i predmetom i mjestom i vremenom tako daleko od Dubrovnika; ali ee ga s istoga razloga vi-243 se biti u D-cevim gradanskim, dakle cisto dubrovackim k om e d i -j am a u prozi negoli u negovim pas t o r ala m a u prozi i u dra-mama u stihovima, ili u Naleskovicevim pastoralama i komedijama koje su sve u stihovima.« 47 Ako je rijec o Naljeskovicevim pastoralama i komedijama u stihovima, ne smiju se one (u jezicnome smislu) niposto izjednaCivati. Medutim, s Resetarom se ne mozemo sloziti u nacelnim pitanjima. Nai-rne, proznost knjizevnog djela nije u proslosti hila sigurna garancija da to djelo vjerno odrazava govorni jezik; jezicne modifikacije (tj. odstupanje od govorne podloge) nisu bile izazvane samo metrickim razlozima nego i stilis-tickima. Iako sva srocena u stihovima, Naljeskoviceva djela pokazuju velik jezic-ni raspon: od kanconijera, koji provodi puristicku >>ric izbranu« (kao sto je shvaca Sisko Mencetic), do komedija, sto (unatoc sporadicnim metricizmi-ma) sadrze govorni jezik za koji >>para da se na Placi razgovaraju« (kao sto rece Marin DdiC).48 U tome smislu, otvarajuCi se prema dubrovackome mjesnom govoru, Naljeskovic je (zajedno s Vetranovicem i Dimitrovicem) utro put autoru Dunda Maroja. BILJESKE ' Andre Vaillant, La langue de Dominko Zlataric, poete ragusain de fa fin du XVF siecle, I. Phonetique, Paris 1928; II. Morphologie, Paris 1931 ; Ill . Syntaxe, Belgra-de 1979. - Milan Resetar, Jezik Marina Driiea (kratica : JMD) , Rad JAZU 248, Zagreb 1933, str. 99-240. - Milan Resetar, Jezik pjesama Raninina Zbornika (kratica: JPRZ) , Rad JAZU 255, Zagreb 1936, str. 77-220.- Milan Resetar, Rjecnik i dikcija pjesama Raninina zbornika (kratica: RDPRZ), Rad JAZU 260, Zagreb 1938, str. 1-56. 2 Gojko S . RuziC:ic, Jezik Petra Zoranica, zadarski dijalekat u po"cetku XVI veka, Biblioteka •Juznoslavenskog filologa«, 2, Beograd 1930.- Bratoljub Klaic, Jezik Hani-bala Luciea i Petra Hektoroviea, prilog historijskoj gramatici hrvatskog jezika, u knji-zi : Hanibal Lucie - Petar Hektorovic, Skladanja izvarsnih pisan razlicih - Ribanje i ribarsko prigovaranje i razlike stvari ine, Pet stoljeea hrvatske knjizevnosti, knj. 7, pri-redio : Marin Franicevic, Matica hrvatska- Zora, Zagreb 1968, str. 267-324. - Dr Aleksandar MladenoviC, Jezik Petra Hektoroviea, Matica srpska, Novi Sad 1968. 244 3 Pjesme Nikole Dimitroviea i Nikole Naljeskovica, skupili Dr. V. Jagic i Dr. Gj. DaniCic, Stari pisci hrvatski, knj . peta, JAZU, Zagreb 1873. 4 Pjesme Nikole Naljeskoviea, Andrije Cubranoviea, Mise Pelegrinoviea i Saba Misetiea Bobaljeviea i Jegjupka neznana pjesnika, Stari pisci hrvatski, knj . osma, JA-ZU, Zagreb 1876. ' Milan Resetar, Ispravci i dodaci tekstu starijeh pisaca dubrovackijeh, 1. Pjesni juvene Nikole Najeskoviea, Rad JAZU 119, Zagreb 1894, str. 1-31. 6 Djela Petra Zoraniea, Antuna Sasina, Savka Gucetica Bendeviseviea, Stari pis-ci hrvatski, kil . XVI, JAZU, Zagreb 1888. 7 Ruzicic, n . dj. 8 Ruzicic, n. dj., str. 8. 9 Ruzicic, n. dj., str. 9. 10 RuZiCiC, n. dJ.~ str. 9-11 . " Ruzicic, n . dj. , str. 142. 12 Petar Zoranic, Planine, tekst s tumacem i rjecnikom priredio Vjekoslav Stefa-nic, HIBZ, Zagreb 1942, str. 19. 13 Stefanic, n. dj., str. 19-20. 14 Stefanic, n. dj. , str. 20. " Pretisak prvotiska Planina, JAZU, Zagreb MCMLII, fol. 18. 16 Milan Magus, Cakavsko narjecje, fonologija , Skolska knjiga, Zagreb 1977, str . 20-21. 17 Dr. T. Maretic, Istorija hrvatskoga pravopisa Jatinskijem slovima, Djela JAZU IX, Zagreb 1889, str. 25. 18 SPH V, str. 242, st. 51-54. 19 Znak je preuzet od Resetara, JPRZ, str. 121. 20 Resetar, JPRZ, str. 121. 21 SPH V, str. 243, st . 71-72 : gospodje; N. Naljeskovic- M. Benetovic - J . Pal-motiC, Djela, Pet stoljeea hrvatske knjizevnosti , knj. 9, priredio : Rafo Bogisic, Mati ca hrvatska- Zora, Zagreb 1965, str. 64: gospode. 22 SPH VIII, str. 86. 23 SPH VIII , str. 87 . 24 SPH V, str. 247, st. 171. 25 SPH V, str. 242, st. 61. 26 SPH V, str. 251, st. 223. 27 PSHK 9, str. 71. 28 PSHK 9, str. 23-29. 29 Usp. Resetar, JPRZ, str. 152. 245 30 Usp. ReSetar , JPRZ, str. 153. 31 Usp. Resetar, JPRZ, str. 120. 32 Usp. Resetar, JPRZ, str. 136. 33 Usp. Resetar, JPRZ, str. 129. 34 Usp. Resetar, JPRZ, str. 173. 35 Usp. Resetar, JPRZ, str. 135- 136. 36 BuduCi da se kratko jat naslo iza sku pine suglasnik + r, ne mozemo tvrditi da su to ekavizmi, a ne jekavizmi. 37 PSHK 9, str. 67 . 38 Resetar, JPRZ, str. 133. 39 Resetar, JPRZ, str. 134. 4 o PSHK 9, str. 71. 41 Resetar, RDPRZ, str. 2. 42 Resetar, RDPRZ, str. 3. 43 Marin Ddic, Djela, priredio Frano C:ale, Biblioteka Temelji, knjiga treca, Sveu-ci lisna naklada Liber, Zagreb 1979: legati (str. 917), bestija II bjestija (907), abasati (905), ekcelent (911). 44 SPH VIII. str. 122: slagati. 45 Njihov izbor u PSHK 9, str. 39-49. 46 Resetar, RDPRZ, str. 3. 47 ReSetar, JMD, str. 99. 48 U prologu Skupu; Marin Ddic, Nove/a od Stanca, Tirena , Skup, Dundo Maro-je, Pet stoljeea hrvatske knjizevnosti, knj. 6, priredio: Milan Ratkovic, drugo izdanje, Matica hrvatska- Zora, Zagreb 1964, str. 139. 246 

O pretpostavkama za proučavanje Nalješkovićeva jezika

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals