Andreja Talan

Stefan Treskanica

Talan, Andreja

Treskanica, Stefan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

370 371Andreja TalanStefan Treskanica[povijest]Nada Klaić (1920.-1988.)*Ponekad nam se historijske priče čine odviše pitkima, jasnima i samorazu-mljivima. Zarana ih upijemo i prihvatimo kao neupitne činjenice. S vremenom te priče, romantičarske i idealizirane konstrukcije povjesničara, okoštaju i trajno se usijeku u svijest čitavog naroda. U takvim okolnostima, borba protiv mitova koji su prerasli u nedodirljive svetinje na prvi pogled predstavlja donkihotovski avanturizam. Ljudi koji se odluče taknuti u njih izabiru put požrtvovne borbe koji iziskuje osobnu hrabrost i ustrajnost, ali istovremeno i prkos, žestinu i posve-mašnju drskost. Nada Klaić, unuka hrvatskog povjesničara, „dedeka“ Vjekoslava,|1 rođena je 21. srpnja 1920. u Zagrebu gdje s 23 godine diplomira povijest na Filozofskom fakultetu. Narednih 45 godina, dakle sve do smrti 2. kolovoza 1988., držat će nastavu na Katedri za hrvatsku (narodnu) povijest istoga fakulteta, prvo u statusu asistenta, a od 1969. i kao redovni profesor. Doktorirala je 1946. godine tezom Političko i društveno uređenje Slavonije za Arpadovića. Dugogodišnji boravak na fakultetu, uz znanstveni rad, obilježio je njezinu karijeru i život. Po sjećanjima kolega i učenika, bila je pristupačna i susretljiva prema onima koje je podučavala te je znala plijeniti pažnju studenata energičnim predavanjima punim zanosa koja su uvijek bila dobro posjećena. „Teta Nada,“ kako je tražila da je studenti zovu, sijede kose i odjevena u plavu kutu, običavala je s njima piti kavu potičući rasprave koje bi na kraju prerastale u njezin monolog. Nije bila stroga na ispitima i „nije studenta ispitivala ono što on ne zna, već je provjeravala njegovo znanje.“|2 U okviru nastavnog rada, više godina je predavala i na Filozofskom fakultetu u Zadru. Za mladih dana aktivno se bavila rukometom i odbojkom, a navedene je sportove igrala i sa studentima potičući ih na zdraviji život.Njezino znanstveno djelovanje temeljilo se na diplomatičkim istraživanjima, prevrednovanju izvora i kritici dotadašnjih tumačenja, a posljedično tomu za većinu srednjovjekovnih izvora ustvrdila je da su falsifikati. Ustvrđivanje da su pojedina djela krivotvorena ne znači nužno i njihovo potpuno odbacivanje kao neupotrebljivih. Dapače, iako je sve povelje iz doba narodnih vladara okvalificirala kao falsifikate, sama piše da su one „i danas bogata riznica iz koje crpimo naše znanje o historijskim činjenicama za razdoblje Trpimirovića.“|3 Takav, kritički pri-stup, koji je između ostalog uzrokovao brojne polemike i neke negativne reakcije njezinih kolega, značajno je pridonio razvoju i daljnjem usmjerenju hrvatske medi-evistike. Vođenje rasprava, koje je svjesno izazivala i u kojima bi stradao „pokoji nedužan očevidac,“|4 bio je način kojim bi diskreditirala protivnika i propitivala njegovu argumentacijsku snagu, ali i otvarala nova pitanja te poticala raznovrsnost povijesnih interpretacija iz kojih, na koncu, dobivamo potpuniju i slojevitiju sliku pojedinog problema. Kao rezultat toga, „njezin javni rad i polemiziranje su u mnogo užoj svezi s njezinim cjelokupnim opusom nego u drugih historičara ili općenito istraživača.“|5Nabrajati sve izvore čiju je autentičnost Nada Klaić osporila ili ih na dru-gačiji način iščitala i oko kojih se digla rasprava u ovome članku nema smisla jer bi nam to uzelo previše prostora i zamorilo čitatelja. No, svakako valja spome-nuti barem neke od njih. Diskutirala je oko sudionika splitskog crkvenog sabora 925. godine i tiskare u Kosinju, osporila vjerodostojnost Višeslavovoj krstionici, Slika 1 Nada Klaić Povodom 20. godišnjice smrti i 90. obljetnice rođenja prisjetit ćemo se Nade Klaić, osobe plodnog znanstvenog i nastavnog djelovanja koja je dala velik doprinos razvoju hrvatske historiografije u drugoj polovici 20. stoljeća. Članak je uklopljen u cjelinu posvećenu obilježa-vanju stogodišnjice Katedre za pomoćne povijesne znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koju je, uz djelatnost na matičnoj Katedri za hrvatsku povijest, ona vodila od 1962. godine pa do smrti.Pro Tempore 6/7Anniversaria et necrologia * Zahvaljujemo prof. dr. sc. Mirjani Matijević Sokol i doc. dr. sc. Zrinki Nikolić-Jakus te prof. dr. sc. Nevenu Budaku, Tomislavu Galoviću, prof., prof. dr. sc. Ivi Goldsteinu i dr. sc. Trpimiru Vedrišu što su s nama podijelili uspomene vezane uz Nadu Klaić te nas savjetovali i pomogli pri prikupljanju materijala vezanih uz pisanje članka.372 373Trpimirovoj darovnici, tzv. Pacta conventa, nekim dalmatinskim privilegijima i ispravama, uklonila mit o Zvonimirovoj kletvi, inzistirala da se kralj Petar koji je stradao na Gvozdu preziva Snačić, a ne Svačić te tragala za stvarnim uzrocima i zbivanjima iza buna u 16. stoljeću. Prvo djelo u kojem je objedinjen njezin kritički rad na vrelima jest Izvori za hrvatsku povijest, izdano u četiri dijela. Kasnije će na toj osnovi, uz neke preinake i dodatke, nastati knjiga Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine koja i danas služi kao pregledan priručnik u proučavanju toga dijela naše povijesti. Priredila je i kritičko izdanje djela Historia salonitana maior, izdano 1967. godine.Vrijednost je njezina rada i u tome što je u svojim sintezama, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku te Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, prvi puta u hrvatskoj historiografiji objedinila kulturnu, društvenu i političku povijest u cjelovit, kritički obrađen tekst.|6 Rad Nade Klaić, između ostaloga, odlikuje multidisciplinarnost pristupa i povezivanje dosega drugih struka, poput arheo-logije, lingvistike i povijesti umjetnosti, sa saznanjima povijesne znanosti.|7 No, koncepcijski su navedena djela i dalje počivala na tradicionalnoj historiografiji.|8Njezina prva sinteza, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, izišla je 1971. godine, u jeku Hrvatskog proljeća, pa nije teško zamisliti položaj autorice kao žene u dominantno muškom miljeu kako u vrijeme nacionalnih previranja ruši ustaljene mitove. Doista, trebalo je odvažnosti za takav potez u tom trenutku. Važno je ovdje naglasiti da Nada Klaić nikad nije bila članica Partije ili pobornica tadašnjeg režima već se, kako i sama kaže, „u dugogodišnjem radu na hrvatskoj povijesti srednjeg vijeka borila uvijek za naučnu istinu.“|9 Izuzev članaka, recenzija i polemika kojima njezin opus obiluje, od veli-kog je značaja serija monografija o hrvatskim i, posebice, slavonskim gradovima kojima je potaknula detaljnije bavljenje dotad gotovo neistraženim problemima hrvatskoga srednjovjekovlja. Ta su djela: Zadar u srednjem vijeku do 1409. (uz Ivu Petriciolija), Zagreb u srednjem vijeku, Vinodol, Crtice o Vukovaru u srednjem vijeku, Trogir u srednjem vijeku: javni život grada i njegovih ljudi, Koprivnica u srednjem vijeku, Medvedgrad i njegovi gospodari. Sudjelovala je u pisanju 1. i 2. sveska Historije naroda Jugoslavije, ali je prvom svesku pridonijela znatno skromnije u odnosu na drugi gdje je obrađivala razdoblje ranoga novog vijeka. Od velikaških obitelji kojih se dotiče u navedenim djelima posebnu je pažnju posvetila Celjskima, o kojima je napisala i zasebnu monografiju, Zadnji knezi Celjski v deželah Sv. Krone. Posthumno, godinu dana nakon smrti, objavljena je njezina Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe, 1377. g., a 1990. godine iz tiska izlazi i Povijest Hrvata u srednjem vijeku u kojoj revidira neke vlastite ranije teze, pa se tako oko pitanja doseobe Hrvata opredjeljuje za njihovu autohtonost na području negdašnje Karantanije.Danas, dvadeset i jednu godinu nakon smrti Nade Klaić, prave valorizacije njezina opusa još nema, pa čak niti, uz nekoliko članaka i fragmenata iz knjiga koji su nam koristili pri pisanju, detaljnijeg biografskog osvrta ili zbornika u njezinu čast. To je svakako premalo za osobu koja je svojim dugogodišnjim znanstvenim djelovanjem ostavila značajan trag u hrvatskoj medievistici druge polovice 20. stoljeća. Još za života zaobilazila su je priznanja pa tako nikada nije postala član jazu-a, a djela su joj rijetko prikazivana u časopisima. Možda je tomu tako jer je i sama često bivala „usamljeni tragač za povijesnom istinom,“|10 nailazeći na prepreke ali ih nerijetko i stvarajući. Upoznati s teškoćama oko pronalaska relevantnih materijala i radova o Nadi Klaić, smatramo da je najbolji način upoznavanja zain-teresiranih studenata s njezinim doprinosom i načinom pristupanja povijesnim pitanjima da i sami posegnu za djelima autorice, strukturalno i problemski vrlo bogatima, a počesto i nezaobilaznima pri proučavanju mnogih tema.izbor iz bibliografije:Izvori za hrvatsku povijest. Zagreb: Školska knjiga, 1955.-1959. Marginalia uz problem doseljenja Hrvata. Ljubljana, 1966. Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Zagreb: Školska knjiga, 1971.Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine. Zagreb: Školska knjiga, 1972.Društvena previranja i bune u Hrvatskoj u xvi i xvii stoljeću. Beograd: Nolit, 1976.Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku. Zagreb: Školska knjiga, 1976.Zadar u srednjem vijeku (zajedno s Ivom Petriciolijem). Zadar: Filozofski fakultet, 1976.Povijest Zagreba. Zagreb: sn Liber, 1982.Crtice o Vukovaru u srednjem vijeku. Vukovar: Gradski muzej, 1983.Trogir u srednjem vijeku. Trogir: Muzej grada Trogira, 1985.Medvedgrad i njegovi gospodari. Zagreb: Globus, 1987.Vinodol: od antičkih vremena do knezova krčkih i Vinodolskog zakona. Pazin-Rijeka: Historijski arhiv, 1988.Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.). Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, 1989.Povijest Hrvata u srednjem vijeku. Zagreb: Globus, 1990.Zadnji knezi Celjski v deželah sv. Krone. Celje: Prese, 1991.Slika 2 Natpis ponad posljed-njeg počivališta Nade Klaić na MirogojuPro Tempore 6/7Andreja TalanStefan TreskanicaNada Klaić (1920.-1988.) Anniversaria et necrologia 374 375korištena literatura:i.Budak, Neven – Zdenka Janeković-Römer – Ivo Goldstein. „Bibliografija prof. dr. Nade Klaić.“ Historijski zbornik xlii (1989), 255-264. Budak, Neven – Tomislav Raukar. Hrvatska povijest srednjeg vijeka. Zagreb: Školska knjiga, 2006.Enciklopedija, opća i nacionalna u 20 knjiga, s.v. „Klaić, Nada.“ Sv. xi. Zagreb: Pro Leksis – Večernji list, 2006.Fine, John Van Antwerp. Early Medieval Balkans. Ann Arbor: The University of Michigan Press, 1991.Goldstein, Ivo. „Nada Klaić – borac za povijesnu istinu.“ U: Klaić, Nada. Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe, 1377. g. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, 1989.: 267-275.Hrvatski biografski leksikon, s.v. „Klaić, Nada.“ Sv. vii. Zagreb: lzmk, 2009.Hrvatska enciklopedija, s.v. „Klaić, Nada.“ Sv. v. Zagreb: lzmk, 1999.Klaić, Nada. Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Zagreb: Školska knjiga, 1971.Klaić, Nada. „Krimić neupućena autora (Tragedija hrvatske historiografije Z. Kulundžića).“ Vjesnik, 7. travnja 1974.: 8.Opća enciklopedija, s.v. „Klaić, Nada.“ Sv. iv. Zagreb: jlz, 1978.Raukar, Tomislav. Hrvatsko srednjovjekovlje: prostor, ljudi, ideje. Zagreb: Školska knjiga – Zavod za povijest Filozofskog fakulteta, 1995.Raukar, Tomislav. „Nada Klaić ili život povjesničara.“ Danas, 23. kolovoza 1988.: 43. ii.Fotografije su preuzete dana 18. travnja sa sljedećih web-stranica: www.upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/8/8a/NadaKlai%C4%87.jpg;www.upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/d/d3/Nada_Klai%C4%87_Mirogoj_lipanj_2008.jpg bilješke str. 370-373 1| Vjekoslav Klaić (1849.-1928.), istaknuti hrvatski povjesničar, autor monumentalnog djela Povijest Hrvata u pet knjiga.  2| Ivo Goldstein, „Nada Klaić – borac za povijesnu istinu“ u: Nada Klaić, Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe, 1377. g. (Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, 1989.), 269. (dalje: Goldstein, Nada Klaić). 3| Nada Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku (Zagreb: Školska knjiga, 1971.), 3. 4| Goldstein, Nada Klaić, 269.  5| Goldstein, Nada Klaić, 269. 6| Neven Budak – Tomislav Raukar, Hrvatska povijest srednjeg vijeka (Zagreb: Školska knjiga, 2006.), 17. 7| Goldstein, Nada Klaić, 271. 8| Tomislav Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje: prostor, ljudi, ideje (Zagreb: Školska knjiga – Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, 1995.), 7. 9| Nada Klaić, „Krimić neupućena autora (Tragedija hrvatske historiografije Z. Kulundžića),“ Vjesnik, 7. travnja 1974.: 8.10| Goldstein, Nada Klaić, 269.Pro Tempore 6/7Andreja TalanStefan TreskanicaNada Klaić (1920.-1988.) Anniversaria et necrologia B417Časopis studenata povijestigodina vi, broj 6/7, 2009.Lektura i korekturaVedrana JankovićMarko PojatinaZoran PriselacDizajn i priprema za tisakTomislav VlainićLada VlainićPrijevod sažetaka  na engleski jezikTomislav BranđolicaMarko LovrićMarija MarčetićPrijevod sažetaka  na njemački jezikAzra Plićanić-Mesić, prof.Filip Šimetin ŠegvićPrijevod sažetaka  na francuski jezikdoc. dr. sc. Zvjezdana Sikirić-AssoulineZrinka MiladinIzdavačISHA Zagreb  – Klub studenata povijestiTisakKerschoffsetNakladaTiskano u 300 primjerakaISSN: 1334-8302Tvrdnje i mišljenja u objavljenim radovima izražavaju isključivo stavove autora i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja uredništva i izdavača. Izdanje časopisa ostvareno je uz novčanu potporu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Cijena časopisa iznosi 7,00 kn.Adresa uredništva:ISHA Zagreb  – Klub studenata povijesti  (za: Redakcija „Pro tempore“), Filozofski fakultet  Sveučilišta u Zagrebu,  Ivana Lučića 3,  10000 ZagrebE-mail:pt.redakcija@gmail.comnikolina.sar@gmail.comGlavna i odgovorna urednicaNikolina SarićUredništvoTomislav Brađolica, Vanja Dolenec, Nikolina Sarić, Filip Šimetin Šegvić, Andreja TalanUrednik pripravnikStefan TreskanicaRedakcijaTomislav Brađolica, Vanja Dolenec, Nikolina Sarić, Filip Šimetin Šegvić, Andreja Talan, Stefan TreskanicaRecenzentidr. sc. Damir Agičićdr. sc. Zrinka Blaževićdr. sc. Jasna GaljerTomislav Galović, prof.dr. sc. Ivo Goldsteinmr. sc. Hrvoje Klasićdr. sc. Petar Korunićdr. sc. Bruna Kuntić-Makvić dr. sc. Mirjana Matijević-Sokoldr. sc. Zrinka Nikolić Jakusdr. sc. Drago Roksandić 

Nada Klaić (1920.-1988.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia