Danijel Baturina

Croatian

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 22 (2013.), No. 1Recenzije i prikazi65Melanie JoyZAŠTO VOLIMO PSE, JEDEMO SVINJE I NOSIMO KRAVE: UVOD U KARNIZAMDvostruka duga, Čakovec, 2012., 208 str. Tema našeg odnosa prema pravima živo-tinja i konzumiranju mesa zasigurno je aktualna. Njezina relevantnost na global-noj razini očituje se ne samo u etičkim dilemama proširivanja koncepta prava već i u sagledavanju održivosti sustava našeg planeta. Melanie Joy socijalna je psiholo-ginja i profesorica psihologije i sociologi-je na Sveučilištu Massachusetts, Boston. Doktorirala je socijalnu psihologiju na Saybrook Graduate School te magistrirala didaktiku na Harvard Graduate School of Education. Autorica je brojnih članaka o psihologiji, pravima životinja i socijalnoj pravdi te priručnika za aktiviste „Strategic Action for Animals: Handbook on Strate-gic Movement Building, Organizing, and Activism for Animal Liberation“. Putuje svijetom zagovarajući prava životinja te promovira aktivizam u promjeni stavova i pristupa prema životinjama.1 Autorica od početka izražava temeljni kontrast koji je misao vodilja cijelog izričaja knjige. S jedne strane volimo životinje, imamo kuć-ne ljubimce i možemo stvoriti značajne i ispunjavajuće veze sa stvorenjima koja pri-padaju drugoj vrsti. S druge strane okreće-mo se i nazivamo druge životinje večerom te mislimo da imamo pravo s njima postu-pati kako god želimo. Karnizam se javlja kao društveni sustav našeg odnosa prema hrani ili, bolje rečeno, prema onome što smatramo hranom.Knjiga je podijeljena u sedam poglavlja. Prvo poglavlje nosi naslov Voljeti ili jesti. U njemu autorica primjećuje da ljudi ima-ju različite razine snošljivosti prema „ne-običnim“ vrstama ili dijelovima mesa. To je pitanje percepcije koja određuje našu stvarnost. Većina bi se zgrozila da jede gu-laš s mesom psa ali ne i govedinom iako je i jedno i drugo u prvom redu životinjsko meso. Različita percepcija proizlazi iz ra-zličitog odnosa. Uobičajeno, jedini doticaj s kravama imamo dok ih jedemo dok, s druge strane, pse držimo kao ljubimce, dajemo im imena, prema njima razvija-mo osjećaje. Isto tako različiti ljudi mogu isto meso doživljavati različito. Primjerice, Hindusi bi mogli reagirati prema govedini na jednak način kao Amerikanci ili Euro-pljani na pseće meso. Prema Joy, postoji dio perceptivnog procesa koji stvara men-talnu poveznicu između životinjskog mesa i žive životinje. On različito djeluje ovisno o shemama pomnoću kojih klasifi ciramo životinju - klasifi ciramo li ju kao hranu, kao ljubimca ili nešto treće. Autorica drži da su te sheme prvenstveno naučene kroz sustav psihičkog otupljivanja koje pred-stavlja proces u kojem se mentalno i emo-cionalno odvajamo od iskustva. Njega čine mehanizmi poricanja, izbjegavanja, rutinizacije, opravdanja, objektivizacije, deindividualizaije, dihotomizacije, racio-nalizacije i disocijacije.Nedosljednost naših stavova prema životi-njama istražuje u drugom poglavlju Kar-nizam. Stvari jednostavno tako stoje. Speci-zam je ideologija u kojoj je prikladno neke životinje smatrati vrjednijima od drugih. Vegetarijanstvo nije samo prehrambena orijentacija već i način života, sustav du-1 Pri predstavljanju recenzirane knjige autorica je gostovala u Zagrebu i Osijeku te održala aktivistič-ko predavanje „Jesmo li karnisti?“Soc. ekol. Zagreb, Vol. 22 (2013.), No. 1Recenzije i prikazi66bljeg vjerovanja u kojem se ubijanje živo-tinja za potrebe ljudi smatra neetičnim. S druge strane, na jedenje mesa ne gledamo kao što gledamo na vegetarijanstvo – kao izbor utemeljen na skupu pretpostavki o nama samima, našem svijetu i životinja-ma. Štoviše, to doživljavamo kao nešto dano, kao najprirodniju stvar. Karnizam je nevidljivi sustav vjerovanja koji nam postavlja uvjete da jedemo određene živo-tinje za razliku od nazivanja mesožderom ili svejedom koji opisuju biološku građu a ne fi lozofski odabir. Karnizam autorica smatra ideologijom koju je potrebno ime-novati jer mu upravo neimenovanje jamči ukorijenjenost i nevidljivost. Smatra ga nasilnom ideologijom jer je organiziran oko ekstenzivnog nasilja, tj. kada bi ubija-nje životinja prestalo sustav karnizama bi prestao postojati.Kako stvari doista stoje, treće poglavlje, fo-kusira se na zlostavljanje prisutno u ma-sivnim pogonima za intenzivni uzgoj ži-votinja ili CAFO-ima gdje je proizvedena većina mesa u Sjedinjenim Američkim Državama.2 U SAD-u se godišnje ubije oko 10 milijardi životinja.3 CAFO-i su konstruirani radi proizvodnje s najmanjim mogućim troškom i najvećim profi tom. Oni kriju praktičnu nevidljivost karnizma. Meso koje stiže na naše tanjure nevidljivo je jer je pakirano u udaljenim područjima kojima nemamo pristupa. Autorica izra-zito detaljno i ilustrativno opi suje mučni proces zatočeništva i klanja životinja koji stoji u pozadini mesa koje konzumiramo. Na primjerima svinja, krava, kokoši i pi-lića pa i riba opisuje njihovu bol i patnju, nehumane uvjete u kojima se nalaze i na-čine postupanja koje prolaze u toku tog procesa. Donosi i argumente u korist in-telekta životinja i njihove mogućnosti da osjećaju bol. Kod vrsta predodređenih za ljudsku konzumaciju javnost je zaštićena od svjedočenja o njihovom životu i smrti. Autorica upozorava da mi ipak na nekoj razini znamo istinu o proizvodnji mesa no odabiremo ne znati, čime činimo izbor. Tek kada vidimo unutarnje djelovanje su-stava tada smo, prema Joy, u poziciji da slobodno odaberemo.Četvrto poglavlje, Posredna šteta, opisuje posljedice koje karnizam ima na ljudska prava i okoliš. Prije svega tu su radnici u CAFO-ima. Radni uvjeti prepuni su rizika od ozljeda, izloženi su otrovnim plinovi-ma. Također, stanovnici koji žive u blizini trovani su tvorničkim otpadom. Potrošači su bez znanja izloženi nizu kontaminata među kojima su sintetički hormoni i fe-kalne tvari. Otpad pun kemikalija i bolesti često curi u zemlju i vodene putove, ispa-rava u zrak zagađujući okoliš i uzrokuju-ći bolesti. Ujedinjeni narodi proglasili su sektor stočarstva jednim od najznačajnijih čimbenika problema okoliša. Inspekcije kvalitete prebačene su nakon 80-tih go-dina u SAD-u s vlade na same tvornice. Korporacije nadziru same sebe. Mnogi su radnici u tvornicama mesa imigranti iz La-tinske Amerike i Azije. Najčešće nekvalifi -cirani rade u izrabljujućim, nehigijenskim i opasnim uvjetima. Prerađivanje mesa najopasniji je tvornički posao u SAD-u. Osim ozljeda radnici plaćaju i emocio-nalnu cijenu, postaju uvjetovane ubojice izložene traumatizirajućoj količini nasilja. 2 Autorica se kroz cijelu knjigu gotovo isključivo fokusira na i istražuje situaciju u Sjedinjenim Ame-ričkim Državama. 3 Autoričina aproksimacija na osnovu procjena o količini pojedenog mesa Ministarstva poljoprivrede SAD-a.Soc. ekol. Zagreb, Vol. 22 (2013.), No. 1Recenzije i prikazi67Koncentracijom moći unutar industrije demokracija postaje korumpirana. Indu-striju vrijednu 125 milijardi dolara kon-trolira šačica korporacija. Osim monopo-liziranja, prema Joy, koriste se političkim fi nanciranjem i lobiranjem kao bi utjecali na zakonodavstvo. Unutar karnizma de-mokracija je defi nirana kao posjedovanje slobode biranja proizvoda koji zagađuju naša tijela i planet, umjesto slobode da jedemo hranu i udišemo zrak bez rizika trovanja. Joy tvrdi da su nasilne ideologije poput karnizma po prirodi nedemokrat-ske jer se oslanjaju na prijevaru, tajnost, koncentriranu moć i prisilu.Prema autorici, postoji golema mitologija vezana uz meso a svi mitovi povezani su s tri opravdanja: jedenje je mesa normalno, naturalno i neophodno. Upravo ta oprav-danja tema su petog poglavlja, Mitologija mesa. Profesionalci, prema autorici, igraju ključnu ulogu u održavanju ideologija, uk-ljučujući i one koji se protive nekim prak-sama u proizvodnji mesa ali jedu meso. Tu se ističe i stočarska industrija. Oni prije svega djeluju kao glasnici mitova, poku-šavajući očuvati već etablirane mitove. Mediji potpomažu nevidljivost karnizma izostavljanjem i zabranjivanjem, tj. aktiv-nim sprječavanjem antikarnističkih infor-macija. Ideologija karnizma normalizirana je i dio je us kog seta mogućnosti koje su za nas odabrane. Meso je lako dostupno, vegetarijance se stigmatizira, puno je lakše prikloniti se većini. Također, mnogi vje-ruju da je meso prirodno jer ljudi love i konzumiraju životinje tisućljećima. Tu je na djeluju naturalizacija priče da je ideo-logija oduvijek postojala. Vjeruje se da je jedenje mesa biološki imperativ, što čini sustav neminovnim. Iako znamo da je mo-guće živjeti bez mesa, sustav nastavlja kao da je mit istinit. Nemoguće je, prema Joy, provoditi slobodnu volju sve dok funkci-oniramo unutar sustava. Moramo isko-račiti izvan sustava kako bismo pronašli izgubljeno suosjećanje i stvorili odabire koji odražavaju ono što uistinu osjećamo i vjerujemo a ne ono što su nas učili da osjećamo i vjerujemo.Šesto poglavlje, Kroz karnističko ogledalo: usvojeni karnizam, opisuje kako karnizam iskrivljuje stvarnost. To što ne vidimo ži-votinje koje jedemo ne znači da one ne postoje. On iskrivljuje i našu percepciju: iako su životinje živa bića mi ih vidimo kao žive stvari, iako su one individue do-življavamo ih kao apstrakciju. Doživlja-vanjem životinja na ovaj način koristimo se kognitivnim triom: objektifi kacijom, deindividualizacijom i dihotomizacijom. Objektifi kacija se vrši gledanjem na ži-votinje kao na neživi predmet, stvari, što legitimizira jezik, ali i institucije, zakoni i politike. Deindividualizacija je proces promatranja životinja kao dijela cjeline, bez cijenjena njihove jedinstvenosti. Di-hotomizacija je sagledavanje životinja kroz kategorije. Dvije su osnovne: jestivo i ne-jestivo. Navedeni kognitivni trio sprječava nas da se poistovjećujemo sa životinjama, a samim time i s njima suosjećamo. Kar-nizam je stoga osim društvene matrice i unutarnja psihološka matrica.Posljednje poglavlje nosi naslov Biti svje-dok: od karnizma do suosjećanja. Prema au-torici, kada postanemo svjedoci mi nismo samo promatrači; emocionalno se povezu-jemo s iskustvom onih kojima svjedočimo, suosjećamo. Čineći to zatvaramo pukotinu u našoj svijesti koja omogućuje opstanak nasilja karnizma. Kada svjedočimo činimo stvarnom patnju koju se sustav trudi skriti. Kolektivno svjedočenje zatvara pukotine Soc. ekol. Zagreb, Vol. 22 (2013.), No. 1Recenzije i prikazi68u društvenoj svijesti. Ono rezultira infor-miranom javnošću i sustavom u kojemu su vrijednosti i prakse usklađeniji. Jedan od razloga odbijanja svjedočenja, prema autorici, jest što svjedočenje boli jer posta-jemo svjesni sudjelovanja u patnji milijar-di životinja. Može u nama izazvati tugu i bol za životinje, ljutnju na nepravednost i obmanu sustava, očaj zbog golemosti pro-blema. Također, svjedočenje se odbija i iz osjećaja nemoći. Autorica vidi pozitivne promjene. Ona poziva i zagovara na preki-danje ili smanjenje konzumacije proizvoda životinjskog podrijetla, podržavanje orga-nizacija koje zagovaraju prava životinja i nastavljanje informiranja sebe i drugih. Za svjedočenje je potrebna hrabrost da se ra-zumije potencijal ljudskog duha.Svjedočenje je kamen temeljac društvene pravde. No nije dovoljno samo svjedočiti. Stoga se na kraju knjige osim uobičajene literature i bilježaka nalazi vodič za raspra-vu u kojem se ističu pitanja koja bi mogla biti povod raspravama putem kojih bismo mogli razmisliti o sebi, svojim stavovima prema životinjama, vegetarijanstvu i kar-nizmu. Navode se i web stranicama na kojima se može saznati više o etičkom po-stupanju prema životinjama, vegetarijan-stvu i veganstvu, popis udruga, s kontak-tima, koje promiču vegetarijanstvo i prava životinja. Također su istaknuti primjeri zamjena za namirnice životinjskog podri-jetla. Na samom kraju nalazi se popis pre-poručene literature i video materijala koji bi mogli poslužiti za daljnje informiranje i djelovanje u području vegetarijanstva i prava životinja. Dakle, završetak knji-ge predstavlja aktivistički vodič u malom usmjeren na one koji žele znati više, pro-mijeniti svoja stajališta, a možda se čak i uključiti i djelovati aktivistički.Knjiga je pisana populistički. Argumenti izgledaju zavodljivo no ni jedan od njih nije dubinski preispitan. Ostaju na povr-šini bez razrada fi lozofskih i etičkih pret-postavki navedenih teza. Također, i u di-jelovima u kojima se autorica oslanja na podatke oni su selektivno i površno na-vođeni, ostavljajući dojam da prije svega služe ilustraciji i izazivanju emocija. Ono po čemu je knjiga vrijedna prije svega je misaona provokacija, izazov za raspravu, navođenje čitatelja na promišljanje vlasti-tih stajališta o karnizmu. Knjiga je slikovi-to pisana i izrazito je čitljiva. Namijenjena je upoznavanju i angažiranju šire publike oko preispitivanja karnizama kao druš-tvenog pravila duboko usađenog u naše kolektivno ponašanje. Otvara prostor za promišljanje sustava koji se nameće kao imperativ u svim aspektima našeg odnosa prema hrani. Jedenje životinja postavlja se kao osobni izbor - a izbor uvijek proizlazi iz uvjerenja. Autorica apelira da razmisli-mo je li karnizam prirodna datost ili uisti-nu naš svjesni izbor.Danijel BaturinaIvan CifrićLEKSIKON SOCIJALNE EKOLOGIJEKritičko promišljanjeŠkolska knjiga, Zagreb, 2012., 466 str.Leksikonsko-enciklopedijsko djelo aka-demika Ivana Cifrića opsežan je pregled pojmova vezanih uz socijalnu ekologiju. Socijalna ekologija smatra se sociologij-skom disciplinom, no ne smijemo zabo-raviti njezin interdisciplinarni značaj, bez kojeg je nemoguće potpuno razumijevanje tema kojima se socijalna ekologija bavi. 

Melanie Joy: Zašto volimo pse, jedemo svinje i nosimo krave: uvod u karnizam

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia