'Faculty of Political Science, University of Zagreb'
Abstract
Pojam “birokracije” pokrivao je polje negativnih političko-ideoloških stavova
prema vlasti u poslije-revolucionarnoj Jugoslaviji, simetrično suprotstavljeno
ne mnogo razrađenom suprotnom polu i polju pučke demokracije. Njegova
mutnoća dozvoljavala je različite, mada prividno uvijek anti-staljinističke interpretacije
– kako u državno-partijskom diskursu tako i u suprotstavljenom
diskursu “lojalne opozicije”. Ovaj drugi dio bavi se diskursom “lojalne opozicije”:
stavovima ekonomiste Branka Horvata i grupe oko časopisa Praxis
(Mihajlo Marković, Dragoljub Mićunović, Gajo Petrović). Javne mogućnosti
lojalne socijalističke opozicije poništene su međutim sredinom 1970tih godina.
“Pokušaj prvog zaključka” u eseju ulazi u prvu ocjenu ove konfrontacije
kao i u neka nužna nijansiranja. Nalazi se da sam termin “birokracija” konačno
više zamućuje nego razjašnjava. Birokracija je kao termin dakle nevažna;
no pojam i stanje na koji se tom zakrivljenom strijelom ciljalo bio je presudan.The concept of “bureaucracy” covered the field of negative stances in postrevolutionary
Yugoslavia. Its fuzziness allowed different, though ostensibly
all anti-Stalinist, interpretations by the Party-State discourse (mainly Kardelj
and Bakarić) vs. the discourse of the “loyal opposition” (Branko Horvat and
the Praxis group). The first group wanted to dismantle State centralization but
insisted there was no ruling class. The second group could not, for various
reasons, insist on a ruling class but discussed its power and effect. The term
“bureaucracy” grew from a useful start of public discussion finally into sterile
talmudism. But its very limits indicate a crucial, though absent, concept and
state of power
