Tomislava Bošnjak Botica

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

223Neke mogu}nosti prilagodbe francuskoga jezikoslovnoga nazivlja hrvatskomu jezikuJezikoslovno je nazivlje zbog svoje naravi vrlo zahtjevno terminolo{ko podru~je. Hrvatski jezik njeguje dugu tradiciju prilagodbe nazivlja, pa tako i je-zikoslovnoga, poglavito vlastitom tvorbom, ali i drugim na~inima, {to je ovisilo o nizu ~imbenika: vremenu i okolnostima, vrsti i podrijetlu naziva, postoje}em ili novonastalom pojmu koji se terminologizira i sl. Dana{nje stanje u jeziko-slovlju o~ituje izrazitu prevlast naziva iz engleskoga jezika, no kao {to se potvr-dilo i u ostalim izlaganjima, ostaje podosta nerije{enih pitanja iz drugih jezika, me|u njima i francuskoga. U ovom je izlaganju naglasak bio na normativnom i normativisti~kom pristupu nazivoslovlju polaze}i od osnovnih terminolo{kih na~ela. Izlaganje su ~inila tri dijela (osnovna terminolo{ka na~ela, pojedina~ni primjeri tvorbe i usustavljivanja naziva iz francuskoga te osvrt na suvremenu potrebu za francuskim nazivima).Nazivlje pripada standardnomu jeziku, koji je normiran, ono stoga zahtije-va ne samo uskla|enost sa strukom nego i uskla|enost s normom hrvatskoga standardnoga jezika. Ve} i sama dvojnost naziva termin – naziv, terminologija – nazivlje, nazivoslovlje i druge mogu}e izvedenice upu}uju na slo`enost odno-sa internacionalnoga i doma}ega naziva. Tako|er treba razlikovati rije~i op}ega jezika (npr. pisa~: osoba i ure|aj) od naziva (pisa~: ure|aj).U nazivoslovlju (terminologiji) mo`e se izdvojiti nekoliko terminolo{kih na~ela (Hude~ek i Mihaljevi} 2009): doma}i naziv ima prednost pred stranim, nazivi na latinskom i gr~kom imaju prednost pred onima na drugim jezicima, bira se pro{ireniji i korisnicima prihvatljiviji naziv, naziv mora biti uskla|en s aktualnom jezi~nom normom, kra}i naziv ima prednost pred dugim (osim ako je strani), bira se tvorbeno plodniji naziv, naziv koji odlikuju jednozna~nost, sadr`ajna jasno}a, sustavnost, korisnost itd. Naj~e{}i su na~ini nastanka nazi-va posu|ivanje i jezi~na tvorba. Kod posu|ivanja se preuzimaju gotovi nazivi – bilo kao internacionalizmi bilo kao strani nazivi koji potom nu`no prolaze kroz jezi~nu prilagodbu. Tvorba je najpreporu~ljiviji na~in stvaranja naziva. Nastali nazivi mogu biti jednorje~ni ili vi{erje~ni, me|u kojima su na~elno neki u prednosti pred drugima (npr. pridjev+imenica pred imenica+imenica u G ili imenica+ prijedlo`ni izraz itd.). Potom se donose primjeri gdje su dva naziva jednako dobra, tj. oba na~ina tvorbe ili primjerice oba su sufiksa ispravna pa je pitanje kojemu dati prednost i na temelju kojih kriterija (–a~/–telj, –a~/–lo, –lac/–telj, –itet/–ost, –inja/–ica, –alni/–(ij)ski, –ni/–ki itd.). Najvi{e je pozornosti pobudila dvojnost sufikasa –lac i –telj koja se susre}e i u jo{ aktualnoj dvojbi: ozna~itelj ili ozna~ilac.Time se pre{lo na drugi dio izlaganja koji se ticao upravo jezikoslovnoga nazivlja iz francuskoga. Glavni pojmovi Saussureove teorije, signifiant i signi-fié, prevo|eni su kao ozna~ilac i ozna~eno, ozna~itelj i ozna~enik (i u obratnim sl7499d.indd   223 19-prosinac-2012   16:58:13Osvrti – SL 74, 223–225 (2012)224kombinacijama). Izdvojena su razli~ita mi{ljenja hrvatskih stru~njaka. Primje-rice, jedni se zala`u za razliku izme|u sufikasa –telj i –lac koja bi se temeljila na ̀ ivom ili ne`ivom vr{itelju, gdje bi –telj bio za ̀ ivoga, a –lac za ne`ivoga (npr. Hude~ek i Mihaljevi}), drugi za razliku s obzirom na konkretnost (–telj) i apstraktnost, funkciju (–lac) (npr. Sili}), dok tre}i bez obzira na to prednost daju sufiksu –telj (npr. Babi}). Prijevodna praksa i upotreba poznaju i jedno i drugo rje{enje, ali se da uo~iti prednost, pogotovo posljednja dva desetlje}a, sufiksa –telj, tj. ozna~itelja pred ozna~iocem. U prilog obliku ozna~itelj ide i njegova fonolo{ka jednostavnost (nema promjene u drugim pade`ima kao kod ozna~ioca), a op}enito su imenice na –telj pogodnije za tvorbu ̀ enskih mocij-skih parnjaka. Oko drugoga naziva suglasje je mnogo ve}e pa danas uglavnom i u struci i u praksi prevladava ozna~enik.Iz francuske jezikoslovne teorije pristigli su pojmovi monem i dvostruka artikulacija (Martinet: monème, double articulation). Prvi je prepustio mjesto ra{irenijemu morfemu (osim kad se izri~ito navodi prema Martinetu), dok se osim mije{anoga naziva dvostruka artikulacija mo`e na}i i potpuno kroatizira-ni oblik dvostruka ra{~lanjenost, dodu{e jo{ u znatno manjem omjeru.Nekoliko primjera iz Tesnièreove gramatike upravo pokazuje kako neki nazivi ostaju u svom izvornom, tek ne{to prilago|enu obliku, dok se u drugih pristupilo tvorbi naziva hrvatskom rije~ju. Sam naziv grammaire de dépendan-ce u hrvatskome se prevodi naj~e{}e kao gramatika zavisnosti (stariji naziv), ali se pojavljuje i kao ovisnosna gramatika. U tom se nazivu o~ituju dvije te`nje: prva – da se prednost dade svezi pridjeva i imenice (mo`emo se pritom pitati je li u ovom nazivu to nu`no, odnosno je li time naziv prozirniji) i druga – da se pridjev zavisan zamijeni pridjevom ovisan kao boljim normativnim rje{enjem iako ne postoje dovoljno uvjerljivi argumenti za prednost jednoga pred drugim. Druga dva naj~e{}a Tesnièreova naziva actant i valence u hrvatskome se ostva-ruju tek morfolo{ki i fonolo{ki prilago|eni kao aktant i valencija. Bilo je pri-jedloga da aktant bude sudionik, sudjelovatelj, ali se pokazuje da to mo`da ne bi bilo dovoljno precizno. Na osnovi primjera prilagodbe Tesnièreova nazivlja u ~lanku I. Frani} (2006) u izlaganju se propituju ondje ponu|ena rje{enja. Neki su od tih naziva vi{e–manje udoma}eni u struci, poput netom spomenutih, no znatan je broj onih koji se na hrvatskome pojavljuju prvi put u autori~inu prijedlogu. Kad{to autorica predla`e vi{e naziva, internacionalne i hrvatske, dvorje~ne i jednorje~ne (npr. regens, upravitelj, upravljaju}i ~lan za regissant; dependens, upravljani ~lan, upravljenik za subordonné). Pri odabiru prikladna oblika valja gledati zna~enje pojma te glagolski oblik i glagolski vid glagola od kojega se naziv tvori, primjerice za transférende nije prikladno prenositelj jer je zna~enje pojma neaktivno, ’element koji se prenosi’, pa bi mo`da bilo bolje preno{enik. Za transféré, ’preneseni element’, dobro je pak odabran prenesenik. U ovim nazivima treba paziti da se po mogu}nosti od istoga vida tvore oba parnjaka naziva. Postavlja se pitanje treba li se strani naziv prevoditi drugim internacionalizmom (kao {to je slu~aj s nazivom subordonné i dependens). Ra-spravljalo se i o nazivu verbe avalent koji se prevodi bilo kao nevalentni glagol bilo kao bezli~ni glagol, {to pak ovisi i o teoriji unutar koje se naziv nalazi. Uz prijedloge navedene u spomenutom ~lanku za nazive translation (translacija) sl7499d.indd   224 19-prosinac-2012   16:58:16Osvrti – SL 74, 223–225 (2012)225i circonstant (cirkumstant, prilo`na oznaka) autorica izlaganja nudi i nove – prijenos, prijelaz, preobrazba i okolnosnik. Naziv cirkumstant manje je pogodan jer je (kako je dobro opazila prof. Dami}–Boha~) latinsko–francusko–hrvatski jezi~ni hibrid. Ostalo je dakako i naziva kojima se (jo{) nije uspjela na}i pri-kladna zamjena u hrvatskome kakvi su primjerice mot–phrase i phrasillon.Tre}i se dio izlaganja ticao polo`aja francuskih naziva u dana{njem je-zikoslovlju. Naime, budu}i da nove jezikoslovne teorije mahom nastaju unu-tar engleskoga ili na engleskom jeziku, pa se iz njega izravno preuzimaju i prilago|uju nazivi, postavlja se pitanje potrebe zagledanja i u druge jezike, u ovom slu~aju francuski. Na temelju nekoliko primjera iz glasovnoga nazivlja potvr|uje se da je pri stvaranju novoga naziva vrlo preporu~ljivo pogledati {to je s nazivom za pojedini pojam, ovdje glas, u francuskome (primjerice, fran-cuski jezik nudi razlikovanje frikativa i spiranata, za engleski pojam sibilant dvije su vrste glasova: consonne sifflante koji u hrvatskome odgovara piskavci-ma i consonne chuintante koji u hrvatskome odgovara {u{tavcima (usp. Jelaska 2004) jer se pokazuju sustavnijima i preciznijima.Zaklju~no se mo`e re}i da je potreba za prevo|enjem i prilagodbom fran-cuskoga jezikoslovnoga nazivlja i danas izra`ena (osim Tesnièreovih pojavile su se i druge teorije, o ~emu su govorile druge izlaga~ice), a kad{to neizravno mo`e pomo}i u stvaranju hrvatskoga nazivlja.Tomislava Bo{njak Boticasl7499d.indd   225 19-prosinac-2012   16:58:16

Neke mogućnosti prilagodbe francuskoga jezikoslovnoga nazivlja hrvatskomu jeziku

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia