Transplantacija je metoda izbora nadomještanja bubrežne funkcije za većinu bolesnika u terminalnoj fazi bubrežnog zatajivanja koji nemaju kontraindikacija za primjenu imunosupresijske terapije. Imunosupresijski lijekovi se povezuju s brojnim komplikacijama među kojima je i povećana učestalost tumora. Prikazujemo bolesnika koji je tijekom 25 godina liječenja prošao put od dijalize preko dvije transplantacije bubrega da bi na kraju nakon razvoja spontanog retroperitonealnog hematoma ponovno započeo liječenje hemodijalizom. Tek je prilikom reoperacije otkriveno da se radi o krvarenju iz onkocitoma vlastitog bubrega. Naglašavamo važnost redovitog praćenja vlastitih bubrega što je izuzetno teško zbog izražene fibroze koja otežava prikaz organa ultrazvukom.Renal transplantation is the method of choice for renal replacement therapy in the majority of patients. Immunosuppressive drugs may increase the risk of developing malignancies. We present a case of a patient having undergone different renal replacement methods over 25 years. He had good graft function at 12 years of transplantation. Development of spontaneous retroperitoneal hematoma caused by rupture of the native kidney oncocytoma was complicated with sepsis and deterioration of graft function. We emphasize the importance of regular ultrasonography follow-up of native kidney, which is challenging because of ibrous changes
