Joseph Comblin

Croatian

Comblin, Joseph

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Wcrkva u svijetuZNAKOVI I ODJECIISKUSTVO LATINSKO-AMERIČKE CRKVE*J o s e p h  C o m b l i nOko 40% kršten ih  katolika nalazi se danas u  Latinskoj Americi, a  p rije  nego što prođe 10 godina, zbog demografskoga širenja, ipolovica katolika u svijetu b it će latinsko-am erička. Zbog toga kaitolici n e  mogu ostati indiferentni p rem a latinsko-ameri&koj Crkvi. Po tsebi je  shvatljivo da su sadašnja iskustva latinsko-am eričke Crkve usko povezana s prošlošću toga kontinenta, sa svojom povješću i svojom povijesnom  situacijom. Ta je  situacija jedinstvena u  svijetu  i zato zaključci što iz n je  slijede ne mogu polaziti s prenaglog izjednačivan ja s drugim  situacijam a. Crkva sada doživljava u svijetu  vrlo različita iskustva, čak katkad  posve opre­čna. Ipak je  ukupnost kršćanskog iskustva upravo načinjena od tih opreč­nosti. Ta posve različita iskustva pomažu svakoga od nas da bolje sm jesti svoju akciju u  cjelini.Iskustvo Crkve je  uvijek  iskustvo Isusa K rista ko ji je  nanovo otkri­ven i  nanovo nađen  u  sadašnjem  vremenu. Ono je uvijek  ograničeno nekim  kontekstom , prilikam a i doživljenim životom. Nema ukupna is­kustva o kršćanstvu; takvo je  samo u  ispraznoj m ašti onih koji nem aju nikakva stvarna  iskustva. Sadašnje iskustvo Latinsko-am eričke Crkve u  isto je vrijem e vrlo određeno i vrlo jako, jako je  bez sum nje zato je r je  određeno točnom  situacijom. Razlikujemo — pomalo konvencionalno, alli d a  bi bilo više ijasnoće — u  tom iskustvu p e t o'Mika, pet aspekata:•* Ovaj je tekst napisao za naš časopis prof. Joseph Comblin; na hrvatski @a je s francuskoga preveo i priredio za tisak dr Mladen Karađole (Louvain). Za­hvaljujemo aulktoru i priređivaču.Joseph Co-mbliin (r. 1923) profesor je na Teološkom fakultetu Katoličkog sve­učilišta u Louvadne (U. C. L.) u pastoralnoj i misiološkoj sekciji; ujedno je profesor u Južnoj Americi (Čile). Objavio je djela: La Paix dans la théologie de saint Luc, Louvain, Pubi. Univ., Bruges-Paris, Desclée de Brouwer, 1956; La résurrection de Jésus-Christ, Paris, Ed. univ., 1959; Vers une théologie de l’action, Bruxelles, La pensée catholique, 1964; Le Christ dans VApocalypse, Tournai, Desclée, 1965.337iskustvo o životu siromašnih; iskustvo o grijehu rad i ponižavanja i de­gradacije siromašnih; iskustvo o Božjem kraljevstvu u  'oslobođenju si­romašnih, uvijëk prevareno i uvijek u  nadi; isfcustvo o progonstvu zbog pravde i iskustvo o prvenstvu ljubavi u  evanđeoskom životu.1. Iskustvo o životu siromašnihK ler je  od otkrića i osvajanja Latinske A m erike često bio povezan s društvenim  vlastima. Ako su ga liberalne ili narodne revolucije progo­nile u  nekim  zgodama, bilo je to upravo zato je r je bio usko povezan s vladajućim  klasam a tradicionalnoga kolonijalnoga društva ili s n jiho­vim nasljednicima. Siromašne mase su  kršćanske, no njihovo je kršćan­stvo pučko srednjovjekovno gdje se obredi, tradicionlani običaji i p raz­novjerja m iješaju s pravim  smislom ï intuicijom  onoga što je bitno u kršćanstvu, koje je uspješno vršenje ljubavi. K ler je  bio uvijek malo­bro jan  i živio je u  gradovima. Seoski stanovnici su vidjeli svoje župnike samo od vrem ena do vrem ena kad bi na  brz inu  podijelili sakram ente.No sve više su ovih zadnjih desetak godina svećenici, te m uške i ženske redovničke zajednice, laičke također, išli u susret masama: pošli su stanovati n a  selo i nadasve u sirom ašne če tv rti velikih gradova gdje se skuplja pro letarija t, često jadan. Čak su  ii b iskupi napustili svoje palače ili svoje udobne rezidencije dia se sm jeste m eđu siromašne. Ondje su o tkrili ono što ih  je prisililo da  prom ijene svoj pogled na svijet. O tkrili su  da  m ase žive stalno u  nesigurnosti, da su  nemoćne pred bolešću zbog nedostatka socijalne medicine i lijekova, da je prom iskuitet u  uskim stanovim a gdje se trpaju, da  ne mogu pronaći spomoć pred jačima i m anje skrupuloznim a, da se, zbog svih tih oblika nesigurnosti, po javlju ju  neu­roze, kako je američki antropolog Oscar Lewis jasno pokazao u  svojim knjigam a o subproleterskim  obiteljim a M eksika ii Porta Rica. Od onoga što su  vidjeli nisu bile m aterijalne p rilik e  najokrutnije, nego vliše d ru ­štveni kontekst u kojem u su te  prilike bile doživljene: ponižavan je crna­ca, Indijanaca ili metisa, prezir prem a sirom ašnim  radnicima koje odba­cuju čim više ne služe.No upravo u  tom kontekstu Crkva oživljuje. Ti siromašni nalaze evan­đeosku 'istinu. Među njim a se opet porađa zajednica vjernika. Oni se gledaju kao braća i ponovno pokazuju d a  je istinita Isusova riječ svome Ocu: »Zahvaljujem ti, Oče, je r si to  sakrio  od m udrih i moćnih i objavio si m alenim a i poniznima«. Tako je  ondje obnovljena Cikva ne  samo kao neka čežnja nego stvarnost. Siromašni tvore tem eljne zajednice (les com­m unautés de base), kako ise to kaže u Latinskoj Americi.2. Iskustvo o grijehuLatinsko-.američka Crkva kroz stoljeća je m islila da je za evangelizaciju nužna potpora što su je  pružale vladajuće klase. To je navelo Grkvu da bude strp ljiva  bez k ra ja  p rem a društven im  pojavam a. Sada prom atra stvarnost ispod vanjštine.G rijeh se ne  predstavlja n a  p rv i m ah u  ruhu  što odbija. Naprotiv, im a često fasadu kotya je dostojna poštovanja. Oni koji vrše neum oljivu338vlast tnad masam a, posjednici što izrab lju ju  Indijance, potomke robova, siromašne seljake, buržoazija koja organizira industrijalizaciju  tako da monopolizira prekom jerne povlastice, svi ti mogu b iti osobe u  druženju ugodne, u  privatnom  životu vrlo Ijubezne. Događa se da je taj privatn i ži­vot čak krepostan. No grijeh je jači nego pojedinačne dobre volje. Upisan je u  s truk tu re  društva ii ekonomije. Neizfoježiv je u solidarnosti uvedene dominacije. On je u  nasilju  što postade ustanova.Ni mogućnici, n i vlade ne vrše lično nasilje, ne p rim jen ju ju  »muče­nje« koje je u malo godina postalo ustanova čvrsto usađena u  veliki broj repu'blilka. Oni im aju za to svoje ljude da ispune te  nečiste poslove, ali oni snose u  tom e odgovornost.Biskupi i svećenici, suočeni s toliko okrutnih situacija, dižu glas kao ne­kada u vrijem e osviajianja oni biskupi i redovnici koji ®u -bili -»hranitelji Indijanaca«. P rihvaćaju  proročki glas dom inikanca Amtonija de Monite- sinosa što ga je 1511. podigao p rv i pu t da  najavi zarobljavanje i poni­ženje Indijanaca: »Vi ©te svi u  sm rtnom  grijehu ti u  tom  grijehu  ćete živjeti i um rijeti zbog okrutnosti i tiran ije  što je izvršu jete na nevinim žrtvama«.Orkva doživljuje iskustvo o tom grijehu  u sukobu s n jim  i izlazi iz duge šutnje koja je dugo podržavala dvoličnost i ostavila je u  dobroj savjesti gospodare. Značajno je za Latinsku Am eriku da se je g rijeh  činio i podr­žavao u  ime kršćanskih tradicija i kršćanske civilizacije. Biskupi, redov­nici, svećenici bili su  u  XVI. st. progonjeni i um irali su, 'jer su se p ro ­tivili postupku p rem a Indijancima. Ali, naikon toga, k le r je  često uzmicao pred situacijom, privikavao se čak da šuti i zatvori oči.3. Iskustvo o progonstvuSvjedočanstvo doziva progonstvo. Ono što je bilo u Isusovu slučaju, cupet se nalazi u  povijes'ti Crkve. Svaki pu t kad kršćani ponovno podignu glas da bi svjedočili, tj., prem a biblijskom rječniku, da stanu  odvažno nasuprot grijehu, sm rti, ubojstvu — podiže se progonstvo.Bilo je u svim povijesnim  razdobljima progonstava Crkve. Međutim, svjedočanstvo n ije  ibilo uvijek tako jasno usred tih progonstava. Misio­nari su bili često u  prošlom stoljeću progonjeni, a li je  također često bila njihova m isija u  očima naroda, kojim a »u h tje li nav ijestiti evanđe­lje, odviše pom iješana s politiökim i ekonomskim osvajanjem  zapadnih nacija. Nije zatto bilo uvijek  lalko m eđu motivima progonstva razlučiti one političke od on'ih kršćanske misije. Svjedočanstvo je  ostalo često dvolično, barem  u  očima koloniziranih naroda.Naprotiv, danas su  u  Latinskoj Americi biskupi progonjeni, svećenici siu zatvoreni, proginani, oklevetani radi pravde je r su h tje li prekinuti sa šutnjom, ukazati na grijeh i zahtijevati pravdu. U Brazilu je, np,r., u zadnjih 9 godina od ukupnog broja 13.000 više od 500 svećenika s tra ­dalo, zatvoreno ili prognano u  ime »kršćanske« civilizacije. Među krš­ćanskim aktivim a laicim a bilo ih  je na tisuće što su  stradali. Svi su k a­drovi nekadašnje Katoličke akcije podlegli.339Naravno, oni fcoji kontroliraju  sredstva 23a priopćavanje trude ise da z a -  niije&u činjenicu progonstva. Biskupi, svećenici i laici, koji svjedoče za vjeru, oklevetani su kod svoje Crkve i tripe od moralnog pritiska koji nastoji da ih  obeshrabri.Međutim, hrabrost u progonstvu učinila je Grkvu vjerodostojnom kod mnogih Latino-am erikanaca koji nisu n išta  više očekivali od nje. H ra­brost da se ‘suoči s nepravdom  pomogla je da se otkrije Tice Crkve za koje se držalo da  je iščezlo od vrem ena m učenika .rimskog carstva. Barem  sjećanje n ije ukazalo ma neki sličan p rim jer u ovom dijelu svijeta.4. Iskustvo o Božjem kraljevstvuPredodžba 0 Božjem kraljevstvu  nadom iješta tradicionalnu predodžbu religije, je r 'religija upućuje na  ustanovu koja je dobro ugrađena u živpt- niu i  društvenu  cjelinu. Religija je  ograničen skup vjerovanja, obreda, norm a i vladanja, skuip obilježen i stalan. Kršćanska je  religija bila za mnoge upravo savršen m odel onoga što je stalno, mirno, pokorno. Re­ligija je bila organizirana služba usred društva.N asuprot toj religiji stalnosti nova tehnologija i nova kršćanska (praksa podigle ®u viziju novosti, pokreta i nade. Evanđelje Isusa K rista ne na- viješta dolazak kršćanstva, nego dolazak novoga pokreta  koji prolazi zemljom, čovječanstvom. Kraljevstvo Božje n ije na nebu. Ono je za nas i sada n a  zemlji kao kvasac, pokret, preobrazba čovjeka i društva: lju ­bavlju  i  povratkom  k  slobodi. Ono je p rostran ije  od svih grupa, od svih p artija  ili od svih posebnih udruženja. Ono je pokreit cjeline koji p r i­vlači d oživljuje sve grupe koje traže p rav d u  i istinu  0 čovjeku u  pravom  oslobođenju. Ono je (prostranije nego što je  sam a Crkva jer Crkva nem a svrhe u sebi, nego u  čitavom čovječanstvu kom e po svom pozivu m ora naviiještati evanđelje.No Božje kraljevstvo počinje među sirom ašnim a, orii su njegovi povla­šteni nosioci: siromasi su  oni napušteni, prezreni, anonimni, oni o kojim a se ne  govori i Ikoji žive i bore se bez buke, oni koji su uvijök žrtve u svim nezgodama čovječanstva. V jera nalazi svoje tumače vjerne i u s tra j­ne m eđu tim  siromašnima, nada tu  nadživlju je sva razočaranja, a ljubav nalazi uvijek  pripravnu požrtvovno'St. N aprotiv, svaka vlast kvari, uzro­kuje tjeskobu i zäbrinutost kod onih koji se boje izguMti povlastice. Svaka vlast stvara privilegije.U Latinskoj Americi prolazi K raljevstvo Biožje preko siromaha. Oni oživ- lju ju  i podržavaju »temeljne zajednice«. Oni su onli koji u s tra ju  usred kriiza, koje ne štede ni svećenike ni redovnike.5. Iskustvo o prvenstvu ljubaviNapokon, latinsko-am erička Crkva dovedena je da ponovno otikrije ono najijedonstavmije od svega: da  je b it Isusove poruke ljubav, prvenstvo ljubavi. Po čemu se netko prepoznaje da je  kršćanin? Isus je sam  to rekao: »Po tom će svi spoznati da  ste  m oji učenidi, ako ljubite jedan drugoga« (Iv 13, 34). V jera je bez te  ljubavi isprazna, obična utvara ,340zanimljivo psihološko (iskustvo, ali je p red  Bogom bez v rijednosti. Sam sv. Pavao objavlju je to. Sv. Jakov poručuje da djela pokazuju da je v jera prava .Ne treb a  se oslanjati na ono što kažu ljudi da  se otkrije prava vjera; treba v id je ti njihova djela. P rava je spoznaja Boga ona koja se pokazuje u  životu ljiubavi, a ne u  psihološkima iskustvim a. Tamo gdje se dvojica ili tro jica  sastanu  u ime Isusovo koji je ta  Ijubav, ondje je On prisutan, čak i ako se njegovo lime i ne spomene.Ta se doživljena ljubav, bez neum jesna zanosa i umišljenosti, nalazi p rije  svega u  zajednicam a sirom ašnih. Oni ne računaju, je r posjeduju malo, naučeni su da oskudijevaju u  mnogome. Među njim a se ostvaruje Isusova riječ koja kaže da će javni grešnici p rije nas ući u  Božje kraljevstvo. I zaista, te se nove zajednice oblikuju nadasve u osam ljenim  selim a kamo svećenik pođe jedanput mjesečno, ili i manje, katkad jedanpu t godišnje, ili u proleterskim  i subproleterskim  četvrtim a velikih gradova.U času kad se u  S tarom  svijetu  mnogo istražuje kršćanska identičnost, kad teologija traži kršćansku specifičnost, sirom asi daju  odgovor živeći u bratskoj Iju'bavi ko ju  uzdržavaju slušanjem  i razm išljanjem  Isusovih riječi i  djela. Upravo oni podržavaju nadu i pokazuju znakove novoga društva, pravednijega, foratskijega. Nilkada nisu bili dosta p risu tn i sve­ćenici ni redovnici m eđu lati nsk o - am e r  rok i m m asama i  n ikada n ije vrše­nje obreda i institucionalnih dužnosti moglo b iti redovito. Ali je svako­dnevno bratstvo da bi se svladale nevolje vrlo teška života, puna poni­ženja i  okrutnih razočaranja, učinilo da  su  mase postale osjetljivije za evanđeosku riječ. I tu  se nalazi jezgra nove Crkve koja p rip rav lja  putove Isusa K rista u su trašn jem  svijetu.DUGEI v o  L e n d i ćOne se steru prostranstv im a beskrajnih vedrina: naše čuđenje piju  ko prosac staklene oči njene, platnene grane p letu  iznad pjenušavih potoka, za daleki horizont tonu, svijetle, radosne . . .H tjele bi nešto reći uz glas nježan i tih, što odzvanja ko zvono iz davnoga zvonika.One neće biti uništene ko nevina sreća . . .One se nečujnim  hodom ko prezreni pustinjaci sk lan ja ju . . .341

Iskustvo latinsko-američke Crkve

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia