U svome se je rječniku Lexicon Latino-Illyricum P. R. Vitezović pri zapisu hrvatskih i latinskih riječi služio stanovitim nadslovcima. U razdoblju od kojih 250 godina pojedini su hrvatski pisci rabili uglavnom tri znaka, naslijeđena iz tradicije grčkih gramatika. U prilogu se razmatra spomenuto razdoblje, ali i uvedba četvrtoga znaka, kao i uspostava Vuk–Daničić–Budmani–Maretićeva načina zapisa književnoga četveronaglasja. Zatim se potanko opisuju i drugi sustavi bilježenja
naglaska. Na kraju se uspoređuje osnovna Vitezovićeva poraba nadslovaka u Lexiconu sa značenjem koje pojedini nadslovci imaju u sljedećim djelima: B. Kašić, Institutiones linguae Illyricae (1604.), A. Della Bella, Istruzioni grammaticali della lingua illirica (1728.), P. Knežević, Pisme duhòvnè ràzlikè (1765.), Š. Starčević, Nòvà ricsôslovica ilìricskà (1812.), I. A. Brlić, Grammatik der illirischen Sprache (3. izd. 1850.) i V. Babukić, Ilirska slovnica (1854.).In his dictionary Lexicon Latino-Illyricum, while writing Croatian as well
as Latin words, P. R. Vitezović used some signs above the letters. During 250 years different Croatian writers used mainly three signs, inherited from Greek grammars. The article concerns Croatian tradition, as well as the introduction of the fourth sign, and the establishment of the so called Vuk–Daničić–Budmani–Maretić notation of the four accents in Croatian literary language.In addition, the other systems of accent notation are thoroughly described. Finally, Vitezović\u27s
basic usage of the signs above the letters in Lexicon is compared with the meaning which those signs have in the following works: B. Kašić, Institutiones linguae Illyricae (1604), A. Della Bella, Istruzioni grammaticali della lingua illirica (1728), P. Knežević, Pisme duhòvnè ràzlikè (1765), Š. Starčević, Nòvà ricsôslovica ilìricskà (1812), I. A. Brlić, Grammatik der illirischen Sprache (3rd ed. 1850), and V. Babukić, Ilirska slovnica (1854)
