Prikaz premijere drame o Družbi Isusovoj u 11 slika "Prva legija Božja" izvedene u Zagrebu 22. veljače 1937. Napisao Emmet Lavery, prema preradbi Friedricha Schreyvogela preveo Kalman Mesarić.
Redatelj : Kalman Mesarić — Scenograf : Ljubo Babić
Motto: Pustite druge da svladaju
svijet — poput Aleksandra...
Od nas se traži mnogo više:
Mi treba da svladamo sami sebe

Kalman Mesarić

Prikaz premijere drame o Družbi Isusovoj u 11 slika "Prva legija Božja" izvedene u Zagrebu 22. veljače 1937. Napisao Emmet Lavery, prema preradbi Friedricha Schreyvogela preveo Kalman Mesarić.

Redatelj : Kalman Mesarić — Scenograf : Ljubo Babić

Motto: Pustite druge da svladaju

svijet — poput Aleksandra...

Od nas se traži mnogo više:

Mi treba da svladamo sami sebe

Mesarić, Kalman

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

SADA SPOZNAJEMGeslo Družbe Isusove Ad maiorem Dei gloriam i inicijali IHS u okviru hostije na međuzavjesi, polako osvjetljavani uz zvukove orgulja, bili su nagrađeni prolomom oduševljenog dugotrajnog aplauza. Kazalište, puno do posljednjeg mjesta, deklarativno se opredijelilo za ono što je slijedilo nakon tog simboličnog uvoda. Kad se ponovno zamračena međuzavjesa podigla, pred publikom bude osvijetljena biblioteka u kolegiju Družbe Isusove. Od početka do svršetka predstave dominirao je pozadinom pozornice golem bije li križ.Zagrebačku pozornicu često su u svečanom hodu osvajali mnogi velikani svjetskog teatra. Izredali su se: sva tri slavna tragičara grčke antike, Shake­speare i Calderon, Paul Claudel i Henri Ghéon i mnogi, mnogi vrijedni, manje vrijedni i problematični obliikovatelji ljudskih karaktera i sudbina. Te večeri nije prikazivan opće poznati velikan svjetske dramaturgije. Pobuda za antici­pirani zanos i  uzbudljivo iščekivanje zbivanja na sceni bit će da je nikla iz sažeto nagoviještene ideje djela na pozorničkoj međuzavjesi.Plakat Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu od 22. veljače 1937. objavio je premijeru te večeri ovako:Prva legija BožjaDrama o Družbi Isusovoj u 11 slika. Napisao Emmet LaveryPrema preradbi Friedrieha Schreyvogela preveoKalman MesanićRedatelj : Kalman Mesarić — Scenograf : Ljubo BabićM otto: Pustite druge da svladajusvijet — poput Aleksandra...Od nas se traži mnogo više:M i treba da svladamo sami sebe.Radnja se zbiva u isusovačkom kolegiju Sv. Grgura u jednom velegradu Sjeverne Amerike. Vrijem e sadašnje.(Nosioci glavnih uloga bili su najprominentniji glumci zagrebačkog kaza­lišta. Između ostalih: Dubravko Dujšin, Franjo Sotošek, Mato Grković, Hinko Nučić, Vjekoslav A frić i  Strahinja Petrović).Vrijedno je obnoviti i osvježiti sjećanja onih koji su doživjeli to sasvim izvanredno zbivanje na sceni zagrebačkog kazališta prije tri desetljeća. Korisno je informirati o tom one koji žive u zabludi da moderna dramaturgija isklju­čuje religiozne duševne konflikte, štoviše i veoma dramatske konflikte, s podru­čja duhovne problematike.Autor Prve legije Božje, američki dramatičar i publicist, imao je u vrijem e premijere svog djela u nas svega trideset godina. Bio je odvjetnik i izdavao u New-Yorku tjednik Sunday —  Courier.Emmet Lavery, od jednog francuskog kritičara prozvan modernim Calđe- ronom, otkriva nam u svom djelu isječak iz duhovne Amerike dotad nesusre- tane u američkoj literaturi. Iznenađuje da se taj mladi američki pisac, okružen vrevom new-yorškog poslovnog svijeta, usudio pokušati probiti na kazališne daske s problemom izrazito filozofsko-religioznog karaktera tako tuđim zahuk­taloj američkoj troi za dolarima. Kad je njegova drama godine 1935. našla svoj put u Evropu, imala je već reputaciju golemog uspjeha na američkim pozornicama. Evropska verzija  te drame u adaptaciji austrijskog književnika Friedrieha Schreyvogela montirana je na scenu najprije u Beču u interpretaciji najzvučnijih imena evropskog teatra. Odande je onda nastavila svoj trijumfalni put po pozornicama ostalih evropskih metropola.Činjenica da je ta drama osvajala, impresionirala, poticala na razm išlja­nje, na analizu vlastite duše, otkrivala smisao kontemplacije i tajnu egzercicija,195živo je i neodoljivo nametala pitanje: u čemu je ta silna snaga njezina uspje­ha? Da li u neobičnom ambijentu kolegija Družbe Isusove? Ili u atmosferi fascinantno visoke intelektualne i moralne razine? Možda u lucidnom d ija­lektičkom sukobu vjere, dimenzionirane u nedogled, i umovanja nužno sustalog i zaostalog pred fenomenom nedokučivoga?Za dijalektički disput bila je autoru potrebna duhovna temperatura upravo u krugu zajednice učenih, smionih i otvorenih redovnika Ignacija Loyole. Tu je njegova imaginacija fiksirala i literarno oblikovala snažne individualnosti i reljefno ih karakterizirala. Uz osam isusovaca jedan vanjski svećenlik, jovttjalan monsinjor, kućni liječnik kolegija i n jegov desetgodišnji nećak, uzet već od svoje treće godine, zaokružuju aktere te drame.I sama fabula drame jasno otkriva autorovu ideju u nizu intimnih dušev­nih sukoba, u ljudskim slabostima, rvanju sa samim sobom, krizama i — katarzi.U kolegiju dvojica svećenika podnose sve teže strogu disciplinu Družbe. Rastrgani sumnjama i borbama, iskrenim duševnim patnjama, oni odluče da će istupiti iz Družbe, da će poći u svjetovne svećenike. Pater rektor poku­šava ne bi li ih odvratio od tog koraka, ali njihovu odluku ne može više pokolebati. U to vrijem e vratio se iz Indije misionar pater Eduard Quarter- man, on i mjesni župnik monsinjor Michael Carey i nehotice pokušavaju razbiti mračno raspoloženje među patrima. Misionarevo pričanje o viđenomi doživljenom u Indiji zainteresiralo ih je sve. Taj čas nitko i ne misli na redovničkog brata, teško bolesnog patra Strelskog, kojega su medicinski kapaciteti proglasili neizlječivim. Odjednom, ulazi među njih na svojim nogama » neizlječivi«  pater Strelsky. Taj prizor prouzrokuje pravu konster­naciju među patrima i neobično snažan dojam među gledaocima u kazališ­noj dvorani. Pater Strelsky tvrdi da je ozdravio čudom, zagovorom osnivača kolegija blaženog Josipa Martina. Liječnik, ateist, dr M orell iz javlju je da je s medicinskog stanovišta apsolutno nemoguće protumačiti ovaj događaj kao naravni proces. Potreseni tim iznenadnim događajem, dvojica buntovnika odluče ostati u Družbi.Čudo se brzo razglasi i pokrene masu hodočasnika u isusovačku crkvu.Svi su v jerovali u čudo, samo jedan između svećenika kolegija , ne, jurist pater Mark Ahern.Rektor kolegija, pater Paul Duquesne, smatra da je  nastupio pogodan trenutak za kanonizaciju blaženog Josipa Martina: čudesno ozdravljenje patra Strelskoga služi mu kao najjači i najnoviji argument. Pater rektor odluči poslali u Rim  patra Aheima u svojstvu postulatola kod procesa za kanonizaciju blaženog Josipa Martina. Pater Ahern bude tako prisiljen priznati patru rektoru razlog zašto ne može prihvatiti tu misiju. Pater rektor mu odgovara: »V i  ne vjerujete u čudo? Prema tome moći ćete svojoj zadaći pristupiti s još ispravnijom i objektivnijom metodom mišljenja.«— Kada se pater Ahern još i dalje opire da zastupa stvar u koju sam ne vjeruje, pater rektor nastavlja: »K ao  vaš poglavar ne mogu vam narediti da vjerujete u nešto ako se vaša duša tome protivi. Ali' kao vaš poglavar mogu i moram zahtijevati od vas da zastupate ono u što ja v jeru jem !«Pater Ahern lomi se u duševnim borbama, razapinje ga svijest o znače­nju zavjeita poslušnosti i svoga uvjerenja. On ne vjeru je u čudo jer po njegovu mišljenju nema za to dovoljno nepobitnih dokaza. U tom kolebanjui neodlučnosti hoće li se odlučiti na poslušnost i protiv svog uvjerenja dešava se nešto što ga potpuno učvršćuje u njegovu uvjerenju. U ispovjeđa- onicu mu dođe liječnik kolegija dr Morell. On je zajedno s liječničkom komisijom potvrdio da ozdravljenje patra Strelskog, kao i daljnja ozdravlje­nja među hodočasnicima koji dolaze na grob blaženog Josipa Martina, nema nikakve veze s medicinskom znanošću. Sada, mučem grižnjom savjesti, dolazi on patru Ahernu u ispovjeđaonicu i priznaje mu, da ono prvo ozdrav­ljenje nije bilo nikakvo čudo: »Pater Strelsky — kaže liječnik — ozdravio je snagom autosugestije. On je sanjao o svom ozdravljenju, a kad se probudio, bilo je njegovo ushićenje tako intenzivno i snažno kao sama zbilja. Njegova196uzetost nastala je samo uslijed oslabljenja živaca. Ushićenje na temelju sna dalo mu je snage i on je prohodao.«Pater Ahern jedan čas trijum fira što je imao pravo, ali ga liječnik podsjeća na ispovjednu tajnu. On mu je to saopćio na ispovijedi, prema tome pater ne smije nikome odati ni riječi. Sada je mjesto trijumfa potresao patra Ahenna još dublji nemir. U čitavu tom kompleksnom problemu gledao je opasnost za svoju Družbu. Tisuće patnika, oslanjajući se na čudo koje se nije dogodilo, a izravno ili neizravno poticano od Crkve, sukobit će se s teškim razočaranjem. I u tom je pater Ahem  vidio očitu propast svoje Družbe. On bi tu morao intervenirati, ali ne može jer ne smije. Najposlije stvori odluku da napusti Družbu.Zbog velikih i trajnih uzbuđenja izazvanih posljednjim izvanrednim događajima i zbog napregnutog angažiranja u njima, a pogotovu zbog boli zadane mu od voljenog i cijenjenog patra Aherna, njegove neposlušnostii najavljenog istupa iz Družbe, pater rektor je klonuo i preminuo. Pred svoju smrt izjavio je:»Sad spoznajem Sto je najveće od svih čudesa: to je vjera! Imati nepo­mućenu vjeru, to je najusrdnije čudo Božje.«Hodočasnici i dalje pristižu moleći zagovor blaženog Josipa Martina. U jednoj skupini hodočasnika nalazi se i Jimmy Mageo, desetgodišnji nećak dra Morelia. On nepokolebljivo vjeru je da će na dan svoje prve pričesti prohodati nakon sedam godina uzetosti. Dr Morell očajava jer je svjestan da se Jimmyjev slučaj ne može usporediti s onim patra Strelskog. N jegova bolest nije živčana i tu ne može pomoći nikakva autosugestija, on će morati spoznati da je neizlječiv. Tko će onda moći podnijeti bol maloga Jimmyja! A  svemu je kriv on sam, dr Morell, sa svojim oportunizmom proglasivši u slučaju patra Strelskog čudom što po njegovu mišljenju nije bilo nikakvo čudo.M ali Jiiimmy, puin pouzdanja, zamoli patra Aherna za blagoslov. On mu ga podjeljuje tek nakon oklijevanja. Jimmy ostaje sam. Oglase se orgulje, to netko svira Te Deum za patra rektora. Jimmy to sluša, a duša mu se ispunja sve jačom tenzijom bezgranične vjere i ufanja. I odjednom, uzeti dječak silazi s bolesničkih kolica i prohoda u tihom zanosu preobraženja. Dogodilo se čudo. A  kad začuje glas svog ujaka, pada u nesvijest.. . .  I tako je ono prvo čudo sačuvalo Družbi onu dvojicu mladih svećenika, a ovo drugo vratilo redu učenog patra Aherna i obratilo dra Morella. Duboko potresen liječnik izjavlju je:»Doista je imao pravo pater rektor kad je prije svoje smrti rekao, da je  najveće od svih čudesa vjera. Uistinu nema ništa što ne bi mogla učiniti v jera !«Do takva je, eto, rješenja došao moderni američki dramatičar Emmet Lavery u svojoj literarno-scenskoj analizi problema eminentno duhovnog karaktera, filozofskog i religioznog problema vjere i čuda.K a l m a n  M e s a r i ć19^

Sada spoznajem ... Nunc cognosco

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia