Živan Bezić

Bezić, Živan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

potrebno.1® Zapravo, koliko su važne točnost prijevoda i  pravilnost jezika, toliko je važna i ljepota stila. Jednaka dara za sve te stvari treba da ima svaki pre­vodilac, jer samo tako može obaviti svoj posao na doličnoj razini. Ali, ljepote stila nema, gdje nema umjetničkog osjećaja, kao što nema pravilnosti jezika, gdje nema jezičnog znanja. Samo bića umjetničkog osjećaja stvaraju ljepotu stila. Ovdje se može reći, da s te strane ne stoji dobro naša liturgija, ni u proš- l ° sti.n i u sadašnjosti. Naime, pisci naših liturgijskih tekstova (dr Kniewald, dr Vlašić, dr Žuvić, dr Kirigin, dr Radić . . .) nisu bića, u kojima goli- umjetnički osjećaj.10 Uslijed toga u našim liturgijskim tekstovima nema stila, koji bi se dao nazvati umjetničkim, lijepim  stilom.20Svršetak u slijedećem brojuM a t e  IVI e š t r o v i ć18 Svakako, ne bi trebalo da u misalu bude ovakva .stila : Zašto nisi mo j novac dao u promet, da_ kada dođem, primim ga s kamatama (594). A  Bog  svake milosti koji vas pozva na vječnu svoju slavu u Kristu Isusu, on će vas, iza malo muke. . . (406). I  zato stavili svoje lice  kao pretvrdi kamen i znam da se neću smesti (185). I  prepoznali su ga je  on onaj koji je  bio sjedio radi milostinje kod Krasnih vrata hrama (544).N jim a (svima) potreban je lingvist, koji će im ispraviti jezik, i umjetnik, koii će un izgladiti stil.20 To se stanje danas nastavlja. Evo, na primjer, danas se predlaže (i sva je prilika, da ce biti prihvaćen) prijevod Kanona (prevodilac (Iv Tom islav Sagi), u kojem ima i ovakvih »ljep o ta « : »n e  po vaganju naših zasluga«, »u  bezdan tvoga milosrđa«, » i  svima koji se u Kristu u p ok o ju ju « (doista, o -ju-ju !), »u sh tij darovati«, »spomeni se, Gospodine, čeljadi svoje i svih što uokolo sto je «, »pošto su (p o )večera li«.NOVI HOLANDSKI KATE K IZAMP o v i j e s tKao svuda u katoličkom svijetu, tako se i u Holadniji osjetila potreba za novim i suvremenim katekizmom.Pogotovo nakon izlaska izvrsnog njemačkog jedinstvenog katekizma (g. 1955)1, ko ji je značio posljednju riječ  katehetike i kojii je  bio uskoro preveden na mnoge .jezike2, holandiski katehete nlisu više nikako bili zadovoljni svojim dotadašnjim domaćim katekizmom (izdanim 1948). Stoga nizozemski egiskopat naređuje 1956. Katehetskom institutu u Niijimegenu3 da preradi dotadašnji ho- lanđski katekizam. Institut je  stao na stanovište da treba izraditi potpuno navi katekizam, i to napose za djecu i napose za odrasle. Episkopat prihvaća sugestiju Instituta i određuje da se počne najprije s katekizmom za mladež. Nakon mnogih pripravnih radova stručnjaci Instituta izvješćuju episkopat da će to biti veoma težak i dugotrajan posao i predlažu lakši — katekizam za odrasle. (Onoga koji poznaje problematiku dječjeg katekiziranja to neće nimalo začuditi)4. Episkopat se i s time složio te g. 1961. dao nalog' da se započne s radom na katekizmu.U proljeće 1962. počeli su radovi na novom katekizmu za odrasle uz suradnju stotinjak stručnjaka, kateheta i teologa. Konzultiran je i veliki broj! suradnika laika (čak i inovjeraca). Rad na katekizmu trajao je četiri go­1 Katholischer Katechismus der Bistümer Deutschlands. Herausgegeben von den deutschen Bischöfen. Musterausgabe Herder 1955.2 I  na hrvatski: Katolički katekizam. Izd. Pastoralna biblioteka, Sarajevo 1963.3 Institutu je na čelu o. W ilhelm  Bless, isusovac, ko ji je nedavno održao jedno predavanje na hatehetskom sastanku (Dozententagung) na Bledu.4 O tome se upravo te godine raspravljalo na Internacionalnom katehet­skom kongresu u Londonu.70dine i — što je veoma značajno —  odvijao se iu vrijem e i -u duhu II  vatikanskog sabora toVjï je  upravo zasjedao (pače se namjerno odugovlačio posao da bi se mogli uvažiti svi zaključci Koncila). Napokon je, u listopadu 1966, N H K  (Norvi holand. katekizam) bio gotov, odobren i dan u prodaju. Odmah je  postao best­seller, pa se tiraža morala stalno povećavati. Početkom 1967. već je  bilo. prodano oko 500000 primjeraka. Upravo fantastičan uspjeh za jedan mali narod!N H K  službeno se zove »N ov i katekizam. Prikaz5 vjere za odrasle. Po nalogu biskupa Holandije.« Kako je istaknuto u samom naslovu, N K  je službena vjerska knjiga nizozemske Crkve, od holandskog episkopata naređena i  odobrena. » Im p r i­matur« nosi potpis kardinala Alfrdnka, a svi su ga biskupi odobrili i preporučili u svojim  bitìkupi'jiaima. Izdan je  skupnom akcijom triju holan. katol. izdavačkih kuća. Ima 602 strane. Stoji 8,9 hol. guldena.S p o r  o k o  NHK-aN H K  je ođlmah poibudiio ogromno zanimanje ne samo u Hoiandij'i nego i a čitavom svijetu. Oko nijega su se počeli d ijeliti duhovi. Stekao je  oduševljene hvailioee kao i ogorčene protivnike.Prema pisanju nekih stranih novina (a kojima se pridružio i »G las K on ­cila «0) Rim b!i bio stao na stranu protivnika NI-IK-a i bio bi formalno zabranio objavljivan je njegovih prijevoda na strane jezike. Tako npr. bio bi zabranjeni njemački prijevod, što ga -je odobrio frajburški biskupi, a  spremila tza štampu izdavačka kuća Herder. Međutim, to nije točno. Sam Herderov tjednik »Christ in der Gegenwart« iz jav lju je : »O  nekoj zabrani katekizma iz Rima ne može biltS ni govora.«7 Holandski original nije bio nikada ni od koga zabranjien, uvijek se nanovo izdaje i slobodno prodaje u katoličkim knjižarama Holandije i E v ­rope. Tko zna holandski može ga mirne savjesti čitati.U čemu je  stvar?Odmah po objavljivan ju  N H K-a jedna grupa nezadovoljnih holandskih katolika, okupljena oko konzervativnog časopisa »Canfrotatie«, znajući da neće naći razumijevanja kod holandskog episkopata, uputila je  u Rim  žalbu protiv NHK-a.8 Po mišljenju tradicionalista N H K  odiše nekatoličkim duhom i dvolič­nim izrazima ugrožava neke temeljne katoličke istine. Dakako, na obranu novog katekizma smjesta je ustao kard. A lfrink, Kateh. institut u Nijmegenu i mnogi teolozi, naročito Schillebeeökx i Schoonenberg. Ovaj zadnji u svojim  člancima, objavljenim  u tjedniku »D e T ijd «  (10. i 17. X II  1966), iznosi suptilnu teoriju o »komentaru« i «in terpretaciji« dogme.1Rim, po svome običaju, ne žuri. Osniva posebnu komisiju od tri rimska teo­loga koji znaju holandski (spominju se imena Vissers, Dhanis, Lemeer, a također i prof. Trornp, holand. Isusovac, sekretar bivšeg Sv. oficija) i tri nizozemska (Schil- lebeekx, Schoonenberg i Bless). Kako se spomenuti bogoslovi nisu mogli složiti, određena je nova komisija ođ šest kardinala (Jaeger, Frings, Pellegrino, Lefèbre, Browne i Journet)10, koja bi u suradnji s kardinalom Alfrinkom  im ala riješiti spor. Izgleda da komisija traži preinaku nekih nezgodnih formulacija NHK-a, na čemu Kat. institut u Nijmegenu upravo sada radi. Kard. Alfriink i p. Bless nadaju se da će sigurno pronaći sretnije formulacije;, ali da će N K  zadržati svoj duh i pravac.Dok se čitava stvar ne riješi, Kongregacija za kršćanski nauk preporučila je episkopatu da ne izdaje »im prim atur« za strane prijevode NHK-a. Svi se biskupi toga drže. Tako je  i frajburški Ordinarijat iz javio  da dio danas n ije  uopće izdana dozvola za njemački prijevod NHK-a.11 Međutim, brojni prijevodi već5 Još bliže originalu : Navještaj v jere za odrasle.e Glas Koncila, br. 19/1967, od 24. IX  1967, str. 4.7 Christ in der Gegenwart, br. 41/1967, 8. list. 1967, str. 323.8 Herder-Korrespondenz, Orbis Catholicus, Heft 1, siječanj 1967, str. 14.9 Ib. Heft 3, ožujak 1967, str. 114.10 Christ in der Gegenwart, br. 41/67, str. 324.11 Ib. 324.71su tu, samo čekaju na tisak, a izdavači su nestrpljivi (zbog zarade koja je  na vidiku). Tako je, ne tražeći »imprimatur«, londonski izdavač Burns and Oates još u rujnu ove godine bacio na tržište engleski prijevod NHK-a.12 Taj prijevod namjerava tiskati u listopadu i američka izdavačka kuća Herder and Herder u tiraži od 75000 primjeraka. Amer. Herder već je  imao i »im prim atur« od bis­kupa Joycea (Burlington, USA), ali ga je ovaj, saznavši za uputu Kongregacije krše. nauka, opet povukao.S p o r  n o u NHK-uA  što ima tako sporno u NHK-u, i zašto se oko njega uzvitlala tolika pra­šina?Pođimo tragom tužbe što su je nezadovoljni holandski katolici uputili Sv. Stolici. Ona ističe sedam, kritičnih točaka:1) N H K  je  dvoličan u pitanju djevičanstva bl. D. Marije. U stvari, on o tome ne zauzima nikakvo stanovište, ali daje naslutiti da tjelesno (biološko) djeviean- stvo n ije  uopće važno*.2) Odstupa od tradicionalnog shvaćanja istočnoga grijeha: nije to grijeh jednog Adama, nego Adama - čovjeka općenito. Ne prenosi se (samo) krvnim baštinstvom, n ije samo jedan grijeh. To je »grij'eh svijeta«. Kulminira u ubojstvu Kristovu.3) Iako spominje realnu prisutnost Iususovu u' euharistiji, isltiče i druge lorm e prisutnosti (i na taj način omalovažava euharistijsku). Veli da nam još nisu poznati svi ciljevi euharistije, da se iu razna vremena različito vrednuju. Spomenuvši transupstancijaciju kao jedan od pokušaja tumačenja euh. misterija, naginje transfinalizaoiji i transignifikaciji. Naglašuje simboličnu, »znakovnu« stranu euharistije.4 )NHK je suviše ekumensko-irenistički. Hvali protestantizam i ne propušta istaknuti ono u čemu se s njime slažemo.135) Kod ženidlbe naglašuje Ijubav i odgovorno očinstvo-. Kao da se zalaže za (nedozvoljene) forme regulacije zečeća.6) Uoipće ne spominje stvaranje 'ljudske diuše. O njoj govori vrlo  malo i ne­jasno, u stvarnom kazalu je uopće i ne registrira. Px-eviše valorizira »jedinstvo« čovjeka, tji. duha i  tijela. Ne zna »kako« čovjek živ i poslijie smrti, nema ni slovao besmrtnosti duše, (govori samo o; uskrsnuću «novoga tijela«.7) N H K  veli za anđele da su izraz »mnogostruke brige Božje o nama«. P re­šućuje da su duhovnio-osoibna bića, a anđele čuvare i ne spominje.Kako se vidi, u NHK-u nema ni jedne otvorene i izričite hereze, ali u nekim točkama n ije od nje daleko. Mnogo toga prešućuje, a neke stvari neobično ak- centuira. MnogoSta ostavlja u neizvjesnosti i  sumnji. Potpuno prihvaća moderni mentalitet filozofiranja. Karakteristična je za stav N H K -a  npr. definicija »b it i«  stvari: »Vlastitasit, bit materijalnih stvari jest ono što one — svaka na svo'j način— znače za čovjeka.«14 Kao da stvari nemaju i svojju objektivnu bit!N H K  stoji potpuno na lin iji nove, tj. »antropološke« (antropocentrične) teo­logije. Središnja tema ovog katekizma n ije Bog nego čovjek. To konstatira i o. W eger: »Im  Neuen Katechismus steht der Mensch im  Mittelpunkt« (U novoim katekizmu u središtu stoji covjék).15 U svom potpunom prilagođivanju suvreme­nim nazorima današnjeg čovjeka sastavljači hol. katekizma znaju biti i previše naivni, kako pokazuje i slijedeća rečenica iz  N H K -a : »Danas postoji više metoda za regulaciju rađanja. Sve se slažu u tome što one hoće da mužu i  ženi omoguće Ijubav (! 2. B.) bez mogućnosti začeća.«1012 Informations Catholiques Internationales, br. 298/67, 15. listop. 1967. str. 14.13 Zanim ljivo: katoličko ime ne spominje se niti na naslovnoj strani NHK-a.14 Citiram prema njem. prijevodu o. Wegera (Der grosse Entschluss, br. 7— 8, g. 1967, str. 437).15 Ib. str. 438.10 Cit. po njem. prijevodu u čas. Katechetische Blätter, 'br. 4, München 1967, str. 213.72P o z i t i v n o  u NHK-uNe bismo bili ob jek tivn i, ako ne toisimo izn ijeli i mnoge pozitivne straneNHIC-a. . . . , ,P rije  svega njegov pohvalni cilj: on hoće da probudi modernog čovjeka iz  njegove religiozne in d i 1' er en ln o sli i mrtvila i da ga uvuče u jedan ozbiljan^ :i plodan dijalog s Bogoim. Namjera mu je da pomogne vjernicima doživjeti n ji­hovu vjeru u svoj njezinoj punini, da ih nauči razmišljati u religioznim  katego­rijama. Ovtaij katekizam — kako veli kard. A lfrink  — »n ije  niz a katalog istina koje treba vjerovati, nego je p rije  svega vrelo za religiozno nadahnuće«. »JNK obraća se odraslima. Želii pobuditi na osobno razmišljanje. Donosi tajne v jere  pod različitom vidnim  kutovima. Ako je nešto nejasno ili nesigurno ili dosad problematično, onda je to tako i prikazano . . .  Zato u katekizmu kao da nemazadnje dorečene riječ i.«18 . „ .N H K  niikada ne zaboravlja na to da razgovara sa suvremenim čovjekom u njegovoj konkretnoj životnoj situaciji. Po riječima engleskog prevodioca, što ih je stavio na naslovnu stranu londonskog izdanja, N K  »sipealas to us as w e live, love, hope, doubt and foelive in today’s w orld « (govori nam kako živimo, ljubimo,nadamo se, Sumnjamo i  vjeru jem o u današnjem svijetu).10^ _I stil katekizma je nov, jednostavan, priviačiv. Napuštena je starinska »p i-  tanje-odgovor« metoda. Govori se jezikom današnjeg vremena, jezikom  odraslih za odrasle, bez propovjedničke patetike. N K  ne zaobilazi nijedan problem, m a­kar kako težak bio, à gd je ne zna pravi odgovor, to odvažno i  otvoreno priznaje. Ne zloupotrebljava se dogmatska farzeologija hi stručna term inologija, a široko su otvorena vrata modernom načinu mišljenja i izražavanja. N H K  uvijek  uzima u obzir najnovija dostignuća znanosti.20  ^ ^I ipo svome sadržaju ovaj se katekizam razlikuje od svih prijašnjih. DoiiC su stari katekizmi počinjali naukom o Bogu, stvaranjem i  vječnim  istinama, »N K  naprotiv —  kako točno opaža člankopisce Glasa Koncila21 počinje čovjekom koji traži Boga, a završava Bogom koji traži čovjeka. Polazi od čovjekova životai slika nam kako čovjek  počinje tragati za Bogom. Opisuje čovjekove napore da se dokopa odgovora na teško pitanje o Bogu •—• 'isipitujući najstarije religije, humanizam i komunizam. Zatim katekizam otkriva kako Bog traži čovjeka u povijesti Izraela. Izažeto je iz S. Z. sve što smjera na Isusa koji je M esija.«N K  slijedi liniju svete povijesti, pri čemu Biblijla zauzima v4daro mjesto. Stoga n ije  napisan sistematski, nego, egzistencijalno-antropološki. Nutarnja struk­tura očituje se u slijedećem rasporedu poglavlja: 1. Postojanje —  tajna 2. Put Kristu (St. z.), 3. Sin Čovječji (N. z.), 4. Kristov put, 5. Put savršenstva. - Zad­nja glava posvećena, je  tajni Boga.17 Glas Koncila, br. 23/1966, str. 318 lb. 3.19 Informations Cath. Int., br. 298/1967, str. 14.20 Kao prim jer neka nam posluži tumačenje stvaranja: »P r ije , sve do nedavna, slika svijeta bila je pretežno statička. Držali smo: onako kako sada stvari opstoje takvima su i nastale. Tko je htio nešto^ reći o temeljnim  elemen­tima postojećih stvari bacio bi pogled na njihov početak. Tu se tražilo objaš­njenje. Za postanak stvari tumačilo se da ih je Bog stvorio (perfekt! moja op.), kao što se zna reći za nekog tesara da je nešto napravio. Naša slika svijeta promijenila se. M i imamo širi uvid u daleku prošlost. Tako, mi znamo da se sviijet razvìijia, da na neki način raste. Naša slika svijeta n ije više statička nego dinamička. To znači da se razjašnjenje (postanka svijeta, moja op.) krije ne u njegovu početku, nego u njegovu razvoju i koncu. Ispravnije je  reći: Bog stvara, nego: Bog je stvorio . . . Bog nije kao tesar koji (nakon posla, moja op.) može otići. Čitav svijet postoji u Bogu, o njemu ovisi. Stvorovi rastu u njegovoj ruci. Čitav razvoj je njegovo djelo. I tek pogled na cjelinu pruža objašnjenje zbog čega je »sve dobro« (Katechetische Blätter, br. 4, 196Y, str. 201).21 Glas Koncila, br. 23/66, str. 3.22 »Savršenstvo« ne u asketskom smislu. Njem. prijevod ima »Vollendung«, dakle: punina, dovršenje kršćaninove egzistencije.73Liiüuiigija i sakramenti nisu obrađeni posebno:. Luiturg. život uklapa se u na- lavm  život čovjeka, a sakramenti nalaze svoje pravo mjesto u najvažnijim  mo­mentima ljudske egzistencije. Ni katolički moral se ne izdvaja dz općega v jer­skog sklopa. Ne prikazuje se kao splet zakona i zabrana, nego kao ostvarivanje iivanđelja. Katekizam ne zalazi u pojedinosti ćudoređa, ali pruža .mudra načela za krscansku savjest.Z a k l j u č a k... Ukratko: NH K  veoma je  vrijedna i  korisna knjiga. P lod je ozbiljna i hvale­vrijedna zalaganja holand'sfcih teologa i biskupa, zapravo čitavog -jednog malog ali kulturnog ii ponosnog naroda.23 Sastavljen je  u duhu II  vatikanskog sabora i atvaia nove vidike ma polj|u katoličke kerigme. Ujedno predstavlja i njezina prva ostvarenja. I ne zaboravimo: napisan je  za odrasle —  ne za djeou!U  NHK-u nama nikakve formalne hereze. Ozbiljni kritičar Boelaars pri- znajie. »K n jiga  je  po svojoj tendenciji i gledana u cjelini sigurno pravovjerna.«24 Poznati k-atehetičar pirof. Adolf Exeier: »M ože se amati različito m išljenje o tome da ii  uzeti rezervirano stanovište prema nekim točkama katekizma. A li mu se ne mo-ze predbaciti da je  protivan obaveznoj nauci Crkve.«25. ,Ka.° -Prvi poteušaj ove vrste i N H K  lima svojih -nedostataka. To priznaju i njegovi sastavljači, to je naglašeno i u samom predgovoru katekizma. Nekada je ipak toliko smion đa je teško povući granice između zablude i istine Međutim vise grijesi prešućivanjem nego tvrdnjama. ’Možda nije zgodno da mu je dano lime »katekizam«. Ovo nije Qïatekizam u klasičnom smislu riječi. N i po vainjiskoj ni po nutarnjoj svojoj strukturi. B ilo bi bodje da je dobio neki blaži naziv, tim  više što je  predviđen za vjersku izoibraizbu stariijtih.Kad N H K  iziđe -s novim korekturama i odobren od Sv. Stolice, bit će zaista jedno izvanredno vi’ijedno djelo 'kat. kaitehetike i  kerigmatike općenito.Ž i v a n  B e z i ć23 Zbog toga su Holanđand silno gordi na. svoj novi k. Kritiku svoga k-a smatraju pitanjem nacionalne časti. Odatle i poteškoće oko zatraženih ispravaka24 Christ in der Gegenwart, br. 41/67, str. 324.25 Katech. Blätter, ib.

Novi holandski katekizam De catechismo novo in Holandia

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia