Die Quellen von Frane Petrić, besonders die von ihm veröffentlichten Hermetica, sein Denken und seine Poetik belegen, dass sich der Philosoph in der Tradition der prisca sapientia bewegte, der »einen Weisheit zu allen Zeiten«, an der der Mensch teilhaben kann. Besonders die alles umfassende Bildtheorie bildet ein konstitutives gemeinsames Merkmal dieser Tradition. Einundfünfzig Jahre vor dem Erscheinen der Nova de universis philosophia (1591) hatte Augustinus Steuchus in De perenni philosophia (1540) das Programm der philosophia perennis – Tradition in einem Buch zusammengeführt. Die gesammelten Werke von Steuchus erschienen interessanterweise zeitgleich mit Nova de universis philosophia (1591).
Die These des Artikels besteht in der Annahme, dass sich Frane Petrić bewusst in diese Tradition gestellt haben muss, möglicherweise direkt angeregt von Steuchus, und seine Bildtheorie konsequent in diesem Kontext entwickelt hat. Betrachtet werden im Hinblick auf diese Annahme insbesondere das Werk Nova de universis philosophia und die drei Bände Della poetica. De perenni philosophia von Steuchus wird dabei zum Vergleich herangezogen.Izvori Frane Petrića, napose Hermetica koju je objelodanio, njegovo mišljenje i poetika dokazuju da se filozof kretao u tradiciji »drevne mudrosti« (prisca sapientia), jedne »mudrosti za sva vermena«, u kojoj čovjek može participirati. Napose,sveobuhvatna teorija slike tvori konstitutivno opće obilježje ove tradicije. Pedeset jednu godinu prije nego je objavljena Nova de universis philosophia (1591), u djelu De perenni philosophia (1540) Agostino Steuco sklopio je program philosophiae perennis u jednoj knjizi. Jedno izdanje Steucovih sabranih djela pojavilo se, zanimljivo, 1591. godine – istodobno s Petrićevim remek-djelom Nova de universis philosophia.
Članak polazi od pretpostavke da se Frane Petrić mora svjesno postaviti u tradiciju philosophiae perennis. Možda potaknut izravno od Steuca, Petrić je dosljedno razvio svoju teoriju slike u ovom kontekstu. S obzirom na ovu pretpostavku treba osobito proučiti Petrićeva djela Nova de universis philosophia i Della poetica, a pritom za usporedbu treba poslužiti upravo Steucovo djelo De perenni philosophia