Managing Croatian islands development - the subject-matter of this paper-
is a highly important issue since 1,246 Croatian islands make the second largest
archipelago in the Medite rranean. Not more than 110,000 islanders inhabit not
more than 40 islands. The population peak was reached in 1921, and then followed
the decades of slow or less slow decrease. Since the 1981 tili the end of the
2oth centwy the Croatian islands population has rapidly decreased. Being based on
the natural environment, the island economy is generally simple, its structure apparently
primitive compared with the mainland. To the present day there are
whole areas of economic activity missing there.
It is commonly assumed that the Austro-Hungarian empire was the first to manage
the development of the Croatian islands. Eff01ts of that sort were severely reduced
in the times of the Kingdom of Yugoslavia. After 50 socialist years the picture that
has emerged features a number of small islands which still have some population
but no economy, and several larger ones which seem to be prospering at least
judging by the standards devised on the mainland.
The islands and their development have been reconsidered since 1995. The newly
formed Ministly of Development and Reconstruction put island issue on its agenda
and formed an interdisciplinary expert team which produced the Island Development
Programme in 1997. the Parliament passed it as the first development document
of the State of Croatia that dealt with a particular region. NIDP scoped comparative
advantages, detected limitations and deduced that the islands arrived at
the development crossroads from which the path of sustainable development
should be taken. Its goals, principles and measures favour sustainable development,
and »from the bottom<< development management, i.e. starting from the island
community.
The Island Act was produced and passed as a lex specialis in April 1999.The most
important development measu res and tasks prescrihed by the Act are passage and
implementation of the 22 island sustainable deve lopment programmes and 19 state
infrastructure and superstructure programmes. Eight years after the passage of the first Constitution of the independent Republic of Croatia the institutional framework
needed for an efficient island development management is finally built.Autor se u ovom radu bavi upravljanjem razvojem hrvatskih otoka. Taj je predmet vrlo
važan, jer Hrvatska sa 1.246 otoka, otočića , grebena i hridi ima drugi arhipelag u Mediteranu
po veličini. Međutim, danas je naseljeno tek 40-ak otoka na kojima živi ne više od
110.000 otočana . Stanovništvo hrvatskih otoka bilo je najveće 1921. godine nakon koje su
slijedila desetljeća njegovog sporijeg ili bržeg smanjivanja. Od 1981. godine do kraja 20.
stoljeća broj hrvatskih otočana naglo se smanjuje. S druge strane, otočna je ekonomija utemeljena na prirodnim uvjetima i u usporedbi s gospodarstvom na kopnu općenito jednostavnija
i sigurno primitivnija. Do danas na otocima nisu razvijena ili su napuštena cijela
područja gospodarskih aktivnosti.
Autor ističe činjenicu kako je Austro-Ugarska imperija prva upravljala razvitkom hrvatskih
otoka. Nakon njezinog raspada slijedilo je dugo razdoblje ozbiljnih propusta. Prvo, upravljanje
razvojem otoka bilo je bitno reducirano u vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Drugo, nakon
50 socijalističkih godina kao posljedica ne primjerenog sustava upravljanja na vidjelo je
izašla slika brojnih manjih otoka bez gospodarstva i nekoliko većih otoka za koje se, zaključujući temeljem standarda po kojima se prosuđuje gospodarski napredak na kopnu,
činilo da napreduju.
Otoci i njihov razvoj propituju se od 1995. godine. Novoosnovano Ministarstvo razvitka i
obnove Republike Hrvatske prepoznalo je problem otoka i formirala interdisciplinarni tim
koji je 1997. izradio program razvitka otoka. Hrvatski sabor je taj program usvojio kao prvi
dokument države Hrvatske koji se posebno odnosi na određenu regiju. Nacionalni program
razvitka otoka sagledava komparativne prednosti, utvrđuje razvojna ograničenja i
ustanovljuje da su otoci na razvojnom raskršću s kojeg je jedini pravi put održivi razvoj.
Ciljevi, principi i mjere ovog Programa favoriziraju održivi razvoj i upravljanje razvojem
otoka »Od dna« (polazeći od lokalne otočne jedinice - zajednice).
Drugu bitnu sastavnicu upravljanja otocima Republike Hrvatske ć ini Zakon o otocima, koji
je kao lex specialis izrađen i donijet u travnju 1999. Najvažnije razvojne mjere i zadaci propisani
Zakonom jesu donošenje i primjena 22 programa održivog razvitka otoka i 19
državnih infrastrukturnih i superstrukturnih programa. Tako je osam godina nakon donošenja
prvog Ustava suverene Republike Hrvatske konačno izgrađen učinkovit institucionalni
okvir upravljanja razvojem otoka
