Krupna i srednja frakcija sjemena tri kultivara soje (Zora, Lucija i
Korana) su testirani uobičajenim metodama analize kvalitete sjemena (masa
1000 zrna, sadržaj vlage, energija klijanja - EK, standardni test klijavosti -
SK) te “cold” testom (CT). Zatim je proveden test konduktiviteta sjemena
(EC) “bulk” metodom na tri konstantne temperature imbibicije (10, 20 i
30oC, 24 h), uz određivanje % usvojene vode sjemenom tijekom imbibicije.
Ispitivani kultivari soje se nisu značajno razlikovali po EK, SK i CT. Srednja
frakcija je imala vrlo značajno veću EK i SK u odnosu na krupnu frakciju.
Prema postojećoj kategorizaciji EC sjemena za krupnozrne leguminoze i CT,
obje frakcije sjemena pokazuju visok vigor. EC sjemena soje je varirao od
18,0 μScm-1g-1 do 29,5 μScm-1g-1, s vrlo značajno većim vrijednostima na
30oC. Najveći EC, uz najmanji CT, utvrđen je kod sjemena kultivara Korana.
Frakcija sjemena nije značajno utjecala na EC. Značajna negativna korelacija
između EC i CT kod sjemena srednje frakcije indicira da je EC na 20oC
pogodan za brzu analizu vigora sjemena soje, ukoliko u uzorku prevladava
srednja frakcija. Količina usvojene vode sjemenom nakon imbibicije u EC je
iznosila od 114,5 do 130,4% u odnosu na početnu masu sjemena. Uz
značajan utjecaj kultivara, frakcije i njihove interakcije, najveći intenzitet
usvajanja vode utvrđen je pri najvišoj temperaturi imbibicije i kod srednje
frakcije sjemena. Dobiveni rezultati upućuju na daljnja istraživanja procesa
imbibicije sjemena u laboratorijskim i poljskim uvjetima, sa svrhom boljeg
poznavanja genetskog potencijala soje za otpornost na imbibicijsko oštećenje
i uspješno nicanje u nepovoljnim uvjetima.Large and medium-sized seed of three soybean cultivars (Zora, Lucija and Korana)
were evaluated using commonly applied seed quality analytical methods (1000 grain
mass, moisture content, rate of germination - EK, standard germination test - SK) as
well as cold test (CT). Afterwards, seed electrical conductivity test (EC) - „bulk“ method - was performed at three constant temperatures (10, 20 and 30oC, 24 h), with
subsequent determination of seed water uptake during imbibition, as the % of the initial
seed sample weight. The tested soybean cultivars did not show significant differences
regarding EK, SK and CT. Medium-sized seed showed very significantly higher EK and
SK in comparison with large seed. According to the current EC evaluation scale for
large-seeded legumes and CT values, both seed categories expressed high vigour. EC
test varied between 18.0 – 29.5 μScm-1g-1, and significantly higher values were seen at
30oC during imbibition. The highest EC and the lowest CT values were obtained with
the seed of cultivar Korana. Seed size had no effect on EC test value. The established
significant negative correlation between EC and CT in medium-sized seed implies that
EC test performed at 20oC could be suitable tool for fast soybean seed vigour analyses,
if medium-sized seed dominated in seed sample. Seed water content after imbibition in
EC test varied between 114.5 - 130.4% regarding seed initial weight. Considering
significant influence of cultivar, seed size category and their interaction, the highest
water uptake rate was observed at the highest imbibition temperature applied, as well as
in medium-sized seed. These results suggest further investigation of seed imbibitional
processes in both laboratory and field conditions, with aim of better comprehension of
soybean genetic potential in imbibitional damage resistance and successful emergence
in adverse conditions