Treniranje u uvjetima kontinuuma otežavajućega kontekstualnog utjecaja: usporedba triju različitih načina vježbanja na satovima tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnim školama

Abstract

Few studies have explored the contextual interference effect with children. The findings from these investigations have produced inconsistent results. The purpose of this study was to investigate further how the contextual interference effect influenced children learning a fundamental motor skill in a physical education class. Elementary students (N=36) practiced overarm throwing following traditional blocked or random scheduling. They were compared to a third group of participants practicing the same tasks following a schedule with systematic increases in contextual interference. Analysis revealed that all three groups improved during practice. Post-test results revealed performance differences in favor of the group that practiced with systematic increases in contextual interference. The findings reported here extend the results of previous studies by demonstrating that children can learn a motor skill by practicing with systematic increases in contextual interference. Theoretical considerations are discussed, as well as the relevance of the findings for practitioners and avenues for future research.Premalo je istraživanja koja su ispitivala učinke kontekstualnog utjecaja na učenje motoričkih znanja u djece. Rezultati tih istraživanja bili su proturječni. Cilj ovog istraživanja bilo je daljnje istraživanje učinaka kontekstualnog utjecaja na djecu koja uče osnovna motorička znanja na nastavi tjelesne i zdravstvene kulture. Učenici osnovnih škola (N=36) vježbali su osnovno bacanja loptice jednom rukom iznad glave u uvjetima tradicionalne, blokirane ili nasumične strukture kontekstualnog utjecaja. Rezultati tih učenika uspoređeni su s rezultatima treće grupe ispitanika koji su izvodili/vježbali isti motorički zadatak u uvjetima sustavnog povećanja otežavajućega kontekstualnog utjecaja. Rezultati su pokazali da su sve tri grupe ispitanika napredovale tijekom vježbanja. Rezultati finalnog mjerenja pokazali su također da je veći napredak zabilježen u grupi koja je vježbala u uvjetima sustavnog povećanja otežavajućega kontekstualnog utjecaja. Rezultati ovog istraživanja proširuju spoznaje dosadašnjih znanstvenih istraživanja ukazivanjem na činjenicu da djeca mogu učiti motorička znanja u uvjetima sustavnog povećanja otežavajućega kontekstualnog utjecaja. U članku su raspravljene teorijske osnove eksperimenta i praktičan doprinos dobivenih znanstvenih spoznaja te su predstavljene preporuke za daljnja znanstvena istraživanja